Košarkaši Srbije su odleteli za Manilu i konačno smo saznali konačni spisak od 12 igrača koji će predstavljati Srbiju na Mundobasketu. A na Filipine je odleteo i MONDO! Bićemo vaše oči i uči prvo u "Araneta koloseumu" u Kvejzon Sitiju u prvoj rundi gde Srbija igra sa Kinom, Južnim Sudanom i Portorikom, a svakako i u drugom delu takmičenja kada se naša grupa ukršta sa grupom A u kojoj su Italija, Angola, Dominikanska republika i domaćin Filipini u "Mall of Asia" areni.
Imaćete prilike da bolje upoznate istinsku zemlju košarke i narod koji za ovaj sport živi, iako to mnogi u Evropi ne znaju.
Nakon što su stanovnici brojnih filipinskih ostrva grcali pod španskom kolonijalnom upravom digli su se protiv tuđinske vlasti krajem XIX veka i uspeli da uz pomoć američke vojske poraze kolonizatore. Ipak, izdani su i umesto slobode dobili su nove kolonijalne gospodare, ovoga puta Amerikance. Katolička crkva je zabranjena, španski jezik je zamenjen engleskim, a iako brojne stvari koje su novi gospodari hteli da nametnu nisu uspele, jedna se prirodno "zalepila" za Filipince.
Bila je to košarka koju je narod zavoleo, a trofejna generacija predvođena Karlosom Lojzagom bila je za Filipince ono što je Srbima bio tim sa Sašom Đorđevićem, Predragom Danilovićem, Vladom Divcem, Žarkom Paspaljem... Kao što je Srbija slavila od Atine '95 do Indijanapolisa '02 uspehe tima koji nam je nakon godina rata, izolacije i bede povratio samopouzdanje i veru da smo bolji od tog sveta koji nas je nepravedno napao i izolovao, tako su Filipinci slavili tim predvođen Karlosom Lojzagom, kapitenom Laurom Mumarom i i kasnijim poznatim političarom Fransiskom Rabatom.
Nakon borbe protiv Španaca, a kasnije i protiv zločinačke nacističke mašinerije imperijalnog Japana koja je Filipine ostavila bukvalno sravnjene sa zemljom nakon 1945. godine nacija koja je konačno dobila svoju nezavisnos 1946. godine prvu potvrdu da u novom svetu ima svoje mesto i vrednost dobila je na košarkaškom terenu.
Ako ste se pitali zašto je na Filipinima, zemlji ipak prilično niskih ljudi, košarka ravna religiji, zašto na ovdašnje košarkaške utakmice neretko dođe i 50.000 ljudi razlog je jednostavan. Upravo pomenuta generacija je prvo na Azijskim igrama 1951. godine, prvim na kojima se igrala i košarka, uzela zlato, a onda je i na Svetskom prvenstvu 1954. godine pobedama nad Paragvajem, Formozom, (sadašnjim Tajvanom), Izraelom, Kanadom i Urugvajem stigla do trećeg mesta što je do danas ostala jedina medalja azijskih timova na Mundobasketima i ubedljivo, ubedljivo najbolji plasman. Na Azijskim igrama Filipini su do 1962. godine, na prva četiri turnira, bili ubedljivo prvi i kada su uspesi i prestali da se nižu, košarku više niko nije mogao da istera iz krvotoka FIlipinaca.
Sada su Filipini po drugi put u istoriji organizatori Svetskog prvenstva, a nama to budi jako, jako lepe uspomene. Prošli put kada se košarka igrala u "Araneta" dvorani zlatom se okitila reprezentacija Jugoslavije. Za sada će nam biti dovoljno da u "Araneti" ostvarimo tri uvodne pobede, a za medalje ćemo videti. Svakako im se nadamo, ali se nadamo da će i ako ih ne bude Srbima košarka ostati u krvi. Ako mogu Filipinci toliko da je vole, zašto ne bismo i mi?
BONUS VIDEO:
Milan - Crvena zvezda uživo: "Bomba" Radonjića, crveno-beli izjednačili!
"Partizan ide na Fajnal-for, Evroliga je prava košarka": Igrao sa Lebronom, a u Evropi pokazuje kakav je majstor
"Navijači nas već vide na fajnal-foru": Marinković zna da su igrači gladni, ali je oprezan
Italijani, pa ipak Zvezda dolazi - zar samo toliko pažnje? U fokusu im Vlahović i Zlatanova svađa...
Mondo ukrštenica za 11. decembar: Jutarnja zabava i "razgibavanje" mozga!