Vlade Divac je otkrio da je i u njegovo vreme bilo tuča i svađa u ekipi, da ima primarni zadatak da OKS vrati ugled, kao i da ga je svojevremeno razočarala "njegova zemlja", ali se ipak vratio iz inostranstva.
Sa Sašom Đorđevićem, recimo, godinu dana nije razgovarao, a da to nisu znali čak ni njihovi saigrači u Partizanu!
"Saša Đorđević i ja praktično nismo razgovarali godinu dana, a da to niko u timu nije ni znao! Zato što smo na terenu bili kao braća. Nismo ni morali da razgovaramo, dovoljno je bilo da se pogledamo i sve smo se razumeli", rekao je Divac u intervjuu za "Press".
"Mi smo, pre svega, mnogo voleli taj sport, uživali u njemu. Bili smo talentovani ali, još važnije, bili smo i profesionalci. I nama se dešavalo da izađemo u diskoteku, da se posvađamo van terena, da se posvađamo na terenu, da pravimo slične gluposti, ali to nije uticalo na naše zalaganje na treningu ili utakmici".
Divac ne krije da je bilo i tuča.
"Pa, da, naravno, bilo je. Ali, to se događalo uglavnom u mlađim kategorijama. Kasnije, u Partizanu i reprezentaciji, nije bilo tako drastičnih slučajeva".
U reprezentaciji, kaže, situacija je bila drugačija.
"Sa reprezentacijom je bilo drugačije. Ona je bila iznad svega. Igranje za reprezentaciju, nama barem, bilo je mnogo više od sporta, više od života. Doček koji smo mi doživeli posle osvajanja zlata u Atini, to nijedna druga reprezentacija, uveren sam, nikad više neće doživeti. Imao sam kasnije i značajnijih rezultata, ali mi je ta medalja ostala najdraža u karijeri".
"Kao i uvek, sve će to na kraju da ispadne super. Nećemo se obrukati. Ali, šta je poenta? Napravljen je toliki trošak, a društvu ništa neće posle te Univerzijade ostati. Kada sam ja '87. učestvovao na Univerzijadi u Zagrebu, taj grad je eksplodirao! Nikli su dvorane, bazeni, atletske staze... A mi smo mnogo novca potrošili da bi nam na kraju ostalo - šta? Okrečena Hala sportova?! Pa, ja sam igrao u toj dvorani!"
Nedavno je preuzeo kormilo Olimpijskog komiteta. On kaže da se osim predsednika malo toga promenilo u OKS.
"Malo toga se promenilo, ali je i malo vremena prošlo. Imali smo samo dve sednice Predsedništva, prva je bila konstitutivna, a na drugoj smo već počeli da radimo ozbiljnije stvari, da rešavamo neke konkretne probleme. Kako ove tekuće - gde ćemo usmeriti sredstva, gde ćemo naći sredstva i slično - tako i one na duže staze, poput rešavanja statusa Olimpijskog komiteta. To ne može za nedelju dana".
Bivši NBA as ističe da je primarni cilj da se izbore da Olimpijski komitet dobije status kakav zaslužuje u društvu.
"Iznenadio sam se kada sam video kakav zapravo status ima Olimpijski komitet u našem društvu. Niko nas ne pominje, nema nas nigde. Mi moramo da se izborimo da OKS zaista postane 'neko i nešto' u srpskom sportu! U suprotnom, sve ono što eventualno osvojimo u Londonu 2012. biće u stvari rezultat individualnog rada Đokovića i njegovih roditelja, ili Čavića i njegove porodice. Eventualno neka reprezentacija ako se poklopi, kao što je sada u Pekingu bio slučaj sa vaterpolom. U takvoj, dakle, situaciji, i jedna medalja bi bila fantastičan uspeh!"
"Mi debelo kasnimo sa pripremama! Ako se želi medalja na Olimpijskim igrama, onda se mora uložiti u sportistu, najpre da bi se uopšte kvalifikovao za Igre, a onda i da bi tamo ostvario što bolji rezultat. A mi ćemo imati sredstva tek godinu dana pre Londona! Nećemo moći da utičemo na kvalifikacije, na veći deo priprema..."
Divac tvrdi da je novac glavna kočnica.
"Reći ću vam to ovako: Hrvatski olimpijski komitet ima šest ili sedam miliona evra, Slovenci četiri miliona, a mi 700.000 do 800.000! Eto gde smo mi, a gde su oni. Pričamo pri tom samo o okruženju. Nama bi, od države, bilo dovoljno pola onoga što imaju Slovenci, a mi bismo u Komitetu, preko sponzora i ličnih poznanstava, obezbedili još toliko. To bi bilo dovoljno".
"Sva bi sredstva bila uložena u infrastrukturu i razvoj mladih sportista. U one koji sada imaju 17 ili 18 godina, a koji će u Londonu imati 21, 22, pa u Čikagu 25, 26... Onda možete da računate na rezultate".
Javna je tajna da srpskim sportom vladaju ljudi iz senke. Konkretno, u slučaju Olimpijskog komiteta, priča se da je Žarko Zečević imao neobično mnogo uticaja na prošli saziv ovog tela.
"Zeka je moj prijatelj i naravno da smo razgovarali. Dobro, što se tiče ovih prethodnih izbora, tu je bio na 'drugoj strani', odnosno za drugog kandidata, ali ja mu to nijednog trenutka nisam zamerio. Meni je rekao da je bio neutralan. Neka mu bude... U svakom slučaju, mislim da je on sposoban čovek. Mada, u Srbiji nije uvek najjasnije šta se podrazumeva pod tim 'sposoban čovek'. Ovde postoji granica posle koje to više nije pitanje sposobnosti, već pitanje morala. Ovo znam iz ličnog iskustva. Neke stvari mi nisu pošle za rukom ne zato što nisam bio sposoban, već zato što nisam želeo da kaljam obraz. Na tu činjenicu sam veoma ponosan".
Divac je rekao da nije upoznat sa tim da li su uočene neke nepravilnosti u radu bivšeg saziva Olimpijskog komiteta Srbije.
"Od onoga što sam mogao da vidim za ovo vreme, nekih katastrofalnih grešaka ili nepravilnosti nije bilo. Sad, nije na meni da sprovodim reviziju poslovanja, ima ko je za to zadužen. Ja se iskreno nadam da nije bilo nikakvih zloupotreba, a to sam rekao i Ćurkoviću prilikom primopredaje dužnosti. Ponavljam, nisam ja onaj koji treba da se bavi tim stvarima. Napraviće se izveštaj, o kojem će javnost naravno biti blagovremeno obaveštena".
On se osvrnuo i na ne tako daleko prošlost kada je pokušao da kupi "Knjaz Miloš" i "Novosti".
"Kada bih napisao knjigu o svemu tome, to bi svakako bio šou-program. Kakav 'Insajder', kakvi bakrači, to je sve 'već viđeno'! Možda to i uradim. Uglavnom, bila je to jedinstvena prilika da shvatim u kakvom svetu živim, među kakvim sve ljudima, prema kojim moralnim normama. Interesantan period".
"U vreme kada sam hteo da kupim Novosti, namestili su mi da me je BIA kao pratila i otkrila da radim za Nemce! Prvo mi nisu dali da obezbedim sredstva u Srbiji, kako bih mogao da isplatim akcionare. Onda sam ja ceo keš prebacio ovde! Zatim su me izbacili iz jedne banke, jer su u njoj navodno i Nemci koji su hteli da kupe Novosti držali pare, pa to nije moglo tako, ne znam više ni zbog čega. Onda me napadne i država, ali ovoga puta da radim za te iste Nemce. Kažu, BIA otkrila. I onda tako, sve u krug. Ali, nema veze... Biće drugi put", rekao je Divac i naglasio da ga je najviše razočarala "njegova država", a ne političari.
"Političari su tu nebitni. Problem je ceo taj sistem, sva ta korupcija... Iz mog iskustva sa političkom scenom ovog društva, 30 odsto ljudi je tu samo iz koristi, dok su ostali zaista imali neku želju da pomognu. U početku. Kasnije, kada vide kako prolazi onih 30 odsto, bar polovina njih krene tim istim putem".
Nakon smene Igora Miklje sa mesta gradskog sekretara za sport Divac i Savo Milošević javno su stali uz njega i tražili objašnjene od gradonačelnika Dragana Đilasa za takav postupak.
"Ja sam samo hteo da ukažem na neke stvari koje nisu bile u redu, jer je čovek dobio otkaz bez da mu je objašnjeno gde je pogrešio. Sa Đilasom sam, što se mene tiče, sasvim okej, ne vidim zbog čega bismo ulazili u sukob. Mislim da je pogrešio u ovom konkretnom slučaju, ali bože moj, niko nije savršen. I ja sam napravio hiljadu grešaka. Štaviše, verujem da je Đilas pravi čovek za gradonačelnika, jer je svoju sposobnost već dokazao. U nekim poslovima već je ostvaren, a sada bi trebalo da sa pozicije gradonačelnika vrati nešto i građanima. Mislim da će mu uspeti. Ako ne, opet ćemo ga kritikovati".
Divac nije mogao da propusti priliku da se ne vrati na svoje igračke dane u NBA ligi.
Tvrdi da je najbolji igrač sa kojim je igrao Medžik Džonson, dok je lista protivnika sa kojima je bilo teško izboriti se pod obručima podugačka.
"Bilo ih je mnogo igrača protiv kojih je bilo teško igrati. Od Šakila do Juinga. A, između njih dvojice, Olajžuvon i Dejvid Robinson. Jednom su sva četvorica igrala protiv mene! Tad je bilo najteže. U Atlanti, na Olimpijskim igrama '96. Zoran Savić nam se bio povredio, a nama je trebalo još nekoliko igrača da možemo da se menjamo. Ja sam za trideset minuta napravio pet ličnih. Igram pet minuta protiv Juinga, pa onda uđe Olejžuvon, pa O'Nil, pa Robinson - a onda opet sve ispočetka! Dobro smo se držali do poslednje četvrtine", prisetio se Divac lepih i uspešnih vremena u reprezentaciji.
(MONDO)