- Dejan Savićević je govorio o karijeri i radu kao predsednik Fudbalskog saveza Crne Gore, uz napomenu da je volonter bez plate.
- Istakao je da mu je Crvena zvezda omiljeni klub i da je sa njom osvojio Kup evropskih šampiona, a posebno pamti gol Barseloni 1994. godine.
- Divio se Mišelu Platiniju, a obožavao je Dijega Armanda Maradonu.
Dejan Savićević je bio mađioničar sa loptom na terenu, nadimak "Genije" nije dobio slučajno. Sada je predsednik fudbalskog saveza Crne Gore i radi u nešto drugačijoj ulozi. Iskoristio je slobodno vreme da razgovara za italijansku "Gazetu" i da se priseti svega kroz šta je prošao u dugoj karijeri.
"Sve je super, trenutno sam u Budvi, kuća na moru, malo se vozim čamcem, ali ima dosta posla. Obaveze, planovi, kontakti. Ja sam predsednik koji je volonter, nisam uzeo ni jedan evro. Ima mnogo posla, uživam", počeo je Savićević.
Odmah posle toga je krenula priča o njegovoj karijeri i magiji sa terena.
"Imam lepe uspomene. Imao sam sreću da igram za važne klubove i da osvojim Kup evropskih šampiona sa Crvenom zvezdom i Milanom. Nisam ja bio genije, bio sam veoma dobar igrač. Vi ste mi dali taj nadimak. Možda zato što sam radio stvari koje drugi nisu mogli, možda zato što sam imao više mašte. Moji prijatelji me zovu 'Genije' kad žele da se šale sa mnom, tako me zovu svi u Italiji, možda je to preterivanje."
Novinar je to iskoristio da ga pita da li je i preterivanje njegov gol koji je dao Barseloni 1994. godine.
"To je najlepši pogodak u mom životu. Noć pre finala mi je predsednik Berluskoni rekao 'Dejane, ako si stvarno genije, dokaži to'. Lepo je ispalo. Sve je bilo prelepo, od početka do kraja."
"Otac komandovao na železnici, brat hteo da bude mašinovođa"
Prisetio se Dejo svojih početaka i kako je uopšte krenuo da se bavi fudbalom.
"Krenulo je u Podgorici, otac je bio šef železnice i komandovao je sa 900 ljudi. Mi smo živeli u kući iza stanice. Moj brat Goran je hteo da postane mašinovođa, kasnije je postao agent za nekretnine. Ja sam trčao između šina i išao na teren da igram fudbal. Tamo sam naučio da driblam, bio sam mangup, to mi je bila i budućnost. Srećom, postao sam fudbaler i pridružio se OFK Titogradu sa 13 godina. Nije bilo para, igrao sam iz zadovoljstva. Odatle sam otišao u Budućnost i uživao sam da asistiram i da činim saigrače srećnim. Tu sam debitovao za reprezentaciju, dao 3tri gola u pobedi protiv Turske, pa sam 1988. otišao u Zvezdu."
"Nisam ja bio zvezda u Zvezdi, to je moj klub"
Novinar je konstatovao da je Savićević brzo postao glavna zvezda u Crvenoj zvezdi. Nije se sa tim složio.
"Ma kakvi, samo sam bio igrač u sjajnom timu. Mnogo šampiona je bilo tamo, osećao sam se baš dobro. Voleli su me, ali sam voleo sve moje timove u kojima sam igrao. Ipak, Zvezda je posebna, to je moj klub."
Nije se previše novinaru dopao taj odgovor, pa ga je odmah pitao šta je sa Milanom.
"Naravno da je i Milan u mom srcu, došao sam 1992. godine. Trebalo je da odem u Juventus, pa Romu, pa Monako. Bio sam tada u Zvezdi i dobro mi je išlo. Osvojili som Evropu, pobedili Marsej u Bariju. Onda sam došao u Milan, mučio sam se oko godinu i po dana, imao sam fizičke probleme. Tu su bili Gulit, Van Basten, Rajkard, Papen... Izabrao sam Italiju jer je bila najbolja liga na svetu sa najboljim igračima. Ne bih osvojio toliko niti bih imao takvu vidljivost kao što sam imao u Milanu. Naravno, tu su i navijači čija podrška mi je mnogo pomogla."
"Divio sam se Maradoni, voleo sam Miročevića i Sušića"
Savićević je pored nadimka "Genije" imao i nadimak "Platini sa Balkana", upravo mu je Mišel Platini bio jedan od idola.
"Voleo sam najbolje igrače, posebno one kreativne. Mnogo sam voleo Maradonu, pre njega Ante Miročevića i Saveta Sušića, bili su fantastični. Nikad nisam upoznao Maradonu, igrao sam protiv njega na Svetskom prvenstvu 1990. godine. Izgubili smo na penale, ja sam svoj penal dao, on je promašio. Bio sam poznat tih godina, ali sam u poređenju sa Dijegom bio niko. Divio sam mu se. Poredili su me sa Platinijem koji je bio moj idol. Nikada nismo pričali, igrao sam protiv Francuske u Beogradu, vodili su 2:1 kada sam ušao u igru, imao dva ključna poteza za preokret. Sećam se da smo zajedno izašli sa terena, hteo sam da mu se predstavim, ali nisam znao francuski. Tako sam samo prošao pored njega bez reči. Divna neka sećanja", zaključio je Savićević.
Vaše mišljenje nam je važno - ostavite nam komentar, nije potrebna registracija!
BONUS VIDEO: