U Barseloni počinje 25. "Fajnal-for" Evrolige. Nema branioca trofeja, ali ima moćnih sila evropske košarke, poput Panatinaikosa, Makabija, drevnog Reala, nikad ostvarenog Montepaskija. A, ima i Srba. I to u svakom timu.
Počinje borba za naslov najboljeg na kontinentu.
Od 18 časova sastaće se najuspešniji tim Evrope od kada je 1988. godine uveden F4 sistem, Panatinaikos iz Atine i nikad u potpunosti ostvareni velikan iz Italije, Montepaski iz Sijene.
Potom od 21 čas na teren Palau Sant Đordi istrčaće petostruki prvaci Evrope i trostruku u F4 eri, košarkaši Makabija iz Tel Aviva i igrači najtrofejnijeg kluba u Evropi, Reala iz Madrida, koji u vitrinama ima osam titula prvaka Evrope, ali samo jednu od pomenute 1988. godine i F4 u Ganu.
Spektakl je zagarantovan, iako je treći put u poslednje četiri sezone sa završnice izostao branilac titule. Ovog puta taj podatak bolniji je za stanovnike Barselone, jer je upravo njihov omiljeni tim bio "projektovan" da u svojoj dvorani brani titulu osvojenu 2010. u Parizu, pobedom nad Olimpijakosom u finalu...
...koji takođe neće igrati.
Srbiju će u Kataloniji predstavljati, pre svih, živa legenda evropske košarke, trener Panatinaikosa Želimir Željko Obradović, koji je do sada sedam puta bio šampion Evrope kao trener i to sa četiri različita kluba. Prvo je 1992. godine doneo titulu Partizanu, potom idve godine kasnije isto uradio sa Huventudom, već naredne sezone sa Realom iz Madrida, a onda otišao u Atinu, gde je "zelenima" podario četiri od ukupno pet titula koje imaju u istoriji (2000, 2002, 2007, 2009).
Pored Obradovića, Srbiju će predstavljati i košarkaši Milenko Tepić (Panatinaikos), Novica Veličković (Real Madrid), Milan Mačvan (Makabi), Marko Jarić i Milan Raković (Montepaski Sijena).
Ako zabeleži i osmi trijumf, Obradović će postati čovek sa najviše evroligaških trofeja, pošto je sedam osvajao i italijanski velikan Dino Menegin. Obradović je sa Panatinaikosom četiri puta osvajao Evroligu, a sa njim je dva puta bio i centar Majk Batist. Među koševima "zelenih" naći će se i Aleksandar Marić, prošlogišnji igrač Partizana.
"Jako je teško na 'fajnal foru', morate da igrate najbolje što možete. Prošle godine nas je sekund delio od plasmana u finale, tako da je ovde svaka lopta važna... Dobro smo se spremili", rekao je Marić po dolasku u Barselonu.
Atinski klub je u četvrtfinalu izbacio branioca titule Barselonu.
Na gomili 18 titula prvaka Evrope!
"Drago mi je što smo ovde, isplatio se vredan rad...Znam šta nas čeka, ali treba da se koncentrišemo na tim, a ne na stvari spolja. Ne smemo da dozvolimo nikome da prodre u tim i da ostanemo zajedno. Prošle godine nismo pobeđivali, ali ove godine želim da se vratim kući sa trijumfom", rekao je Mekejleb.
Montepaskiju je ovo četvrto učešće na završnom turniru, ali nikada nije uspeo da se plasira u finale. Klub iz Toskane jako želi da osvoji evropski trofej, a ekipa je u Barselonu doputovala u odeći napravljenoj posebno za ovu priliku.
Tim iz Sijene izbacio je u četvrtfinalu Olimpijakos, iako je u prvom meču ova dva tima izgubio sa čak 48 poena razlike, ali je posle slavio sa 3:1.
U drugom polufinalu sastaju se Real Madrid i Makabi, ekipe koje zajedno imaju čak 13 evropskih titula u istoriji.
Dolazak Reala, osmostrukog prvaka Evrope, u Barselonu usledio posle jako burne sezone, u sred koje je glavni trener Etore Mesina podneo ostavku nakon poraza od Montepaskija u drugoj fazi takmičenja. Trener je to učinio u želji da prodrma ekipu i u tome je uspeo. Na njegovo mesto došao je njegod dugogodišnji asistent Emanuel Molin i uspeo je posle neizvesnog četvrtfinala da dovede tim do završnog turnira.
Makabi je i pre početka sezone važio za jednog od favorita za plasman na "Fajnal-for" i to je i pokazao, savladavši u četvrtfinalu Kahu Laboral. U tim se vratio i trener Dejvid Blat, koji je sa ovim izraelskim timom kao asistent osvojio dve evropske titule.
"Polufinale Makabi - Real je sjajno je za košarku, kada se u obzir usmu istorija i tradicija ovih klubova. Opet, svi susreti na završnom turniru su sjajni, jer su sve ekipe jako kvalitetne... Iskustvo je jedno od važnijih faktora na 'Fajnal-foru", što može biti jedina prednost za neki tim sa ovakvim ekipama", rekao je Blat.
Zbog izraelskog državnog praznika, koji zabranjuje nastupe sportskim timovima, Evroliga je odlučila da izađe u susret Makabiju i pomeri satnicu duela za treće i prvo mesto u nedelju, 8. maja, pa će se tako za utehu igrati od 13.30, a za slavu od 16.30.
Dominacija Kukoča, Bodiroge, Jugoslovena...
Prvi Fajnal-for održan je 1988. godine u Ganu, Milano je postao šampion posle pobede nad Makabijem, a treće mesto osvojio je Partizan, koji je pobedio Aris. Do danas, odigrano je 24 F4 turnira, najviše učešća zabeležila je Barselona (11), ali su katalonci samo tri puta uspevali da osvoje titulu.
Već smo rekli, najuspešniji je PAO sa pet titula prvaka Evrope u F4 eri, uz devet učešća do danas. Makabi je deset puta igrao "Fajnal-for" i tri puta ga osvajao, Montepaski i Real idu na četvrto učešće, s tim da je Real sa Obradovićem na klupi jednom bio šampion Evrope (1995), a Montepaski nikad.
Računajući sva finala od 1954. godine, Real ima osam titula prvaka Evrope (14 finala), CSKA šest (11 finala), Makabi pet iz 13 finala, Vareze pet iz deset finala, a Panatinaikos pet titula iz svega šest finala. Jedino finale, "zeleni" su izgubili 2001. godine u pariskom Bersiju, kada ih je dobio Makabi.
Tri titule prvaka Evrope imaju Milano, ASK Riga i Jugoplastika, odnosno POP 84, a danas jednostavno Split.
Italijanski klubovi najčešće su pobeđivali, čak 13 puta, a zanimljivo je da je tokom '70-ih godina, Vareze igrao svako od deset finala i pet puta bio šampion! Španci imaju 11 titula, a Jugosloveni sedam (Jugoplastika tri, Cibona dve, Bosna i Partizan po jednu). Slede Rusi sa šest (sve CSKA), koliko imaju i Grci (Panatinaikos pet, Olimpijakos jednu), Izraelci sa pet (sve Makabi)...
Jedini igrač koji je tri puta bio MVP "Fajnal-fora" je Toni Kukoč. On je ovo laskavo priznanje dva puta osvajao sa Jugoplastikom, tj. POP 84, a potom i Benetonom. Više od jednom, MVP bio je Dejan Bodiroga, koji je 2002. godine bio najkorisniji igrač "Fajnal-fora" u šampionskom pohodu sa Panatinaikosom, a već naredne godine uradio je isto sa Barselonom.
Igrači sa prostora bivše Jugoslavije čak deset puta, od 24 turnira, osvajali su MVP priznanje, petorica od njih su Srbi.
Dino Rađa bio je najbolji sa Jugoplastikom 1989. godine, potom je Toni Kukoč uzimao trofej 1990. i 1991. sa Jugoplastikom i 1993. sa Benetonom, a u međuvremenu, 1992. godine prizanje je pripalo Predragu Daniloviću. Na sve se nadovezao Žarko Paspalj, koji je 1994. godine predvodio Olimpijakos do jedine titule.
Dakle, bila je to šestogodišnja vladavina košarkaša iz reprezentacije Jugoslavije, u međuvremenu razdvojenih na Srbe i Hrvate.
Zoran Savić postao je MVP 1998. godine u trijumfu Kindera, odnosno Virtusa iz Bolonje, a 2000. godine priznanje je otišlo u ruke Željka Rebrače (Panatinaikos). Potom je uledila dvogodišnja dominacija Dejana Bodiroge, ali nijedan Srbin od 2003. do danas nije zasenio sve ostale.
Mogu li to Veličković, Tepić, Jarić, Raković ili Mačvan?
(N. J. - MONDO, foto: arhiva MN Press, Guliver/Getty Images)