Dvadesetšestogodišnji Bjelopoljac priča kako je postao jedan od ključnih košarkaša Minesota Timbervulvsa, o treneru, saigračima, Americi, sadašnjosti, budućnosti...
Ni najboljim i najsnažnijim centrima lige, poput Dvajta Hauarda, nije svejedno kada se u reketu nađu "jedan na jedan" sa popularnim Pekmenom.
Njegov tim mogao je lako da postane najprijatnije iznenađenje skraćene NBA sezone.
Da nije bilo teške povrede Rikija Rubija, a u poslednje vreme i Pekovićevih problema sa skočnim zglobovima, ko zna kakva bi sada bila situacija na tabeli Zapadne konferencije...
Ipak, Pekmen je najavio da će u petak, ili najkasnije u nedelju, zauzeti svoje mesto u prvoj petorci, a plasman u plej-of posle sedam "posnih" sezona je cilj od kojeg još niko u Mineapolisu nije digao ruke.
"Sigurno da su nam se Rikijevom povredom smanjili izgledi da to uradimo. Mi smo od početka bili svesni toga, ali isto tako nismo i nećemo se predavati, nego ćemo se boriti do kraja. Ovo je prilika da dođu do izražaja igrači koji nisu imali toliku minutažu...", počeo je Peković priču za MONDO.
Kakav je osećaj kada se posle serije odličnih partija suočiš sa pauzom i mogućnošću prevremenog završetka sezone?
"Nije prijatno, ali je moja situacija ipak daleko lakša od one u kojoj se našao Rubio. Ja sam znao da ću se vratiti na teren, samo smo hteli da budemo sigurni da smo sagledali sve opcije. Kao što sam rekao, primio sam injekciju koja bi trebalo da mi omogući da igram, a na kraju sezone me najverovatnije čeka operacija".
"Prošla sezona je bila jako teška za čitavu ekipu, uključujući mene. Ove zime je sigurno jedna od ključnih stvari bila što sam fizički spreman došao u trening kamp. Igranje za reprezentaciju i za Partizan imalo je velikog udela u tome. Velika stvar je i minutaža koju sam dobio. Trudio sam se da maksimalno iskoristim svaki minut na terenu i kockice su se poklopile. Sada je sve onako kako treba i ja sam jako zadovoljan".
Koliko je uticala promena trenera i dolazak nekadašnjeg stratega Portlanda, Sakramenta i Hjustona Rika Adelmana na mesto debitanta Kurta Rembisa?
"Ne mogu reći da je Rembis loš trener, ali mislim da Adelman ima veliko iskustvo koje nama puno znači. To je jedna od stvari koje su nam nedostajale, a uz to mislim da je stavio veći akcenat na igru u odbrani. Bez odbrane teško da se može savladati ijedna ekipa u NBA ligi".
Šta još misliš da vas je pretvorilo iz jednog od timova sa najlošijim skorom, u kandidata za plej-of?
"Kao što sam rekao, veliko iskustvo i znanje koje je doneo novi trener sa svojim stručnim štabom i naravno, novi igrači, koji su se sjajno uklopili u tim. Nama će sigurno biti potrebna još neka godina da se još bolje uklopimo, jer svi veliki i uspešni timovi imaju okosnicu koja dosta dugo igra zajedno. Mislim da smo na pravom putu da postanemo dobar tim".
Ti bi svakako trebalo da budeš deo te okosnice, uz rame Rubiju i Kevinu Lavu. Šta misliš o dvojici svojih najeksponiranijih saigrača?
"Oko Rubija su postojale određene sumnje pre dolaska u NBA, ali ja sam verovao da će se on dobro uklopiti. Takav igrač nam je nedostajao u timu, neko ko je veoma dobar dodavač i pravi plej... Lav je kvalitetan, raznovrstan krilni centar, koji može da poentira na više različitih načina. Ja se nadam da Minesota sa njim kao liderom može daleko da dogura".
Kako si se adaptirao na američko viđenje košarke, gde se kod igrača ipak na prvom mestu gleda statistički učinak?
"Prošle godine sam imao poteškoća u adaptaciji. Dosta vremena mi je trebalo da savladam neke stvari, ali mislim da sam ove sezone došao dosta spremniji i znao sam šta da očekujem. Što se tiče jurnjave za statistikom, moja osobina je da prvo volim da odigram za tim i mislim da je to jedna od dobrih stvari koje je trener video u meni".
"To je nešto o čemu baš svi pričaju. Malo je vremena za oporavak, pa čak i za pripremu utakmica i to je sigurno jedan od razloga što ima toliki broj povreda. Sa druge strane, košarka je kontakt sport, tako da su povrede sastavni deo našeg zivota".
Koga sve smatraš favoritima za visok plasman?
"Mnogo je dobrih timova i veoma je mala razlika u pobedama i porazima. Mislim da će se velika borba za što bolju poziciju pred plej-of voditi do kraja regularnog dela sezone".
Kako provodiš dane kada nema utakmica?
"Slobodnog vremena baš i nema mnogo. Živim sam, dosta vremena provodim sa Darkom (Miličićem), a tu je i nekoliko momaka iz Srbije sa kojima se družimo kada bude prilike".
Kažu da se igrač često oseti usamljenim na gostovanjima i posebno na dužim turnejama. Možeš li da opišeš jedan takav tipičan dan?
"Pa, recimo, doputujemo kasno uveče, sutra pre podne je šuterski trening, posle toga ručak, odmor i odlazak na utakmicu dva sata pre početka. Često igramo 'noć za noć', tako da odmah posle utakmice idemo u avion, stižemo kasno u hotel i tako u krug. Mogu samo da kažem da je jako naporno".
Imaš li neko omiljeno gostovanje i omiljeni grad?
"Dosta je lepih gradova, ali jasno je da mi na turnejama nemamo vremena za obilaske. Ako moram da izdvojim gradove koji su ostavili poseban utisak na mene, to su Čikago, Njujork i Los Anđeles".
Koliko se obraća pažnja na ishranu? Da li dobijate savete iz kluba, ili je igračima dozvoljeno da se "razbijaju" u Mekdonaldsu i sličnim restoranima?
"Često dobijamo savete šta bi trebalo jesti, kada i koliko, a na igračima je da li će to da ispoštuju. Svakih mesec dana imamo testiranja, na kojima se sve vidi..."
Timbervulvsi su se ove godine pročuli i po video klipovima koje snimate vi igrači. Odaj nam tajnu spota "Where in the world is Nikola Pekovic", pošto mnogima nije jasno u čemu je poenta!
"Haha... na početku tog snimanja nisam ni ja znao o čemu se radi, pa je i meni trebalo objašnjenje. Uglavnom, da skratim priču, reč je o jednom američkom voditelju koji putuje svetom i upoznaje gledaoce sa različitim zemljama. U ovoj reklami ja menjam njega, bar mislim da bi tako trebalo da bude, hahaha".
Kakav je tvoj utisak o običnom američkom narodu i kakav tretman imaš ti kao stranac?
"Pa, prva stvar koja se uoči je da jako puno rade. Zabava im se uglavnom svodi na vikend, što je kod nas totalno drugačije. Ljudi su stvarno prijatni i prezadovoljan sam kako su me prihvatili".
Koliko znaju o Evropi, Srbiji, Crnoj Gori...?
"Za Crnu Goru skoro niko nije čuo, tako da se baš dosta trudim da im objasnim. Ima naravno i onih koji su čuli i znaju gde se nalazi, dok za Srbiju znaju svi, umnogome i zbog brojnih igrača iz Srbije koji su ovde igrali".
Na kraju da te pitam pratiš li svoje bivše timove, Partizan i Panatinaikos?
"Kad god uhvatim vremena pogledam šta rade i kako im ide. Žao mi je što Partizan nije ušao u Top 16, ali mi je drago što sada dobro igraju i nadam se još jednoj tituli. Što se Panatinaikosa tiče, pre svega se nadam da će napraviti 'brejk' u Tel Avivu i posle otići na Fajnal for Evrolige".
Nikola Peković, čovek koji zajedno sa Poljakom Gortatom razbija mit o Evropljanima kao košarkašima koji dele "fensi" asistencije, šutiraju trojke i beže od kontakta...
Ne sumnjamo da će se vratiti na teren u punom sjaju i da će narednih sezona biti još bolji!
(Ivan Bogunović - MONDO, foto: AP, Guliver/Getty Images)