Poznati hrvatski košarkaš Franjo Arapović, osvajač dva srebra sa Olimpijskih igara (sa Jugoslavijom i Hrvatskom), kasnije član HDZ-a, pričao je gotovo pohvalno o Nezavisnoj državi Hrvatskoj (NDH) fašističkoj tvorevini na teritoriji Kraljevine Jugoslavije u periodu od 1941. do 1945. godine. Tokom gostovanja u emisiji na portalu Net.hr, Arapović je bez okolišanja kazao da je NDH za njega bila "težnja hrvatskog naroda za državom" i da je "čitav svoj život težio tome, pa i u Jugoslaviji".

"Ja ću vama reći, mi kad smo bili u Lisinskom 1990. godine, kad je bio prvi sabor HDZ-a, kad smo prvi put videli hrvatske zastave, šahovnice, kad se svirala 'Lijepa naša'... Mislim, lako je sad ljudima pametovati, pričati neke nebuloze. Znate, kad imate dva Hrvata i ne znaš ko za koga radi - da li je ovaj u civilu - ne možeš ući u Lisinski, gde ćeš kad završi Lisinski? Najgore je bilo izaći iz Lisinskog. Ne znaš ko će te klepiti ili uhapsiti. Nemam problem s tim da se zabranjuje slovo 'U', ali 'ajmo onda zabraniti i kokardu i petokraku, a ne samo stigmatizovati ustaštvo kao nešto što ne valja, kao nešto što treba da se zabrani. Jednake kriterijume treba za sve", rekao je bivši košarkaš Franjo Arapović tokom više nego bizarnog televizijskog gostovanja u kome je pričao i o Jasenovcu kao mitu čime je "pljunuo" na sve žrtve.

Franjo Arapović o ustašama, NDH i Jasenovcu
MN Press 

"Znači, NDH je bila težnja hrvatskog naroda za državom. Normalno da ne možeš imati sve idealno. Ni ovo što su radili za vreme NDH - to se ne može opravdati. Ali, recite mi koje države ne rade loše stvari? Znate zašto je oko NDH javnost podeljena? Znači ućutkaj Hrvate da ne pričaju - da ništa ne rade i ne misle. Ako što pisnu, oni su ustaše. I odmah im nabij na glavu NDH, odmah, isti momenat. Što god Hrvat kaže - on je ustaša, on slavi 10. aprila. Odmah neko stigmatizovanje. I ono što nije istina, počevši od Jasenovca koji je bio zločin, ali nemojte mi govoriti da je pobijeno 700.000, da je ubijeno 500.000 dece s Kozare... Pa, kako je živeti s tim mitom? Znaš da to nije tako. To je ono - ne daj Hrvatu iznad vode".

Nije se na ovome Arapović zaustavio, smatra i da je ono što je Diana Budisavljević uradila tokom Drugog svetskog rata namerno preuveličano: "Bio sam s ljudima čiji su roditelji pomagali deci s Kozare. Gledam neki dan taj film, pa to nema veze i to je bio problem Hrvata. Taj film nema veze sa stvarnošću - film o ovoj Dijani, što je spašavala decu s Kozare. Oni su napravili film da je to čudo, a deca su završila u katoličkoj crkvi, katoličkim domovima u Karlovcu, Zagrebu i da bi jedan veći deo završio u Beogradu u Srbiji. A oni da je to sve pobijeno. Hteo sam da Hrvatska bude sa svim narodima, baš kako je bilo zamišljeno u prvom programu HDZ-a, čak s autonomnom pokrajinom za Srbe što je davao Tuđman".

Franjo Arapović je otkrio i da je njegov otac na svadbu došao sa značkom koju mu je poklonio Ante Pavelić, osnivač ustaškog pokreta i NDH, koju je krio sve vreme: "Mi deca nismo puno znali o tome. Tek kasnije smo to saznali. Ja sam uvek imao u Zagrebu ljude koji su potencirali tu Hrvatsku. Poznavao sam puno fratara, biskupa, video sam u razgovoru s njima da sam na jedan primitivniji način to pokazivao. Ali, pazilo se na mene, ipak sam bio zvezda".

Podsetimo, Arapović je rođen kod Mostara, a najbolje partije u karijeri pružao je u dresu Cibone sa kojom je bio dvostruki osvajač Evrolige 1985. i 1986. godine. Nastupao je još za Kroaciju, Zrinjevac, Trapani, Žalgiris, Antaliju, Olimpiju iz Osijeka, Hapoel, Krku i Triglav.