Nekadašnji košarkaš Partizana Danilo Anđušić o šuterskim treninzima i seriji trojki, najvećem "fanatiku" Kitu Lengfordu i najvećem radniku sa kojim je igrao - Nikoli Pekoviću.
Stef Kari brojao je do 77 aprila 2015. godine, Danilo Andušic do 53 u februaru 2019. Verovali ili ne, rec je o broju uzastopno pogodenih šuteva za tri poena na treningu. Zvezda Golden Stejt Voriorsa i jedan od najboljih šutera u istoriji igre pod obrucima zaredom je ubacio 24 lopte više, sa 49 centimetara vece udaljenosti (razlika izmedu evropske i NBA linje za tri poena), ali i pored svega toga Andušicevo dostignuce vredno je pažnje:
"Bilo je to na jednom od treninga u Igokei. Sa mnom je u hali bio tadašnji pomocni trener Milutin Latincic i Branislav, kondicioni trener Igokee. Dosta pažnje poklanjam šuterskim treninzima, a pored toga veoma volim i da se takmicim sa samim sobom. Dugo mi je rekord po broju uzstopno ubacenih trojki bio 46, još iz vremena dok sam igrao u Partizanu. Nekoliko puta sam uspevao da pogodim preko 40 u seriji, ali brojku od 46 nisam mogao da nadmašim sve do ove godine u Igokei", prisetio se Danilo Andušic u razgovoru za Mondo.
Izneo je zanimljiv podatak:
"Pre izvesnog vremena neko mi je ispricao da taj Karijev nezvanicni svetski rekord, ustvari, nije najbolji rezultat. Zainteresovao sam se i na internetu pronašao pricu da je 1996. godine izvesni Fred Njuman ubacio 209 trojki za redom. Ostao sam zapanjen i to sam dobro zapamtio. Da prica bude još cudnija, covek je amater, kompjuterski programer i u to vreme je imao 60 godina. Doduše, njegovi šutevi su bili iza linije za tri poena u koledž košarci, ali i i pored svega toga i dalje sam u neverici šta je covek uspeo da uradi".
Zanimljivo je da je tog 15. aprila 2015. Stef Kari na famoznom treningu trojke šutirao 94/100. Andušic je nedavno u bio veoma blizu tom rezultatu. Naime na treningu je od 100 šutntih pogodio cak 91 trojku.
"Sa trenerom Goranom Vuckovicem trenirao sam u hali na Crvenom krstu. Radio sam šuterski trening kao i nebrojano puta pre toga, ali nikada sa takvom preciznošcu", uz osmeh komentariše Andušic.
U išcekivanju inostranog angažmana Andušic se kondiciono sprema sa Zlatkom Novkovicem i njegovim timom trenera. Novkovic je svojevremeno radio sa Anom Ivanovic, a danas brine o fizickoj spremi hrvatske teniserke Done Vekic:
"Zlatko je bio kondicioni trener moje supruge Ivane (devojacko Maksimovic) kada je osvojila srebrnu medalju u streljaštvu na Olimpijskim igrama u Londonu. Ivana mi ga je preporucila, odlicno saradujemo, a u meduvremenu smo se sprijateljili. Dosta sam radio na sebi preko leta, mislim da sam u odlicnom fizickom stanju, a želja mi je da ostvarim inostrani angažman u ekipi gde bih imao bitniju ulogu. U najboljim sam igrackim godinama i smatram da posedujem kvalitet da se u bliskoj buducnosti ponovo nadem u nekoj od ekipa koje igraju u Evroligi".
Slovio je za velikog talenta, a košarkaški put vodio ga je kroz Hemofarm, Partizan, potom Italiju, Španiju, Poljsku i Rusiju. Kada ga upitate da li je ocekavao i da li je mogao da u karijeri ostvari više, Andušic odgovara:
"Nijednog trenutka ne žalim ni za jednom odlukom koju sam napravio u karijeri. Takode, smatram da uvek može više od onoga što radiš, ali sve što sam uradio, a bilo je dosta dobrih stvari i momenata, sve sam ostvario svojom zaslugom i trudom. Za mene je najvažnije da cu uvek biti svestan toga".
Za život mu je kaže najlepše bilo u Španiji, ali košarkaški gledano najbolje se osecao u Rusiji. To i ne cudi ako se u obzir uzme podatak da je svojevremeni iz Perma prešao u UNIKS u trenutku kada je u proseku beležio cak 30 poena po utakmici:
"Period u UNIKSU je bio sjajan. Imali smo odlicnu hemiju u timu, iako je bilo mnogo stranaca nije bilo klanova. Fenomenalno smo se družili", kaže Andušic i potom se priseca zanimljive angedote prilikom dolaska u Kazanj.
"Došao sam u Uniks kao drugi strelac lige u tom trenutku, iza Alekseja Šveda. Kit Lengford bio je prva zvezda tima i to je želeo da mi stavi do znanja od provog momenta. Prvi trening je bio pred mec sa Realom u Evroligi, a Lengford je prema meni bio nemilosrdan. Cuvali smo se medusobno, i on je svaki posed lopte koristio da me napadne. I verujte mi, on je nezaustavljiv. Verovatno najbolji u igri jedan na jedan u Evropi. Konstatno je fintirao, bio veoma agresivan, nje bilo nacina da ga zaustavim. Ostali saigraci su mi rekli da dugo vremena nije tako trenirao i da se ne uzbudujem previše. Jer, to je bio njegov stil, svako novi ko je dolazio morao je da prode kroz njegovu 'torturu' samo da bi pokazao koliko je dobar. Inace, Lengford je veliki fanatik, u stanju je satima da gleda svoje utakmice i analizira ih. On je ubedljivo najbolji napadac koga sam video".
Poznato je da je Lengford ne voli mnogo da trenira, sav fokus stavlja na utakmice, a Andušic dobro pamti, kako on kaže, najveceg radnika:
"To je Nikola Pekovic, bez ikakve dileme. U NBA ligi je bio 'lokaut' kada je ponovo potpisao za Partizan. Iako je imao mnogo unosnije ponude na stolu hteo je da pomogne Partizanu. Za mene je bilo fascinatno da je Pekovic, koji bio medu najboljim centrima na svetu u to vreme, trenirao sa takvim žarom. Bez obzira da li je rec o jutarnjem ili popodnevnom treningu on je bukvalno 'kidao' na treninzima. Sa reputacijom koju je imao mogao je da radi šta hoce, a on je uvek birao da pruži 120 odsto sebe. Pokazao je tu fantasticnu crtu i zato ga mnogo cenim. Još nisam sreo igraca koji je trenira sa takvim žarom".
Andušic je svojevremeno sa kadetskom i juniorskom reprezentacijom Srbije osvajao zlata na evropskim šampionatima. Dres sa državnim grbom nosio je i u seniroskoj konkurenciji kroz kvalifikacije 2012. i na Evrobasketu 2013. godine. Sa pažnjom prati igre Orlova i sa mnogo optimizma ocekuje Svetsko prvenstvo u Kini:
"Mislim da cemo osvojiti minimum srebro, odnosno da cemo biti ucesnici velikog finala. Imamo zaista sjajnu reprezentaciju, ozbiljna imena u timu, igrace koji su medu nosiocima u svojim klubovima. Evidentno je da u ekipi vlada sjajna atmosfera, a kroz pripreme meceve mogli smo da se uverimo i da igramo dobru košarku. Zbog svega toga ne vidim razlog zašto bismo imali manji cilj od finala. Sve manje od toga bi me iznenadilo. Žao mi je zbog povreda Teodosica i Milosavljevica, želim im što brži oporavak, a našoj reprezentaciji mnogo srece u Kini".