Ramunas Šiškauskas, Šarunas Jasikevičijus, Darius i Krištof Lavrinovič, Rimantas Kaukenas, Darius Songaila... To je mnogo odsutnih za ekipu koja igra SP.
Kada je Srbija izgubila od Nemačke, napisao sam ovde, na srpskom sajtu, kako sam se neviđeno zabavio gledajući utakmicu. Onda sam pisao koliko je dobra reprezentacija Nemačke i kako selektor Dirk Bauerman radi sjajan posao. Otkako sam to uradio... znate i sami šta se dogodilo.
U svoju odbranu, mogu da podsetim da sam u jednoj od kolumni napisao i da sam veoma loš prognozer. Sreća moja što u realnom životu zarađujem vrednujući ono što sam video na terenu, a ne procenjujući šta će se dogoditi!
Sa takvim osećanjem, odlučio sam da danas raspalim po rokenrolu (Bon Žovi).
Ali ne bojte se, neću pisati kako bi trebalo da održite veru u mene! Nisam siguran ni koliko ljudi čita sve ovo. Voleo bih da kažem nešto o reprezentaciji Litvanije.
Ramunas Šiškauskas, Šarunas Jasikevičijus, Darius i Krištof Lavrinovič, Rimantas Kaukenas, Darius Songaila... To je mnogo odsutnih za ekipu koja igra SP.
Mantas Kalnietis, Tadas Klimavičijus, Tomas Delininkaitis, Reinaldas Seibutis... Ne bih da vređam, ali to nije isto. Samo pokušavam da objasnim da je Litvanija u dosadašnjem toku turnira odradila posao za svako poštovanje. Tim Kestutisa Kemzure možda nije upao u najtežu grupu svih vremena (naročito sa Španijom kakvu gledamo ovih dana), ali ipak zaslužuje ovacije za prikazano.
"Faith, you know you’re gonna live through the rain, Lord you got to keep the faith".
Litvanija ima veru. Igrači su ekstremno samouvereni i spremni da se žrtvuju za tim. Nadoknadili su 15 poena zaostatka protiv Francuske, 18 poena protiv Španije i zaslužili prvo mesto u grupi. Litvanci ne razmišljaju koga imaju u sastavu i koga su mogli da imaju. Jednostavno veruju u sebe i daju sve od sebe.
Svi smo znali koliko je dobar Linas Kleiza, samo smo (neki od nas) sumnjali u njegov liderski kapacitet. Na poslednjim utakmicama je i to dokazao, ne samo kao vodeći strelac. Ono što nismo očekivali jesu vanserijske partije igrača koji su pre početka SP važili za autsajdere.
Jonas Mačiulis i Martinas Pocius dramatično su podigli svoje učinke i pripadaju im ogromne zasluge za timski uspeh. Mačiulis je u Žalgirisu bio obećavajući krilni igrač, ali je dolaskom u Italiji zapao u stagnaciju. Pocius nije imao naročitu minutažu na univerzitetu Djuk, a iako je prošle sezone u Žalgirisu pokazao da je dobar košarkaš, ovakve igre na Mundobasketu nismo imali na osnovu čega da očekujemo.
Ipak, obojica su zasada odigrala izvanredno. Način na koji igraju odbranu i trče u kontre zajedno sa Kleizom je fenomenalan. Momci kao Kalnietis and Delininkaitis takođe su imali svoje blistave momente.
"Pobedi-ili-ideš-kući" utakmica protiv veoma nestabilnog i opasnog tima. Portorikanci su u stanju da se raspadnu, ali mogu i da pobede mnoge dobre ekipe kada ih krene. Trebalo bi da bude veoma interesantan matchup, međutim, šta god Litvanija uradi, već je ostavila svoj pečat na ovaj Mundobasket!
"There’s things I’ve done I can’t erase, every night we fall from grace".
Slovenija je preživela još jedan neverovatan pad u finišu meča na velikom takmičenju. Izvukle su ih dve uzastopne trojke Jake Lakoviča, kojima je zaustavljena serija Brazila od 15:0!
To se dogodilo previše puta. Tim koji uvek izgleda odlično u grupnoj fazi, ali poklekne kada treba ostati na visokom nivou i završiti posao. Izrael 2003, Nemačka 2005, Kina i Turska 2006, a najočiglednije u slučaju Grčke 2007.
Slovenija je prošle godine u Poljskoj konačno imala priliku da prevaziđe svoje strahove, ali je propustila finale u ludoj utakmici sa Srbijom, koja je mogla da ode i tamo i ovamo. U eliminacijama, izgleda, idu na Australiju. Neće im biti lako, ali nama će biti zanimljivo.
Na turnirima najvišeg nivoa, vera je uvek među najvažnijim elementima uspeha.
- Nemačka je nije održala. Pobedili su Srbiju i utoliko je glasniji njihov konačni pad. Uprkos lošoj igri, vodili su protiv Angole sa deset poena razlike i ispustili prednost. Izgubljene lopte, šutevi iz loših pozicija, tanki živci. Haos. Bauerman nije verovao u svoju odbranu, faulirao je i dao Angoli priliku da izjednači iz slobodnih bacanja (uradili su to), da bi njegov tim imao poslednji napad. I šta se dogodilo - ispali su.
Šteta za momke kojima je ovo prvo SP (Bencing, Plajs, Haris, Olbreht itd). Šteta i za Grina i Hamana, jer njima je verovatno poslednje.
- U slučaju Španije... ko zna? Nije ostalo mnogo navijača koji veruju. Igrači i trener kažu da veruju, ali tako ne izgleda na parketu. Španiji će biti potrebno mnogo više od vere da stigne do polufinala. A, možda im je baš vera neophodna da opet postanu tim kakav su bili prethodnih godina. Teško je reći. Put do slave nikada nije lak.