Nebojša Čović otvoreno o ambicijama da postane predsednik KSS, nameri da (ne) proda FMP, dolasku u Crvenu zvezdu, formiranju nove lige, pregovorima sa Dušanom Ivkovićem...
Izvesno je da aktuelni predsednik Dragan Kapičić neće nastaviti da radi na toj funkciji. Moguće je da će kompletan Statut KSS biti izmenjen, odnosno da će doći do ozbiljne rekonstrukcije u Savezu. Ono što je, u ovom trenutku najteže predvideti je, ko će biti novi, prvi čovek srpske košarke...
U intervjuu za "Večernje novosti", bivši predsednik Košarkaškog saveza Jugoslavije, sada prvi čovek FMP Železnika Nebojša Čović, nije isključio mogućnost da se vrati na čelo "Kuće košarke".
"Mene će glasine uvek pratiti. Taj posao znam da radim, a ostavite meni i mojoj porodici određeno vreme da razmislimo da li je u Srbiji zahvalno upuštati se u takve poslove. Dosta mi je avantura u sportu i politici, tako da ću razmisliti o tome. Ne mogu da kažem ni da nemam, ni da imam ambiciju", ostao je "zakopčan" Čović.
Pitanje je upućeno i zbog toga što trenutno nema mnogo zainteresovanih, uključujući i bivše asove?
"Prošao sam tu fazu 1995-1996, kada sam došao u Savez bez para. Kada sam otišao iz političkih razloga, jer je smena bila izvršenje direktnog naređenja tadašnjeg predsednika Miloševića, ostavio sam 'Kuću košarke' na čije otvaranje nisam ni pozvan, eliminisao sve minuse i ostavio milion maraka na računima KSJ u inostranstvu, kao i iznose u dinarima", naglaša Čović i dodaje:
"To mi se drugi put desilo indirektno posle 2000, ali tada nisam imao funkciju. Kao potpredsednik Vlade, pomagao sam kad god je bilo potrebno i bio garant dovođenja selektora Pešića. Mnogi su jedva čekali da ode, iako je osvojio evropsko i svetsko prvenstvo. Došao je, takođe, veliki trener, moj prijatelj, kojem je napravljen loš ambijent. Ne mislim ni da je to bilo slučajno. Bio je to pokušaj da se Obradović diskredituje. S takvim iskustvom ne shvatate olako odluku da li ćete se kandidovati ili ne", navodi Čović zbog čega se dvoumi.
Zbog čega nema kandidata?
"Zbog toga što su svi resursi Saveza potrošeni. Znam kako bi se oni borili. Sačekaju da neko dođe, da sanira situaciju i napravi pare, a onda krenu na njega kao čopor razjarenih pasa. To sam već dva puta doživeo i nije mi potreban treći. Ali, da ne bude 'nikad ne reci nikad', daću mekši odgovor – razmisliću".
Kako vidite stanje u KSS, koji ima velike finansijske probleme i čije rukovodstvo javnost doživljava kao nesposobno?
"Samo je pitanje da li sa ovom garniturom može da se dosegne do centralnog autoriteta srpske košarke, što treba da bude. Tačno je da nema para, ali je tačno i da su neki nastavili da postavljaju zahteve KSS kao da nema ekonomske krize. Nije pristojno govoriti o platama, ekstra nadoknadama i ekskluzivnim hotelima i uslovima za pripreme ako tih para nema. Naravno, nedopustivo je da u Savezu imamo deficit od 150 miliona dinara".
"Ne verujem, jer ni postojeći nije bio velika smetnja. Treba se sačuvati od privatizacije košarke. Može da se dogodi da čovek iz menadžerske strukture košarke, po predlogu novog statuta, nađe četiri-pet bivših reprezentativaca, kao ikone koje će isturiti ispred sebe i na taj način obezbediti većinu. Iza svega se kriju pare i lični interesi. Smem to otvoreno da kažem, jer sam bio predsednik KSJ", tvrdi Čović.
Kako gledate na primedbe da se Čović zalaže za domaću ligu u trenutku kada FMP ne igra u Jadranskoj ligi?
"To su zlonamerne primedbe, i kao takve proizvod ličnih netrpeljivosti. U Srbiji je dovoljno da ste uspešni pa da bude mnogo onih koji vas ne vole. Istine radi, Čović i FMP zalažu se za domaću ligu od 2000. Zagovornik sam profesionalne lige od trenutka kada je došlo do sukoba FIBA i ULEB. Moj predlog je bio da košarkaški savez krene putem FIBA, a naša liga putem ULEB".
Da li je predlog Partizana, koji ima dodirnih tačaka s vašim konceptom reorganizacije lige, iskorak ka kompromisu?
"Mislim da jeste i da ima prostora da se napravi dogovor. Ubeđen sam da je srpskoj košarci potrebna prava liga, po pravilima koje je propisao ULEB. Kada to kažem, ne isključujem ni regionalnu ligu, koja je dala određeni kvalitet. Ne pravi se liga određivanjem komesara, kome date platu od 3.000 evra i koji postaje parazit, kao što je to bio slučaj sa bivšim. On isplaćuje plate sebi i pomoćnicima, klubovi plaćaju članarine i ne dobijaju ništa, a pri tome, direktno ili indirektno, učestvuje u neregularnost", opisuje Čović.
Na koji način?
"Tako što ste mu dali sva prava da delegira i postavlja sudije, kao da je nedodirljiv, a nije postavljen nikakav sistem vrednovanja onog što arbitri rade. Igrači su podložni kritikama, kaznama, promenama. Isto važi i za trenere. Jedini učesnici za koje to ne važi jesu sudije. Imate paradoks da klubovi plaćaju sudije, a ne mogu da utiču na to da se ponašaju u skladu s normama lige. Pojedinci u toku godine mogu da zarade i više od 30.000 evra, što je enormno velika zarada za standard u Srbiji".
Kakav sistem kontrole je potreban?
"Sa procedurom po kojoj sudija napreduje i nazaduje, koja ne zavisi od odluke jednog čoveka. Po principu 'simpatičan ili ne' ili 'ovih se više plašim'. Sistem je potreban zbog svih mogućih i nemogućih sindroma koji su se događali - napada na sudije, 'gepekovanja', bejzbol palica... Takva liga nam ne treba", navodi Čović nešto o čemu se prethodnih godina glasno "šuškalo", ali što nikada do kraja nije istraženo.
Povodom reorganizacije lige, sastajali ste se i sa predsednikom Partizana Danilovićem. Šta se može očekivati kao rezultat toga?
"Imao sam korektne razgovore sa Danilovićem i Todorićem, kao i sa predstavnicima Zvezde, Hemofarma... Cilj je da dobro procenimo trenutak, jer dolazi vreme u kojem neće biti mnogo sredstava za sport. U takvim okolnostima spas je u dobroj organizaciji".
Čuje se da u KSS postoji otpor tome da se Ivkovićeva odluka o ostanku na mestu selektora čeka do izbora u aprilu. Kakvo je vaše mišljenje?
"Postoji zabrinutost. Mislim da je trebalo odmah da odgovori da li želi da ostane, a s druge strane, razumem neke njegove dileme. Ušao je u ozbiljan posao sa Olimpijakosom, koji traži vrhunske rezultate i maksimalnu posvećenost. Smatram da bi trebalo da odradi ciklus do Olimpijskih igara u Londonu 2012, ako je to moguće. Duda je prioritet, treba ga sačekati i, naravno, izmiriti finansijske obaveze prema njemu. Trenera 'A' reprezentacije treba angažovati na dva-tri meseca godišnje, a u mlađim kategorijama zaposliti profesionalce koje on izabere. Srbija nema para za vrhunskog trenera profesionalca", svestan je Čović da u ovom trenutku KSS ne može da plati Ivkoviću ni deo ugovora koji ima u Olimpijakosu.
Da li ste ikad razmišljali o prodaji FMP Železnika?
"Svakog dana razmišljam i o tome. Ne spadam u grupu paranoičnih i razočaranih, već u onu koja se bori, ali sve ima početak i kraj. Ako godinama pokušavate da se borite s vetrenjačama, bolje je da razvijate neki drugi biznis, na primer električnu energiju solarnim putem. U tome bar nema tipova koji vrebaju da se ugrade u posao. Imam i opterećenje što je moj sin direktno u košarci. Ne dozvoljavam mu da ostane košarkaš po profesiji, jer to utiče na mentalni sklop. Košarka je samo jedan, kraći deo života. To me delimično koči, mislim da će biti lakše kada Filip napravi dalje korake u svojoj karijeri", kaže Čović.
Da li Ratko Radovanović odlazi iz kluba, kao što se priča?
"Postoje određene nesuglasice. Raša je moj prijatelj s kojim sam proveo mnogo vremena u košarci, tako da je to stvar našeg dogovora. Nije mi se svidelo medijsko pakovanje zasnovano na poluistinama. Znate, sve što počne, može i treba da se završi. Tako je i u životu, sa brakom i odnosima među ljudima i prijateljima. Na kraju, to je naš problem koji ćemo zajedno rešavati", potvrdio je Čović da bi Radovanović mogao da napusti Železnik.
Već nekoliko sezona unazad, kako se završi plej-of, aktuelizuje se priča oko toga da bi Čović mogao da preuze KK Crvena zvezda. Za sada, to se nije dogodilo...
Da li je to završena priča?
"Mislim da nije. Zvezdi želim svako dobro i ne bih hteo bilo kojom izjavom da stvaram probleme klubu. Želim da se izbori i sa ovim mladim timom, ali smatram da će na sportskoj sceni Srbije u budućnosti doći do ukrupnjavanja i povezivanja. Neracionalno je da svako malo mesto ima fudbalski klub, a slično je i u košarci. Po ugledu na Ameriku, sport treba spustiti na nivo škola i fakulteta, a na prvom sledećem stepeniku uvesti poluprofesionalizam. Novi koncept lige može da obezbedi čak 20 klubova, što znači da bismo imali takmičenje sa 14 do 16 timova, plus učesnici u regionalnoj ligi", kaže Čović.
(MONDO, foto: arhiva MN Press)