Legendarni košarkaš uživa u danima po završetku karijere. Sredio je rukavac na Dunavu i priznaje da voli boemski stil života.
Posle pucanja mišića prošle godine, dok je bio igrač Valensije, Željko Rebrača se "penzionisao".
Legendarni košarkaš u svojoj vitrini ima srebro sa Olimpijskih igara 1996, dva zlata sa evropskih prvenstava, jedno sa šampionata sveta, dva trofeja namenjena klupskom prvaku Evrope, bio je i šampion Italije i Grčke dva puta, igrao u NBA...
Sve to ga svrstava u jednog od "najvećih" košarkaša na ovim prostorima.
"Prva tri meseca pošto sam okačio patike o klin, blejao sam po kafićima i razmišljao šta da jedem. Ustajao sa razmišljanjima sa kim ću da se vidim, ali to mi je ubrzo dosadilo. Onda sam odlučio da počnem nešto da radim", priseća se Rebrača u priči za "Alo".
Mnogo toga je uradio u međuvremenu.
"Na Dunavu, kod Apatina, sredio sam rukavac i tu sad postoji plaža, imam restoran sa terenom za odbojku na pesku, pola terena za basket, bar na pesku... To je idealno mesto za organizaciju žurki. Na restoranu 'Plava ruža' imam dve terase, a takvih nema u Beogradu, verujte mi. Tu je i splav, skuter... Ma, uživancija".
Priznaje "Rebarce" da je boem u duši.Legendarni košarkaš u svojoj vitrini ima srebro sa Olimpijskih igara 1996, dva zlata sa evropskih prvenstava, jedno sa šampionata sveta, dva trofeja namenjena klupskom prvaku Evrope, bio je i šampion Italije i Grčke dva puta, igrao u NBA...
Sve to ga svrstava u jednog od "najvećih" košarkaša na ovim prostorima.
"Prva tri meseca pošto sam okačio patike o klin, blejao sam po kafićima i razmišljao šta da jedem. Ustajao sa razmišljanjima sa kim ću da se vidim, ali to mi je ubrzo dosadilo. Onda sam odlučio da počnem nešto da radim", priseća se Rebrača u priči za "Alo".
Mnogo toga je uradio u međuvremenu.
"Na Dunavu, kod Apatina, sredio sam rukavac i tu sad postoji plaža, imam restoran sa terenom za odbojku na pesku, pola terena za basket, bar na pesku... To je idealno mesto za organizaciju žurki. Na restoranu 'Plava ruža' imam dve terase, a takvih nema u Beogradu, verujte mi. Tu je i splav, skuter... Ma, uživancija".
"Više sam za prave kafanica, za boemski način života, za muziku Tome Zdravkovića... Cenim Željka Joksimovića, lično poznajem Zdravka Čolića. Omiljeni pevač mi je Haris Džinović, a volim i Halida Bešlića. Ipak sam odrastao uz "onu", a ne "ovu" narodnu muziku".
Ni "kapljica" mu nije strana.
"Volim da popijem rakiju od kajsije i dunje. Pijem i viski, ali samo "Čivas". Bilo bi mi interesantno da prisustvujem pečenju rakije, naročito kad se pravi od maline. To je čudo", završio je priču Željko Rebrača.
(MONDO)