Alehandro Gonzales poslužio se stihovima grupe Coldplay da bi objasnio kako se Španija plasirala u četvrtfinale SP i posle dosta lutanja - bar tako izgleda - pronašla sebe.
Dogodilo se četiri godine i jedan dan pre subotnje utakmice. Španija je u Saitami pobedila Grčku i prvi put postala šampion sveta. Bez Pau Gasola, odbrana je nosila tim koji je nadvisio prethodna dva prvaka Evrope (Litvaniju i Grčku), aktuelnog olimpijskog pobednika (Argentinu) i branioca titule (Srbiju i Crnu Goru) na putu do konačnog trijumfa.
Okolnosti, žrebovi i "kosturi", preobučeni u sudbinu, igraju svoju pakosnu igru već pet godina. Za to vreme, Španija je bila bolja od Grčke na pet velikih takmičenja. Posle finala SP 2006, usledila su polufinala EP 2007 i 2009, grupna faza OI 2008 (Grke je poraz poslao na Argentinu u četvrtfinalu, gde su završili nastup), konačno i osmina finala SP 2010.
"Soldiers, you’ve got to soldiers on".
Najveći deo slave za poslednju pobedu trebalo bi da pripadne drugoj petorci Španije. Tim koji želi da bude prvak može da ima zvezda koliko hoće, ali nikada neće postati prvak dok ne okupi grupu igrača zadatka - ponekad su dovoljna i dvojica - koji će odraditi svoj deo posla u važnim mečevima. Takav igrač će ući sa klupe, daće sve od sebe, ubaciće neki šut čije važnosti mnogi neće biti svesni. Stići će na vreme da udvoji u odbrani, zakačiće loptu tako da spreči dodavanje za siguran koš protivnika... Neće praviti pitanje oko minutaže.
Španski vojnici sa klupe odlučili su utakmicu. Zaustavili su Grke u pokušaju da se "odlepe", održali svoj tim u životu i bili važan deo onoga što je u četvrtoj četvrtini zadalo odlučujući udarac. Rezerve su odradile posao, a zvezde samo stavile tačku. Mislim da je to odlika šampiona.
Felipe Rejes, Serhio Ljulj i Fran Vaskez su bili baza španskog uspeha. Serđo Skariolo oko njih je "sagradio" zonsku odbranu koju Grci nisu uspeli da probiju.
"Runners, until the race is run".
Ta druga petorka učinila je da Španija ubrza igru kao nijednom pre na ovom Svetskom prvenstvu. Lako je i lepo šprintati ka protivničkom košu, ali trčati na stranu pomoći u odbrani ili za "ničijom" loptom je važnije. Vaskezova brzina bila je ključna, posebno sa Markom Gasolom, koji je ostao izgubljen u prevodu. Centar Memfisa izgledao je sporo i beskrvno, dok je Vaskez naneo štetu Grcima i u odbrani i u napadu.
Naročito je doprineo da Sofoklis Skorcanitis ne bude toliko efikasan. Sofo ima brojne kvalitete, ali vraćanje lopte slobodnom igraču, kada njega udvoje, nije jedan od njih. Tako smo i u subotu videli nekoliko izgubljenih lopti i grešaka u koracima.
Njegovim zaustavljanjem, Grci su izgubili važno oružje u napadu. Jonas Kazlauskas nije u timu imao čiste šutere (odrekao se Vasilijadisa, da bi zadržao Kajmakoglua, koji mu nije igrao ni minut) i učinak drugih spoljnih igrača posle treće četvrtine bio je ravan nuli. Tu moram da pomenem da je Nikos Zizis (takođe sjajan igrač iz drugog plana) bio taj koji je sprečio Španiju da "prelomi" utakmicu već u drugoj četvrtini. Njegova preciznost sa poludistance i u šutu za tri poena tada je bila fascinantna.
I Rejes i Vaskez konstantno su išli na ofanzivni skok, stavljajući pod pritisak defanzivnog skakača, ne dozvoljavajući da taj skok bude početak brzog protivnapada. Ranim "presingom" su uticali da Grčka upadne u zamku pozicionog napada na "zonu", umesto da se njeni igrači rastrče i dođu do lakih poena.
"They’re turning my head out, to see what I’m all about".
Odsustvo Pau Gasola i Kalderona natovarilo je teret na ramena dvojice igrača.
Raul Lopez je bio jedan od lidera juniorske reprezentacije, koja je 1999. u Lisabonu postala prvak sveta pobedivši SAD u finalu. Kalderon je i tada bio povređen, on ga je zamenio u prvoj petorci. Ovog leta Raul je pozvan u poslednjem trenutku, kao opcija koja će omogućiti predah Rikiju Rubiju.
Španiji nije potreban njegov ogroman učinak, ali ipak ima važnu ulogu kao organizator igre za drugu petorku. Rubio u startnoj petorci ima Navara i Rudija Fernandeza. Raul ima Mumbrua i Ljulja, što naravno nije isto.
Lopez je jako talentovan, ali uvek je bio stidljiv na terenu i sklon oscilacijama. U subotu je pokazao iskre karaktera i veštine (jedan sjajan koš posle solo prodora), a bio je dobar i u odbrani. Ni on se nije našao u pregledu najatraktivnijih detalja ove utakmice, ali je dao solidan doprinos ekipi.
Pauov brat Mark mora da podigne učinak, kao najvažniji igrač Španije u reketu. Mora, zato što ima kvalitet za to i zato što je jedina prava opcija na niskom postu. Na Mundobasketu ne igra dobro i čak mi deluje kao da nije baš spreman. Protiv Grčke je postavio par blokova i imao par dobrih akcija, ali samo na početku. Posle toga mu je totalno opao puls.
I on shvata da mora mnogo bolje. Ne mora da bude lider, jer to je obaveza Navara i Fernandeza, koju su protiv Grčke sasvim dobro izneli.
"But I have no doubt one day the sun will come out".
Nisam baš siguran u to, kao što je siguran pevač Coldplay, ali moguće je da je reprezentacija Španije u subotu probila blokadu. Zvezde tima su se istakle kada je bilo najpotrebnije, druga petorka odigrala je ratnički, ceo tim je igrao odbranu i zaustavio rivala u poslednjoj četvrtini, kada se i rešavalo pitanje pobednika. Trener je vodio ekipu baš kako treba. Ako bi i Mark Gasol zaigrao onako kako zna, mogli bismo reći da se "čudovište" vratilo.
Grčka nije uspela da se osveti. Sada Srbija ima šansu.