Centar Olimpijakosa, u društvu devojke, kroz Atinu strpljivo taba put ka zvezdanim visinama.
Veliki klub, nema zezanja... I on to ozbiljno shvata... Zoran Erceg nema svoj separe u diskotekama po Glifadi. Dečko ozbiljno kapira obaveze, zna zašto su ga doveli u moćni Olimpijakos.
“Izlazi se pomalo, ne baš često”… priča centar slavnih atinskih crveno-belih Zoran Erceg u intervjuu za MONDO.
“Uglavnom na piće, i to je to. Klubovi na Glifadi? Retko, jako retko”…
Društvo nije problem…
“Najmanji, tu su, naravno, Teo (Teodosić) i Igor (Milošević), koji igraju sa mnom u Olimpijakosu. Oni su slični po karakteru, ja sam malo pasivniji i mirniji. A i ovde su solo, a ja u Atini živim sa devojkom, pa više volim da odmaram sa njom kod kuće”.
Sa kim se još viđaš, naših košarkaša u grčkoj prestonici ima za dva tima.
“Družim se sa Brankom Cvetkovićem, živimo baš blizu, tu je i Goran Nikolić. Nikako da se vidim sa ovima iz Paneliniosa, stalno nam se preklapaju rasporedi i obaveze”.
Hoćeš da kažeš da si potpuno u košarci?
“Da, hoću da napravim nešto, zato sam ovde došao... Važan nam je svaki trening. Okupili smo se deset dana pred start sezone, imamo devet novih igrača, treba sve to uklopiti. Nismo još uigrani, ali kako idu važnije utakmice sve je bolje”.
Koliko je Olimpijakos zaista veliki iznutra?
“Mnogo brate, mnogo… Utisci su vrhunski. Stvarno sam prijatno iznenađen kako su me dočekali i prihvatili. Ogroman klub, neverovatno koliko se pažnje posvećuje igračima. Maksimalno su nam na usluzi za sve što treba, ljudi iz kluba ti sve završe”.
Kažu da legenda grčke košarke i tvoj trener Panajotis Janakis voli Srbe.
”Veruj mi da je Janakis pravi gospodin. Izuzetno poštuje igrače, sviđa mi se njegov pristup i ponašanje. Bio je i sam igrač, vanserijski, pa verovatno zbog toga razume sve probleme i shvata kako razmišljamo”.
Verovatno si zadovoljan minutažom, čim ga tako hvališ.“Izlazi se pomalo, ne baš često”… priča centar slavnih atinskih crveno-belih Zoran Erceg u intervjuu za MONDO.
“Uglavnom na piće, i to je to. Klubovi na Glifadi? Retko, jako retko”…
Društvo nije problem…
“Najmanji, tu su, naravno, Teo (Teodosić) i Igor (Milošević), koji igraju sa mnom u Olimpijakosu. Oni su slični po karakteru, ja sam malo pasivniji i mirniji. A i ovde su solo, a ja u Atini živim sa devojkom, pa više volim da odmaram sa njom kod kuće”.
Sa kim se još viđaš, naših košarkaša u grčkoj prestonici ima za dva tima.
“Družim se sa Brankom Cvetkovićem, živimo baš blizu, tu je i Goran Nikolić. Nikako da se vidim sa ovima iz Paneliniosa, stalno nam se preklapaju rasporedi i obaveze”.
Hoćeš da kažeš da si potpuno u košarci?
“Da, hoću da napravim nešto, zato sam ovde došao... Važan nam je svaki trening. Okupili smo se deset dana pred start sezone, imamo devet novih igrača, treba sve to uklopiti. Nismo još uigrani, ali kako idu važnije utakmice sve je bolje”.
Koliko je Olimpijakos zaista veliki iznutra?
“Mnogo brate, mnogo… Utisci su vrhunski. Stvarno sam prijatno iznenađen kako su me dočekali i prihvatili. Ogroman klub, neverovatno koliko se pažnje posvećuje igračima. Maksimalno su nam na usluzi za sve što treba, ljudi iz kluba ti sve završe”.
Kažu da legenda grčke košarke i tvoj trener Panajotis Janakis voli Srbe.
”Veruj mi da je Janakis pravi gospodin. Izuzetno poštuje igrače, sviđa mi se njegov pristup i ponašanje. Bio je i sam igrač, vanserijski, pa verovatno zbog toga razume sve probleme i shvata kako razmišljamo”.
“Na parketu sam otprilike 15 minuta po meču. Za sada nije malo. Na mojoj poziciji su Burusis i Printezas, pa u prvoj sezoni i ne očekujem mnogo više. Obojica su Grci, pa moraju i oni da igraju. Ipak sam nov, tek sam stigao, bio sam starter u samo dve utakmice”…
Nije ti problem da budeš strpljiv. Doveli su te na pet godina za velike pare, verovatno od tebe hoće da naprave čudo.
“Nadam se da je tako, tako i kažu u klubu. Smiren sam, još sam mlad. Nigde ne žurim”.
Crveno-beli iz Pireja su letos napravili haos na košarkaškom tržištu, kada su potpisali Džoša Čajldresa iz NBA lige i dali mu 20 miliona dolara za tri sezone. Kako se ti, koji si do juče igrao “za klikere i čajnu” u Železniku osećaš pored takvih puniša?
“Slušaj, i taj Čajldres je van terena sasvim OK lik. Ma, svi stranci u ekipi su super, nema sa njima problema”.
Imaš nešto i protiv grčke klope?
“Nemam, ali uglavnom jedem naša jela. Moja devojka kuva dobro i kuva sve. Znači, hranimo se kod kuće. Aleksandra je majstor za meson a sve načine, a ja najviše volim rolovano”.
Kakav si sa atinskim suncem?
“Dobar… Dobio sam stan na Eleniku. To je lep kraj, miran, tu je i more. Klima je ovde neviđena. Eto, pre neki dan je bilo 20 stepeni, ceo dan sam proveo u majici sa kratkim rukavima. Jedva čekam proleće, da otopli, biće još bolje.”
Koliko si popularan u Atini?
“Ne mnogo, ali dovoljno da me zaustavljaju na ulici, stalno nešto pitaju, hoće da se slikaju... Navijači su ovde potpuno ludi, to još nisam video. Kakvi su to fanatici... Nisam imao problema sa protivničkim fanovima”.
Kako komuniciraš sa navijačima kad ne znaš grčki?
“Eee, ko kaže? Naučio sam par reči”.
I poslednji, a tvoj prvi veliki derbi Olimpijakos - Panatinaikos obeležili su ozbiljni incidenti.
“Na derbiju su stalno frke i problemi. PAO je bio domaćin, pošteno su nas izgađali. Nisam mogao da verujem kada sam video da na teren i oko naše klupe padaju pune plastične flaše vode od litar i po, upaljači, kamenje, čak i čizburger”!?
Nikom nije palo napamet da ga pojede?
“Ne, ne jede se za vreme utakmice”… (smeh).
Ovi iz Panatinaikosa su vas lagano razbili. Neki tvrde i da njih godinama štite sudije.
“Bili su bolji, zasluženo su dobili. Suđenje je bilo sasvim korektno. Niko nas nije oštetio”.
Olimpijakos poslednjih godina troši na desetine miliona evra, ali nikako da otme titulu Panatinaikosu.
“Sigurno svi pamte da je moj klub pre par godina bio u dubiozi, ali se oporavio i potpuno podigao. PAO ima kontinuitet, a to je najvažnije. Željko Obradović svakog leta kupi po dva-tri igrača, a kostur ekipe čuva, a Olimpijakos ima po deset novih”.
Koliko pratiš dešavanja u košarkaškoj Srbiji?
“Aktivno. Imam Total TV, a tu je i internet”.
Koliko ti nedostaje Beograd?
“Ne fali mi previše, jer mi je u Atini još sve novo. Šta da ti kažem, lepo je kad sediš i piješ kafu pored mora, onda tu nema mnogo prostora za nostalgiju”, završio je Zoran Erceg priču za MONDO.
(MONDO, foto zvanični sajt Olimpijakosa)