Slušaj vest

Legendarni košarkaš Dražen Petrović preminuo je u 28. godini 1993. Bila je to tragična vest koja je potresla čitav svet. Ljubitelji košarke nikad dovoljno nisu stigli da upoznaju Dražena, zbog toga njegov brat Aleksandar često govori o momku koji je promenio tok ovog sporta. Morao je svima da kaže "mi jesmo braća, ali između nas je bila provalija različitosti".

Aco Petrović je posle uzbudljive karijere i nadimka "Aca trica" rešio da karijeru gradi kao trener. Trenutno je selektor Brazila, ali je iza sebe ostavio trag i u reprezentaciji Hrvatske i u timovima poput Cedevite, Zadra, Cibone, Sevilje... Pa i pored uspeha u raznim klubovima, Petrović se i dalje rado seća mlađeg brata i velike košarkaške legende - Dražena Petrovića.

Dražen Petrović Foto: ESPN/Screenshot, YouTube

"Mi jesmo braća, ali između nas je bila provalija različitosti. Ja nakon nekog poraza danima ne bih mogao da dođem sebi, a on bi se oporavio za 24 sata i ide dalje. On je bio čovek koji ne gleda preko ramena", ispričao je Petrović za "Večernji list" još 2017.

Veruje Aco, da nije bio takvog temperamenta, Dražen bi i danas bio živ. "On je na kvalifikacije za Eurobasket 1993. došao s povređenim ligamentima. Da je radio po savetima lekara, a to je značilo da ne igra na tom turniru, on bi danas bio živ. U tom trenutku bilo je logičnije dati mu prostora da se oporavi nego ga maltretirati, no on je, iako načet, hteo da igra."

Kakav je igrač bio Dražen Petrović?

Aleksandar Aco Petrović
Foto: EPA-EFE/ROBERT GHEMENT

Prisetio se Aco Petrović anegdote koja najbolje potvrđuje o kakvom igraču je reč - nema odustajanja čak i pred najtežim rivalima. "Osim toga što je u nekim utakmicama davao 40, 44, pa i 62 poena, Draženova moć bila je u nametanju visokih standarda saigračima na treningu i odnosu prema reprezentaciji", započeo je Aco.

"Zamislite, nakon što smo u polufinalu Olimpijskih igara 1992. pobedili selekciju ZND-a (Zajednicu nezavisnih država), on je išao od igrača do igrača i govorio im da možemo pobediti i originalni "Dream Team", što je protiv Džordana, Medžika, Birda i društva bila zapravo nemoguća misija. Nnakon što je Franjo Arapović zakucao za naše kratkotrajno vođstvo, Dražen je vikao na tajm-autu: 'Šta sam vam govorio! Možemo ih dobiti!' Takav igrač silno pomaže treneru. Ako on dođe i nametne parametre ponašanja, onda ti nijedan trening ne može propasti. On je bio model po kojem su se morali ponašati svi igrači. Ako ti kao vođa označiš pravila ponašanja, onda niko ne može napraviti korak nazad."

Zašto je Srbija košarkaša nacija, a Hrvatska nije?

Srbija - Slovenija  Foto: MN Press

Hrvatska nije obezbedila plasman na Evropsko prvenstvo, a godinama unazad ovaj tim nema pravi ritam. Zbog toga se čini da je Srbija u velikoj prednost, a čak se odaje utisak i da je Srbija košarkaška nacija, dok Hrvatska nije, pa je Petrović još te 2017. bio upitan da objasni kako je to moguće?

"Niti smo negovali kult reprezentacije na kvalitetan način, a i dogodilo nam se da je na Saboru HKS-a 1995. jedan čovek posekao sve živo što je vredelo. Nakon četiri osvojene medalje – olimpijskog srebra, jedne svetske i dve evropske bronze – on je izlobirao smenjivanje Lalića, Novosela i Nakića i postavio nove ljude. I od tada nas više nije bilo na postoljima. Govorimo tu o sad već bivšem predsedniku HKS-a Danku Radiću koji je neko vreme vladao iz sene, a onda je i formalno postao prvi čovek hrvatske košarke", rekao je Aco.

Aco Petrović na utakmici cetvrtfinala plejofa ABA lige
Foto: MN Press

"Šta se to mora dogoditi, kakav domet reprezentacije, da privatni kapital bude interesantniji za košarkaške klubove. Mislim da bi za to bila dovoljna jedna seniorska medalja jer poslovni ljudi žele da budu deo pobedničke priče, a ne gubitničke."

Odlazak sa pobedničkog postolja 1995.

Čini se da je od čuvenog silaska sa postolja 1995. sve krenulo loše po Hrvatsku, tada je selektor tima bio Aco Petrović, ali tvrdi trener odluka nije bila njegova.

"Ja sam u tome bio nebitan. Znam da je iz dvorane postojala telefonska veza s Banskim dvorima gde je sedeo Tuđman i dogovoreno je solomonsko rešenje. Ide se uzeti medalja, ali će se nakon toga napustiti podijum. Bila je to politička odluka i gledano s ove vremenske distance - greška. Ja to nikad ne bih napravio."

Bonus video: 

01:28:12
Priča za medalju: Miroslav Raduljica Izvor: MONDO