Možda zvuči grubo, možda zvuči pompezno, možda zvuči i malo senzacionalistički - ali se ne može reći da je netačno - Marko Arnautović je najodgovorniji što Crvena zvezda nije u osmini finala Lige Evrope. Da je sreće, ne bismo danas morali da pričamo o ovome, nego bismo ove reči čuli bismo direktno od njega. Nismo. Marko Arnautović se ni ovoga puta nije obratio posle utakmice i javno preuzeo odgovornost kao najiskusniji fudbaler Crvene zvezde, nego su pred kamere umesto njega stali Rade Krunić, Miloš Veljković i Timi Maks Elšnik, nešto kasnije i Vasilije Kostov.
Svima njima bilo je teško zbog eliminacije Crvene zvezde, ništa manje nego Marku Arnautoviću, ali čini se da je njemu najteže da kontroliše svoje emocije i da prečesto dozvoljava da upravljaju njime. Tako je od njegovog dolaska u Zvezdu kada je više puta zaplakao svestan tereta koji je poneo na "Marakanu", od ličnog sna da zaigra za voljeni klub, preko pritiska koji oseća da ne bi izneverio prvo porodicu, a onda i Sinišu Mihajlovića kome je dao reč pre njegove smrti.
I zaista je divno videti da nekome toliko znači Crvena zvezda, da toliko znači data reč Siniši Mihajloviću, da toliko znači porodično nasleđe, međutim mora se priznati da je to na neki način i remetilački faktor koji je uticao da (za sada) Marko Arnautović ne bude ni blizu onoga što se na "Marakani" očekivalo od njega kada je stigao uz baklje i pesmu.
Klupa i promašene šanse u Lilu
Dejan Stanković je pred prvi meč u Lilu napravio sedmodnevni plan i znao je unapred kako će njegova ekipa izgledati u svakoj od sve tri utakmice, raspoređujući minutažu i snagu u odnosu na zahteve meča i protivnika. S razlogom je odlučeno da u mečevima protiv Lila Arnautović počne s klupe, da bi u nastavku utakmice, kada intenzitet bude manji i kada koncentracija kod čuvara padne - to mogao da iskoristi.
Baš tako je bilo u Lilu kada je Arnautović ušao u 64. minutu umesto sjajnog Džeja Enema. Trebalo je da "ubije" utakmicu i da obezbedi Crvenoj zvezdi prolaz dalje protiv grogiranog protivnika, ali je zapravo uspeo da ga oživi. Promašio je tri ozbiljne šanse i mnogi su tada već u Zvezdi počeli da razmišljaju "samo da za sedam dana ne žalimo za ovim".
Ispostaviće se, to su bile bukvalno i poslednje šanse koje je Zvezda imala u ovom dvomeču, pošto je u revanšu na "Marakani" za 120 minuta tek tu i tamo zapretila, ni blizu ozbiljno da uzdrma Ozera kako je to mogao Arnautović u Flandriji.
Promašaji uzdrmali Arnautovića
Uprkos tome što je Marko Arnautović postigao gol u 178. "večitom" derbiju i tako ostvario san, mora se reći da je pre nego što je pokazao majstoriju izvan kaznenog prostora - i te kako imao problema. Mučio se sa Stefanom Mitrovićem, i pored toga ušao u dobre prilike i opet ih promašio, da bi daleko težu situaciju pretvorio u pogodak.
Objasnio je Dejan Stanković da tokom svoje karijere Arnautović zapravo nikada nije ni bio "strajker", onaj koji završava prilike pred golom, zapravo je više igrao na krilu, kasnije kao klasičan "sidraš" i fudbaler koji igra leđima od gola. Međutim, Zvezda ga je dovela da rešava bitne i važne situacije, da odlučuje utakmice, da s iskustvom koje ima u Interu, Bolonji, Vest Hemu i ostalim klubovima za koje je igrao "podiže" ostale fudbalere oko sebe, a ne da bude tragičar najvažnije utakmice sezone.
Utisak je da je to dodatno opteretilo Arnautovića koji je opet hteo sve sam u revanšu protiv Lila. Ušao je na poluvremenu umesto Enema (što sigurno nije plan i prilagođen je u odnosu na rezultat), kada je tek u prvih petnaestak minuta imao dovoljno snage da se rve sa protivničkim fudbalerima.
Odmah je doneo energiju i umela je ona mnogo puta ove sezone da bude pozitivna za tim, međutim posle toga kao po pravilu kada ostaje bez snage - ostaje i bez koncentracije, živaca i strpljenja - što se negativno održava na ceo tim.
Podseća na Dejana Stankovića iz prvog trenerskog mandata u Zvezdi, kada je priznao da je tada još "radio navijač" u njemu.
More Marko ne širi više rukama
Fizičku spremu Marka Arnautovića, koji je i sa 37 godina najbolji napadač reprezentacije Austrije i predvodiće je na Svetskom prvenstvu, najbolje poznaju u Crvenoj zvezdi. Više puta je bio povređen tokom jeseni, digli su glas i Terzić i Stanković i poručili mu da mora da popravi svoje stanje i da više pazi na svoje telo, ali jednostavno nemoguće je očekivati da se odjednom sada Arnautović podmladi.
Zvezda želi da igra na evropskom nivou, treba joj tim koji je spreman da trči protiv klubova "lige petice", a Arnautović to ipak ne može, bar ne u onom obimu koji je potreban Dejanu Stankoviću, ranije i Vladanu Milojeviću. Mogućnosti kod njega često ne isprate želju koju ima, tako da nivo frustracije - što nije više onaj igrač koji je bio i što ne može da pruži Zvezdi šta je sanjao - raste što je duže na terenu. Ulazio je u gužvu i protiv Seltika i protiv Porta, svađao se i kada je to trebalo i kada nije, pomalo i iritirajući navijače "italijanštinom" koja mu je iz navike prešla u hronično stanje.
Protiv Lila je tako rekordan broj puta širio rukama, kritikujući svoje saigrače što ga nisu bolje poslužili - ili jer je imao šta da prigovori sudiji, čak i kada akcija nije ni blizu gotova. Takve stvari previše su počele da ga opterećuju i ne uspeva da ih kanališe u bilo šta pozitivno, osim da možda lakše podnese činjenicu da su godine problem.
Potrebno je da ih prihvati, da se pomiri sa njima i da više uživa u tome što igra za Crvenu zvezdu, a manje da mu srce lupa jer je "sve na njegovim leđima". Nije, samo je Arnautović napravio da tako bude. Uostalom, pogledajte Žirua.
Vaše mišljenje nam je važno - ostavite nam komentar, nije potrebna registracija!
BONUS VIDEO: