Igrao se 93. minut utakmice u Atini kada je Luka Jović u šesnaestercu protivnika ušao u duel. Izdržao ga je taman toliko da glavom spusti loptu iza sebe, za Žoaa Marija da natrči i postigne gol. Sve na stadionu "Aja Sofija" što je bilo obojeno u crno i žuto počelo je da treperi od emocija. Igrači sa klupe uleteli su u teren u punom sprintu, a Marko Grujić je ljubio strelca vrednog pogotka.
Samo je Marko Nikolić ostao miran. AEK je poveo 2:1 protiv Panatinaikosa i još je nekoliko minuta trebalo da 'iscuri' dok njegov tim ne postane šampion Grčke. Tek nakon poslednjeg zvižduka, trener Atinjana je od sreće podigao ruke i kroz par sekundi se oko njega stvorila gužva.
"Videli ste i sami na proslavi titule. Svi igrači prvo trče njemu da ga zagrle i poljube", kaže za MONDO Petar Grbić, nekadašnji igrač Partizana u vreme Nikolićevog mandata u Humskoj. "To dovoljno govori koliko zna da napravi ekipu da mu bude vojska, da pogine za njega. To zajedništvo u ekipi mu donosi uspehe."
Još pre nego što je titula i zvanično osvojena, bivši trener Crvene zvezde Ratko Dostanić rekao je grčkim novinarima da je Nikolić najbolji srpski trener. Slično je prošlog leta tvrdio i Marko Šćepović, dok su mnogi iskoristili da to pitanje stave u internet ankete.
Pošteno radi i Bog će ti vratiti
Najbolji ili ne, ali Marko Nikolić sigurno jeste najkonstantniji srpski stručnjak u ovom trenutku. Nakon duple krune s Partizanom, trofeja u Mađarskoj i dva Kupa Rusije sa dva različita kluba, u Atini je u rekordnom roku postao heroj.
"O Marku samo sve najlepše", kaže Boban Nikolov, koji je sa Nikolićem sarađivao u mađarskom Videotonu. "On je pravi trener-mangup, u najboljem smislu reči! Uvek radi maksimalno i zato me ništa oko njega ne iznenađuje. Znaš zašto njemu Bog vraća? Zato što radi pošteno."
Zašto je Nikolić drugačiji?
Šta je, onda, to što čini Nikolića trenerom za kojim je sportski direktor AEK-a Havijer Ribalta toliko vapio prošlog leta da je izdvojeno obeštećenje od 600.000 evra? I šta je to što Beograđanin radi da njegovi igrači postaju "njegovi vojnici"?
Nikolić je prvi samostalni trenerski angažman imao još davne 2008. godine. Još nije proslavio ni svoj 29. rođendan kada je preuzeo Rad i brzo ga stabilizovao, na momente čak i učinio timom koji se bori za plasman u evropska takmičenja.
"Već tada se moglo videti da se izdvaja od ostalih", kaže Branislav Milošević, defanzivac kojeg je Nikolić doveo na Banjicu iz BSK Borče.
"Imali smo super ekipu, dugo smo tokom te sezone biti četvrti-peti na tabeli. Taktički je odskakao od ostalih. Utakmice su bile pripremane tako da je igrač na terenu mogao da ima problem jedino ako nije bio koncentrisan tokom video analiza i svega što se radilo tokom nedelje. U tom periodu, ni te video analize nisu bile toliko zastupljene. On je u tome sa svojim dobrim stručnim štabom pravio razliku", objašnjava Milošević.
Okružen pravim ljudima
U njegovom stručnom štabu su već godinama Radoje Smiljanić i Goran Basarić, ranije i Aleksandar Rogić.
"Svi oni su vrhunski profesionalci. Izuzetno su otvoreni, iskreni, dostupni i principijelni", kaže za MONDO vodeći analitičar CSKA koji je radio s Nikolićem tokom njegovog boravka u Rusiji (ime poznato redakciji).
U svakom timu, Nikolić i njegovi saradnici su hvaljeni za autoritet koji imaju. Ipak, ne radi se o onom sa negativnom konotacijom.
"On je imao autoritet nad svim igračima, ali ga je pravio isključio znanjem", objašnjava Milošević. "On te svojim znanjem ubedi, i ti vidiš na utakmicama da smo mi lagano pobeđivali neke ekipe za koje si mislio da će biti teško. Ali mi pobedimo zbog onog što smo radili tokom nedelje, i onda ti on tim znanjem pokupi autoritet. I kad to tako krene, ti mu jednostavno veruješ. To nije uvek slučaj kod svih trenera."
I Grbić ističe da je autoritet znanja najvažniji.
"Taktički je strašan trener koji ume da 'namesti' ekipu i spram protivnika, i spram toga kako želi da njegova ekipa igra."
Rusi ga vole, ali Grci...
Jedan neimenovani analitičar iz Rusije u razgovoru za MONDO otkriva da je priprema utakmica protiv Nikolićevog CSKA bila najteža u sezoni za klub u kom je radio.
"Taktički gledano, mnogo timova u Rusiji igra 'igrač na igrača', i to dovodi do teškog pitanja. Kako da igrate 'igrač na igrača' protiv Nikolićevog tima koji igra 'u rombu' na sredini terena?"
Nikolić je u Rusiji bio hvaljen jer je po dolasku u Lokomotivu i CSKA, u oba slučaja postepeno unosio svoje taktičke zahteve.
"U oba kluba je tek postepeno menjao formaciju na 4-4-2 'u rombu', ono što mnogi zovu i 4-3-1-2. To je klubovima posebno bio problem kada je vodio CSKA, jer je u njegovom rombu imao veziste koji su mnogo trčali. Zbog toga je kod njega proigralo nekoliko mladih igrača, kao Kiril Glebov i Matvej Kisljak u CSKA. Naravno, važno je i što je u oba kluba imao i iskusne igrače da mu pomognu u implementaciji ideja - Krihovjaka u Lokomotivi, i Miralema Pjanića u CSKA...", kaže isti analitičar iz jednog ruskog premijerligaša.
Svoje taktičke zamisli Nikolić je često morao da postepeno uvodi, da bi potom zimsku pauzu iskoristio da "namesti" tim po svojoj volji.
U Lokomotivi je proleće 2021. počeo sa 10 pobeda, u CSKA je prošlog proleća imao jedan poraz u 17 utakmica. Ove godine s AEK-om je u prvenstvu sezonu okončao sa 17 utakmica bez poraza, dok je u Ligi konferencije dobacio do četvrtfinala.
"On je trener sistemskog rada, čiji timovi mogu i da napadaju i da se brane", kaže ruski analitičar koji je s Nikolićem sarađivao u CSKA.
"Sve faze igre unapređuje progresivno sa svojim stručnim štabom. Prvo počinje od jednostavnijih i polako uvodi one kompleksnije. I zbog toga što je njegov tim uvek dobro organizovan u svim fazama igre, on konstantno beleži rezultate. Zato me ne čudi da je odmah ostvario uspeh u AEK-u."
Slično je bilo i na njegovim počecima, na klupi Rada.
Sve je počelo na Banjici
"Radilo se jako ozbiljno. On je detaljista i kad malo duže radiš s Markom, uđeš u taj mehanizam da si žmureći mogao da znaš gde je protivnički igrač kog čuvaš, da u svakom trenutku znaš šta treba da radiš", objašnjava Milošević.
Ali kao što će svaki fudbaler koji nešto vredi potvrditi - uzalud svo taktičko znanje ako nema onog ljudskog. Sudeći po rečima onih koji su s njim sarađivali, Marko Nikolić ga ima na pretek.
"Marko je beogradsko dete i vrlo dobro ume da prepozna ko može da bude lider u svlačionici, ko šta može da pruži", kaže Petar Grbić i priseća se razgovora s njim u vreme kada su sarađivali u Partizanu.
"On je jedan od malo trenera s kojima sam imao takav najiskreniji odnos. U početku kod njega nisam mnogo igrao. Kad se završila sezona, rekao mi je da ako tako nastavim da treniram i da se ponašam, da ću igrati svaku utakmicu ako budem na nivou. I otkad mi je to rekao, radio sam još jače i držao se toga. I posle sam stvarno dobro i redovno igrao."
Da je Nikolić ozbiljan psiholog objašnjava i Brana Milošević.
"To mu je, po meni, najveći plus. On te 'kupi' da posle želiš da pogineš za njega. To mi se nigde nije desilo, a imao sam dobre odnose sa trenerima. Za svakog igrača je imao drugačiji pristup, kao da na toj psihološkoj bazi zna svakog igrača kako funkcioniše. Zna na koga treba da vikne, s kim treba polako. Umeo je da učini da svi igrači budu zadovoljni - i ovi što igraju, i ovi što su na klupi."
Kako se u tome zapravo uspeva?
"Sve igrače koji ne igraju on drži budnima“, objašnjava Grbić. "Njegov autoritet ti sam govori da ako nisi na nivou, može da se desi da više ne budeš tu. Igrači koji ne igraju se ljute kad trener nije radnik, kad izmišlja neke stvari. Ali kad neko živi fudbal 24 časa dnevno i ima pravi pristup, onda i kad ne igraš ostaješ fokusiran jer vidiš da to što on radi daje rezultate. I kad daje rezultate, onda nemaš pravo da se ljutiš."
Šta pravi najveću razliku kod Nikolića?
Analitičar CSKA Moskve kaže da kod Nikolića praktično i ne postoji razlika na startere i rezerviste.
"Recimo, kada igrač koji nije redovan starter dobije šansu u prvih 11 i postigne dva gola, i zamalo dovede do preokreta protiv Rajo Valjekana – taj igrač (Zini iz AEK-a, prim. aut.) nije rezervista već potpuno integrisani deo sistema koji je Marko napravio. Slično se i nama desilo u CSKA, kada smo se u revanšu Kupa protiv Zenita vratili i preokrenuli. To je bilo baš zahvaljujući igračima koji nisu bili redovni starteri, ali su bili bitan deo celokupne strukture tima."
Boban Nikolov – vezista kojeg je Nikolić doveo iz Vardara u Videoton – slikovito dočarava kako srpski stručnjak čini da ga igrači zavole.
"On ima to neko šesto čulo i pravi je mangup. Ima jedna anegdota kada je pitao nekog u svlačionici koliko igrača u ekipi su pušači. I neko mu je odgovorio da ih ima dvojica. I on kaže 'pa sa dvojicom pušača ne mogu da osvojim titulu'. Razumeš? 'Namazan' je i voli to. Neće da ima samo 'dobre momke' u ekipi, nego moraš malo da budeš mangup i na terenu i van terena.“
Reprezentativac Severne Makedonije je bio oduševljen Nikolićevim pristupom.
"On će možda da vidi da si ti izašao neko veče i ostao do jedan ujutru. I on ako to zna, sutra ujutru pre treninga neće da te zove da ti priča nešto nego će da sačeka. Ako istrčiš najviše na treningu, on će da dođe da ti pruži ruku. Ako si mangup uveče, budi mangup i ujutru. Ako nisi, e onda je problem. Ma, taj Videoton je imao hemiju kakva mi se ni u jednom drugom timu nije ponovila. Marko, Danko Lazović, braća Šćepović… Sjajno društvo."
No, kod Nikolića nema nikakvih protekcija. I sam Nikolov je to osetio na svojoj koži.
"Njemu je najvažnije kako radiš tokom nedelje. Možeš da daš tri gola u subotu i da slabo treniraš jer misliš da si neko i nešto. Ali nećeš igrati. I ja sam imao jedan sličan slučaj s njim, kada sam dao gol u poslednjem kolu koji nam je doneo titulu."
"Dolaze pripreme, a ja sam bio klinac koji je mislio da ću sad ili da se prodam ili da igram svaku utakmicu. Slabije su mi išle pripreme i Marko me stavlja na vagu. Imao sam 1,5 odsto više masti nego što treba i nisam igrao na početku kvalifikacija za Ligu šampiona. On odmah tu 'seče' taj balkanski mentalitet da ti misliš da si glavni igrač. Nema toga, i tako i treba da bude. Posle sam radio 10 dana svaki dan, stavio me na vagu pred Malme, i sve je bilo u redu i igrao sam. Dakle nema kod njega to sad kao ja tebe dovedem i ti si moj igrač i ne brini. On je na nas Balkance najviše 'udarao', ali sve pošteno."
Navijači Partizana još uvek pamte poslednju titulu do koje ih je doveo baš Nikolić, u Rusiji je hvaljen za svoje taktičke bravure koje su terale druge da se prilagođavaju njemu, dok je u Atini kroz samo nekoliko meseci uzdignut do obožavanja onako kako to Grci najbolje umeju da učine.
Gde je onda limit za Marka Nikolića?
"Na svo to znanje koje ima, mene od njega ništa ne čudi, pa ni da jednog dana dođe do ’Liga petice’ i da tamo pravi uspehe", kaže Petar Grbić, dok Brana Milošević navija za još veće stvari.
"Ma, želim mu Real Madrid! Ali verovatno, jednog dana kad bude odlazio iz AEK-a, otići će u neki vrhunski klub jer to stvarno zaslužuje. Još važnije, mislim da je u potpunosti spreman za to", kaže Milošević, po kome je trener novog šampiona Grčke i dalje onaj isti iz vremena kad je bio trener 'svog' Rada.
"Skoro sam ga video posle dosta vremena i iz njega i dalje izbija ta jednostavnost, skromnost, da vidiš da se nije promenio ni trunku. Iako mi odavno nije trener, opet imaš neki ogroman respekt prema njemu. Nije mi kao svi ostali treneri."
(MONDO - Nebojša Marković)
Vaše mišljenje nam je važno - ostavite nam komentar, nije potrebna registracija!
BONUS VIDEO: