Legenda srpskog i jugoslovenskog fudbala Stanislav Karasi (79) bio je pun emocija kada je u Fudbalskom savezu Srbije video istaknutu fotografiju svog legendarnog gola u Atini, u poslednjim sekundama. Uz njegova dva pogotka u Atini 1973. Jugoslavija je preko domaćina (4:2) izborila plasman na Svetsko prvenstvo 1974, na kojem je takođe bio strelac, u remiju protiv Škotske.
"Moram da priznam, nisam očekivao sve ovo. Nikad radosniji nisam bio kada sam video tu fotografiju u prostorijama Saveza. Za mene je to život. Slika kao lep prikaz jedne epizode tog života i jedne fenomenalne karijere", rekao je Karasi, pokazuju na sliku svog gola u Grčkoj, u poslednjim sekundama meča.
"Godine prolaze, ali uspomene ne blede. Mnogo mi je draga ta fotografija. Sve te momke veoma poštujem… Hadžiabdića, Buljana, Šurjaka, Kuleta, Pižona, Marića… Nažalost, neki više nisu među živima, poput Petka, Pavike, Katalinskog… Pobeda protiv Grčke jedan je od najsvetlijih trenutaka naše generacije", kazao je Karasi za sajt Saveza.
Sastav Jugoslavije u Grčkoj 1973. bio je: Enver Marić - Ivan Buljan, Enver Hadžiabdić, Miroslav Pavlović, Josip Katalinski, Jurica Jerković, Ilija Petković, Stanislav Karasi, Dušan Bajević, Jovan Aćimović, Dragan Džajić. Igrali su i Ivica Šurjak i Vladimir Petrović Pižon, a strelci su bili i Bajević i Šurjak.
Jugoslaviji su bila neophodna dva gola razlike. Bajević i Karasi doneli su 2:0 već posle 15 minuta. Grčka je do poluvremena izjednačila, a naš tim ostao sa desetoricom. Ivica Šurjak je pogodio za 3:2, ali je falio još jedan gol. Dao ga je Karasi, u poslednjim momentima.
"Video sam da je prostor oko penala prazan. Svi su krenuli prema lopti. Kažem sebi: 'Sad ćeš ti lepo da dođeš na penal, valjda će neka da se odbije.' Pižon je skočio, lopta ide prema meni... Napravim poziciju, zahvatim volej, što je jedan od najtežih udaraca u fudbalu, pogotovo u šesnaestercu", rekao je Karasi.
Usledio je momenat za pamćenje:
"Lopta ide u gol, ja dižem ruke… Haos na stadionu. Igrači me nose na ramenima… Nezaboravno".
Kada se govori o Atini, gotovo uvek se misli na Karasijev pogodak za 4:2. A on podseća da je te večeri postigao još jedan. I tvrdi da je bio čak i lepši.
"Petko i ja smo nosili loptu od centra, razmenjivali pasove. Odigrao sam mu u prostor prema korneru, on je prošao igrača, došao do linije i vratio mi na 16 metara. Žao mi je što se taj gol praktično nikada nije pojavio na televiziji ili Jutjubu. To je bilo remek-delo."
"Miljanu skidam kapu"
Posebno mesto u Karasijevim uspomenama pripada Miljanu Miljaniću. Čoveku kojeg i danas naziva svojim "fudbalskim ocem".
"Za mene je trener Bog. Ako zna šta treba da radi, kako da se odnosi prema igračima i kako da manifestuje autoritet u svlačionici, onda je sve lakše. Miljan je promenio način na koji se pristupa obavezama u državnom timu. Moram da mu skinem kapu."
Upravo je Miljanić u Atini povukao potez koji je, prema Karasiju, promenio tok utakmice.
"U drugom poluvremenu poslao je na teren dvojicu najmlađih - Pižona Petrovića i Šurjaka. U tom trenutku to je bio veliki rizik. Šalješ u vatru klince koji nisu imali veliko iskustvo u tako važnoj utakmici. A upravo su oni režirali preokret. Šurjak je dao treći gol, a Pižon asistirao u 90. minutu za moj pogodak koji nam je otvorio vrata Nemačke."
Spasavao komentatora zbog reči "Ima Boga"
Posle Atine više ništa nije bilo isto. Karasijevo ime osvanulo je na naslovnim stranama, a njegov gol prepričavala je cela zemlja. U televizijsku istoriju ušao je i čuveni povik komentatora "Ima Boga!", izgovoren u naletu emocija iza kamere dok je meč prenosio Vladanko Stojaković. Karasi se seća i neobične epizode koja je usledila.
"Na molbu čuvenog komentatora Vladanka Stojakovića išao sam u Radio-televiziju Jugoslavije da njihovog kolegu spasavam otkaza. Nisam mogao da verujem da će zbog jednog povika iza kamere čoveka da ostave bez posla. Ubedio sam direktora televizije da je sve bilo u naletu emocija i da ga ostave na radnom mestu".
Pogledajte gol i poslušajte.
Veruje u Veljka Paunovića, pamti Blagoja
Posebno poverenje ima Karasi u selektora Veljka Paunovića. I to poverenje ima porodičnu fudbalsku pozadinu. Karasi je tokom igračkih dana u večitim derbijima vodio velike bitke sa Veljkovim ocem Blagojem Paunovićem.
"Blagoja sam dobro poznavao kao igrača i protivnika. Bio je veliki borac, čovek snažnog karaktera i pobedničkog mentaliteta. Takve stvari se prepoznaju, a očigledno je mnogo toga preneo i na Veljka. Zato verujem u Paunovića i verujem da zna kako ovu generaciju treba da povede u velike utakmice."
Pred novi susret sa Grčkom, 53 godine posle Atine, poruka junaka jedne od najvećih pobeda ostaje jednostavna:
"Neka izađu hrabro, neka veruju u sebe i neka igraju za pobedu. U ovakvim utakmicama važni su i srce i karakter. A kada osete podršku sa tribina i energiju svojih navijača, siguran sam da će im biti mnogo lakše da naprave ono što svi želimo. Verujem u ovu reprezentaciju."
Vaše mišljenje nam je važno - ostavite nam komentar, nije potrebna registracija.
Bonus video: