NA DANAŠNJI DAN

"Zvezda je bila najbolja ekipa Evrope, a Hajduk joj je mogao dati 3-4 gola"

Izvor mondo.ba

Nekadašnji kapiten splitskog Hajduka prisetio se finala Kupa Maršala Tita iz 1991. godine.

Izvor: MN Press

Bilo je to na današnji dan pre 29 godina.

Igor Štimac je svoj prvi trofej u karijeri osvojio na stadionu "JNA" u Beogradu, gde su splitski "bili" pogotkom Alena Bokšića savladali Zvezdu, koja će 20 dana kasnije postati prvak Evrope na stadionu "Sveti Nikola" u Bariju.

"Prvo što pamtim je neugodnost igranja utakmice samo nekoliko dana nakon stradanja hrvatskih policajaca u Borovom Selu. Zatim porodične tragedije naših igrača Dražića, koji nije nastupeo zbog smrti oca, te Hadžiabdića, koji je nastupio uprkos tragičnom gubitku male kćeri. Neugodnost boravka u Beogradu u koji smo ranije rado išli na velike derbije i bili sjajno dočekivani. Okolnosti su bile radikalno promenjene i neprijatnost je bila posledica realnih i teških uslova za odigravanje finala Kupa", rekao je Štimac za zagrebački "Večernji list".

"Dabogda ti pobili sve u Borovu"

Trener Bolonje Siniša Mihajlović je sukob sa Štimcem opisao u autobiografiji: "Božja levica". "Sve zbog ružnog postupka Igora Štimca, s kojim sam se dobro znao, a koji je od tada jedan od najomraženijih ljudi u mom životu. Zašto? U jednom trenutku, kada bili oči u oči, bez povoda, ali s mržnjom u glasu, Štimac mi se ovako obratio: 'Dabogda ti pobili sve u Borovu'! Iz čista mira, s jasnom namerom da me pogodi u srce i isprovocira. U to vreme počelo je da se puca i gine u Slavoniji, tako da je Štimčeva kletva izazvala u meni burnu reakciju. Od tada me uopšte nisu zanimali igra i lopta, samo sam pogledom tražio Štimca i jurio da mu se osvetim. Ništa nije moglo da me obuzda. Ko zna što bi se dogodilo do kraja i kako bi se završio taj naš prljavi rat da sudija u 74. minutu nije odlučio da isključi i Štimca i mene", napisao je Mihajlović u autobiografiji.

Prema njegovim rečima, godinu dana ranije, Hajduk je pod vođstvom Luke Peruzovića izgubio od crveno-belih u finalu, a sada je splitski tim vodio Josip Skoblar.

"Imali smo iskustvo igranja u finalu, ali ova Crvena zvezda gazila je pred sobom evropske velikane i bila je ubedljivo najbolja ekipa Evrope. Skoblar je uobičajeno pripremao tim, želeći da igramo bez imperativa i s verom u sebe. Ipak, putem medija 'dizao' je atmosferu i pokušavao uneti nemir u protivnički tabor".

Štimac je dodao da su se igrači Hajduka pre puta iz Splita u Beograd šalili na račun "uticaja Zvezde na sudije".

"Čekanje na vojni transporter na aerodromu u Splitu kojim smo leteli u Beograd proteklo je u šaljivom tonu. Snagu našeg rivala jedan od naših igrača opisao je kao: 'Ne brinite za Savićevica, Pančeva, Prosinečkog, Mihajlovića i Binića, pazimo na Džajića (tadašnji predsednik Zvezde) i Cveleta (Cvetković, tadašnji direktor)', aludirajući na uticaj Crvene zvezde na sudijsku organizaciju. Kao kapiten nastojao sam da šale ne pređu granicu nastojeći da držim opuštenost, ali i veru u sposobnosti i pobedu".

Nekadašnji hrvatski reprezentativac je dodao da su "majstori s mora" bili uvereni da strpljivom igrom mogu da dođu do trijumfa nad Zvezdom, koju je za 20 dana očekivalo finale Kupa evropskih šampiona protiv Olimpika iz Marseja.

Izvor: MN Press

  "Kako je utakmica odmicala, bili su sve nervozniji i s manje ideje u igri. Njihove individualne akcije razbijale su se na 30 metara od našeg gola i onda su sledile ubojite kontre. Nama je raslo samopouzdanje iz minuta u minut, a njima frustracija. Utakmicu je trebalo da okončamo sa 3-4 gola razlike".

Nekadašnji fudbaler Derbi Kauntija i Vest Hema nije želeo da govori o tadašnjem sukobu sa Sinišom Mihajlovićem...

"Ne bih se vraćao više na incident koji se dogodio između Siniše i mene. Sekire su zakopane. Većina igrača Crvene zvezde bila je korektna, a pojedinci koji su frustraciju iskazivali nesportskim ponašanjem ne zaslužuju pažnju".

Na kraju razgovora za zagrebački list, Štimac je priznao da mu je trofej Kupa Maršala Tita jedan od najdražih u karijeri.

"Bio je to jedan od najponosnijih dana u mojoj karijeri. Prvi trofej od mnogih koji će uslediti, prvi kapitenski i poslednji u istoriji jugoslovenskog takmičenja. Verovatno najdraži, zbog snage protivnika i okolnosti koje su nas pratile", naglasio je Štimac.