Proslavljeni hrvatski košarkaški trener Neven Spahija u intervjuu za MONDO govorio je o problemima EX-YU košarke, dešavanjima u ABA ligi, svom uzoru Gregu Popoviću, prilagođavanju pravila u Evropi onima u NBA ligi, Draženu Petroviću...
Trener koji je osvajao nacionalna prvenstva sa Cibonom, Krkom, Lijetouvos Ritasom, Makabijem, Taukeramikom (sada Kahom Laboral), Fenerbahčeom, ULEB kup sa Valensijom, u razgovoru za MONDO skromno istiće da se ne smatra najtrofejnijim hrvatskim trenerom.
"Najtrofejniji hrvatski trener nisam ja, to je Mirko Novosel. Ako sam ja najtrofejniji hrvatski trener to je možda u zadnjih desetak godina. To priznanje laska, ali je i obaveza. Ja sam pobednik ne želim odustati, ne želim se zadovoljavati i nadam se da ću taj niz nastaviti. Ako to neko bude radio bolje nego ja onda ću mu rado čestitati".
Početak vaše karijere obeležio je sukob sa Josipom Sesarom. Uprava Cibone tada se između igrača i trenera odlučila za igrača, Sesar je ostao u klubu, a Vi ste ga morali napustiti. Kako sada gledate na taj sukob i činjenicu da je sada Sesar u trenerskoj ulozi i to upravo u Ciboni?
"Danas, 12-13 godina posle tog događaja mogu to prokomentarisati kao moju srećnu okolnost. Rezultat, ishod Cibonine odluke znamo. Vrlo interesantno je što je on danas trener. Meni je drago da je Sesar tamo i da dobro radi, ono što znam da ima dobru talentovanu generaciju i želim mu da uspe i da bolje shvati ondašnje vreme. Koliko to bolje uradi, biće mu lakše u trenerskoj karijeri".
Posle Cibone preuzeli ste Krku gde ste jedno vreme na poziciji plejmejkera imali Jaku Lakoviča i Aleksandra Ćapina, koji sada igra odlično u Radničkom iz Kragujevca i nekoliko puta proglašen je za MVP-a kola u ABA ligi. Da li ste zadovoljni njegovim igrama?
"Imao sam polusezonu njih dvojicu, ali ona najbitnija sezona je sledeća za Ćapina. On je krenuo kao titularni plejmejker i razvio se u ozbiljnog igrača. Meni je žao što se duže vreme nije zadržao u jednom klubu jer mislim da se radi o kvalitetu koji možda nije prepoznat. S obzirom na svoj igrački rejting previše je klubova promenio. Danas je jedan od najboljih igrača u ABA ligi".
Poslednji posao imali ste u Fenerbahčeu, s kojim ste osvojili prvenstvo i Kup Turske, ali već sledeće sezone morali da napustite klupu. Zašto?
"Fenerbahče sam trenirao dve godine, imali smo jednu briljantnu sezonu i jednu jako slabu. Ne nameravam tražiti opravdanja, bila je slaba i to je to. Ja danas nisam trener Fenerbahčea, oni su se odlučili za novog trenera i za puno puno veću investiciju, za nekih 40 odsto, ali do danas to rezultati ne opravdavaju. Po mom mišljenju je problem samo jedan, a to je da se klub i ekipa koja pobeđuje ne može stvoriti preko noći. Potrebno je vreme i strpljenje, jedan program, dobro selektiranje igrača i poverenje u trenera".
Sa Makabijem ste takođe osvojili duplu krunu, da li je rad u "Ponosu Izraela" bio vrhunac Vaše dosadašnje karijere?
"Ne, apsolutno ne", nije se složio Spahija.
"To je samo jedna stepenica u mojoj karijeri. Makabi je možda najzvučnije ime koje sam trenirao ali recimo Kaha Laboral, nekadašnja Taukeramika je prema mom mišjenju bolji i organizovaniji kub koji na sjajan način regrutuje igrače i klub u kojem sam ja napravio veći uspeh".
Jedan od najvećih košarkaša sa ovih prostora, Dražen Petrović je bio vaš dobar prijatelj. Da li se u Evropi posle njega pojavio igrač takvog kvaliteta?
"Ne možemo kazati da nije. Dražen je jedan od najharizmatičnijih igrača sa ovih prostora, ali da li možemo reći da je najkvalitetniji, najbolji... On je prvi koji je napravio jedan iskorak u odnosu na evropsku košarku, on je taj koji je u očima američkih trenera omogućio igračima sa ovog prostora da lakše dođu na američko tržište. Ne možemo reći da igrači koji su se nešto kasnije pojavili kao Toni Kukoč, Vlade Divac i na kraju Dirk Novicki nisu veličine njemu, ako ne i veće".
"To u svakom slučaju nije dobro, ali je neminovnost. To je na neki način pravilo tržišta i svega onoga što se dešava u evropskoj košarci. NBA kupi sve ono što vredi, najbolji evropski klubovi kupe ono što vredi, nemoguće je u tako kratkom roku proizvesti toliko kvalitetnih domaćih igrača na ovim prostorima tako da ste prisiljeni za malo novaca kupovati nešto što ne vredi onoliko koliko bi vredeo vaš igrač da je ostao u klubu, razvijao se i odigrao bar četiri-pet sezona. Ali sport u odnosu na vreme kad su se proizvodili igrači kao što su Petrović, Kukoč, Rađa, Divac, Paspalj, Đorđević je danas na sasvim drugim osnovama i ne možemo ga porediti".
Od sledeće godine u evropskoj košarci doći će do promene pravila i ona će se priagoditi pravilima u NBA ligi? Da li je to dobro ili loše?
"Za mene postoji samo jedna košarka. Nama je NBA uvek bio uzor i nekakav model. Ne vidim zašto toliko krovnih organizacija u svetu, zašto toliko različitih pravila, sve to dezorjentiše navijače i potencijalnu košarkašku publiku. Što se pre približimo jednom modelu i budemo imali jedinstvena pravila toliko ćemo pre imati više navijača i poklonika košarke. Previše pravila i previše liga je u Evropi".
Reprezentacija Hrvatske koju ste i vi vodili od 2001. do 2005. godine nije osvojila medalju još od 1995. godine. Posle Evropskog prvenstva u Grčkoj, Hrvatska je na evropskim smotrama beležila je loše rezultate, na Olimpijskim igrama u Pekingu, bila je šesta, a na svetskim prvenstvima gotovo da nije učestvovala. Bila je samo na SP u Kini 2010 kada je zauzela 14. mesto.
Koji su razlozi takvih rezultata Hrvatske?
"Košarka je posle fudbala u svetu sport broj dva. Sve imalo ozbiljne zemlje investiraju puno u košarku. Ne bih želeo potceniti neke druge sportove, svaki sport je bitan, pogotovo za one koji u njemu rade, koji se finansiraju, međutim uspeti u košarci je zaista teško. Mi smo mala zemlja, imamo mi talenta ali ga imaju i drugi. Evo samo jedna komparacija: nekad kad su reprezentacija Jugoslavije ili Cibona ili Split osvajali titule prvaka Evrope u tom momentu je košarka igrala Rusija, Italija, Španija i Jugoslavija", upoređuje Spahija i dodaje:
"Pogledajte koliko zemalja u Evropi danas igra na ozbiljnom nivou košarku. To se ne može porediti. Svaki plasman reprezentacije sa ovih prostora među šest reprezentacija u Evropi za mene je veliki uspeh".
Šta očekujete od selekcije Hrvatske na EP u Sloveniji?
"Imamo dobru generaciju, nadam se da ćemo napraviti i dobru hemiju među njima, nadam se da će se odazvati svi igrači za koje selektor smatra da trebaju igrati i sa malo sreće mislim da bi mogli napraviti kvalitetan rezultat".
Šta može Srbija? Da li se slažete sa vašim mentorom Mirkom Novoselom koji je rekao da ne očekuje mnogo od Srbije i Makedonije?
"Mirko je uvek radikalniji od mene u izjavama, međutim to mu daje za pravo njegovo iskustvo i sve što je u životu postigao u košarci. Ne želim biti diplomata, nego jednostavno u ovom momentu ne vidim razlog zašto bi BiH, Hrvatska ili Slovenija napravila bolji rezultat od Srbije. Srbija ima možda najboljeg trenera među selektorima u Evropi, Srbija je odigrala slabije kvalifikacije, ali to za Evropsko prvenstvo po meni ne znači ništa".
"Tu nema borbe. Morate imati dobro organizovan savez, računajući i trenera, koji su spremni uveriti te igrače da dođu pod nacionalnu zastavu, da se pokuša na neki način pomoći toj zemlji, državi da se taj sport brendira. Igrači su deset meseci u klubovima, a 45 dana u reprezentaciji. Deset meseci je prilično iscrpljujuće, tamo se zarađuje novac, tamo se bori za trofeje, svaki trening svaka utakmica je bitna. Tih dva meseca igrači žele iskoristiti za odmor da bi ponovo bili spremni za onih deset meseci. Sudbina je u njihovim rukama, da li oni žele ili ne žele napraviti taj dodatni napor".
Dosta selekcija nedostatak igrača na nakim pozicijama pokušava da pokrije naturalizovanim igračima. Da li je to opravdano?
"Danas su okolnosti takve da ako ja budem selektor reprezentacije ja bih igrao po pravilima po kojim igraju svi. Ako nemam igrača na poziciji plejmejkera koji je bolji od onog Amerikanca sa hrvatskim pasošem igrao bi on. Ali, generalno sam protiv toga. Ne vidim razlog da se stranim državljanima daju pasoši da igraju za države u kojima se nisu rodili, odrasli i nisu produkt te škole".
Selekcija nekadašnje Jugoslavije, osvajala je brojne titule i bila jedna od najjačih selekcija na svetu? Da li se očekivati da se naša košarka vrati u svetski vrh i šta je potrebno uraditi da se to desi?
"Ona i jeste na starim stazama slave, ali u ovom momentu proizvodnjom igrača koji vrlo rano odlaze. Pravilo da iz ABA lige pobednik ide u Evroligu je bitan korak u napretku,. Mislim da će ulaskom Hrvatske u EU, kao i ostalih zemalja, biti više interesanata koji će sponzorisati te programe jer mi ne možemo reći da novac nije bitan. Novac je bitan koliko i znanje. Ako imate novac to vam neće pomoći, ali kad se objedine i jedno i drugo onda će sigurno biti ponovo dobrih klupskih rezultata u Evropi", kaže Spahija i dodaje:
"Naši treneri su najbolji treneri u Evropi. Tehnologija i metodika treninga koja se razvila na ovim prostorima je najbolja u Evropi i ja u to nemam nikakve sumnje. Međutim razlika u finansiranju jednog španskog ili bilo kog drugog kluba i kluba sa ovih prostora je velika. Sam Fenerbahče ima duplo veći budžet nego svi klubovi u regiji zajedno".
Spahija potom nastavlja...
"Tu je i priča o reprezentacijama. Samo ne znam kako od jedne reprezentacije, kao što je bila SFRJ, napraviti šest pa onda opet svaka od tih da bude kandidat za medalju!? To je naučna fantastika. Ako to nekom uspe, kao što je to uspelo nedavno Srbiji svaka čast. Mislim da to nije realno. Ja često u razgovoru sa kolegama iz Španije kažem evo napravite vi sad šest reprezentacija pa ćemo videti koliko će se njih plasirati na Evropsko prvenstvo, videćemo koja će od njih osvojiti zlatnu medalju".
"Ona je najneizvesnija dosad. Svake godine bi ABA liga i trebala biti neizvesnija i bolja. Sa novim pravilom da se iz ABA lige ide u Evroligu je napravljen najveći iskorak. To je pravilo koje će je najviše unaprediti. Naravno da pratim ABA ligu, ove sezone ona po meni ima dva iznenađenja, prvo je prijatno, veliko iznenađenje, a to su rezultati i igra Igokee i ja im na tome zaista čestitam, svim igračima i funkcionerima i treneru. Zaisto je impresivno sve što su dosad napravili. S druge strane imamo na moju ličnu žalost kao hrvatskog trenera, veliko neprijatno iznenađenje – Cedevitu i jako slab plasman hrvatskih klubova. Nadam se da će se to promeniti".
Vi se ne ustručavate da govorite i o problemima, a kao jedan od najvećih istakli ste ponašanje aktera utakmica.
"Mislim da tu navijači nisu na prvom mestu. Ako jedan navijač vidi loše ponašanje određenog trenera ili nekog funkcionera, ako navijači posle utakmice čitaju slabije izjave u svakom slučaju ne možemo od njih očekivati da se ponašaju bolje. Mislim da je na svima nama jedna velika odgovornost, sad pogotovo kad dajemo evroligaša, da se kvalitetnije i civilizovanije ponašamo i da na taj način doprinesemo da ta liga bude na jednom većem nivou. Po meni ona bi u perspektivi trebalo da bude, ako ne prva, onda u tri najjače lige u Evropi".
Trenutno je to španska liga, a klubovi iz Španije i ove godine su među najboljima i u Evroligi.
"To za mene nije iznenađenje, ja sam u toj ligi radio. To je najbolja liga u Evropi, ona je i ispred Evrolige. Postoje ekipe koje su sedme ili osem u ACB ligi, koje sad trenutno igraju Evroligu i dobro igraju. Mi smo imali sistem biranja timova koji će igrati Evroligu iz nacionalnih prvenstava npr. hrvatska liga daje evroligaša i taj tim ima jednu ili nijednu pobedu u Evroligi", kaže i nastavlja:
"Cibona u poslednje dve godine u evopskim takmičenjima ima skor 0-23. mislim da su to porazne činjenice. Uveravam vas da klubovi koji izbore plasman u Evroligu kroz ABA ligu, koja je puno jače takmičenje od hrvatske lige, neće imati jednu pobedu u Evroligi ili 0-12 u ULEB kupu (kao Cibona, prim. aut). To garantujem".
Koji su vaši favoriti u Evroligi ove sezone i da li se može govoriti o favoritima posle prošlogodišnjeg finala?
"Mislim da je CSKA bio izraziti favorit Evrolige proletos. Na kraju neke krupne greške u finalnoj utakmici i jedna neverovatna upornost i kvalitet Olimpijakosa doveli su do iznenađenja za sve nas koji radimo u košarci. Ove godine mislim da je kvalitet izjednačen i vrlo teško je prognozirati pobednika. Ima više utakmica, smatram da je to izuzetan potez Evrolige da poveća broj utakmica do dolaska na Fajnal-for".
"Greg Popović. Mislim da njegovi razultati to pokazuju, da njegov kontinuitet to pokazuje. Trenutno ove sezone San Antonio ruši sva pravila, niko nije očekivao ovo od njih.. Mislim da su ponovo najbolje rangirana ekipa Amerike, a istovremeno najstarija ili jedna od najstarijih. Njegovo umeće da drži tim na okupu, da napravi najbolju hemiju tima, da igra u petorci sa igračima za koje puno trenera nikad nije ni čulo i da uz to pobeđuje - onda je to za mene veliki rezultat i zato ga ja smatram najvećim trenerom na svetu".
A koga biste izdvojili od trenera sa naših prostora?
"Ovi prostori su dali velike evropske trenere. To su treneri koji su edukovali sve evropske trenere. Dobro je Nebojša Popović rekao: 'Nije nas niko učio, mi smo druge učili'. On je rukometaš, ja sam košarkaš, ali eto kad je košarka u pitanju, mi smo jako puno učili od Amerikanaca i tu lekciju smo savladali. Učimo i dalje, ali smo je savladali".
"Rezultat toga je ogroman broj igrača koji igraju ili su igrali u NBA ligi. Teško je reći ko je najbolji. Ranko Žeravica nema uspeha koliko ima jedan Željko Obradović i kada gledamo uspehe najlakše je reći Željko Obradović je najbolji trener Evrope svih vremena. Ako on nije taj - sigurno je među tri najbolja. Ali, doprinos trenera te generacije, jednog Ace Nikolića, Ranka Žeravice, Mirka Novosela, Dude Ivkovića, Svetislava Pešića, Boše Tanjevića, pa sve do Obradovića je fascinantan. To se ipak ne može rangirati".
U svojoj karijeri trenirali ste najboljeg bosansko-hercegovačkog košarkaša Mirzu Teletovića, koji je na kraju otišao u NBA. Kako komentarišete činjenicu da sada igra vrlo malo, iako je u NBA otišao kao najbolji strelac Evrolige?
"Radi se o jednom vrlo talentovanom igraču i mislim da on neće odustati. Mislim da je primer Dražena Petrovića svim sportistima i trenerima jedan pozitivan primer da nikad ne treba odustati i ja se nadam da će Mirzino vreme doći. Imam privilegiju da poznajem Pi-Džej Karlisima i biću u prilici da s njim porazgovaram i da saznam koji je realni problem Teletovića u ovom momentu i zašto ne igra onoliko koliko bi po mom mišljenju trebao igrati".
Nedavno ste se vratili iz Kine, govorilo se o tome da ćete preuzeti selekciju te zemlje, ali ste se ipak vratili. Koji je vaš sledeći posao?
"Imam i drugih ponuda. Dobro ću odmeriti pre nego što preuzmem neki tim. Neke sam odbio smatrajući da ne treba da preuzmem tu ekipu, na neki način to je i rizik, jer svaki put kad odbijete posao u ovim vremenima, recesiji, krizi, kako za sve tako i za nas košarkaške trenere, to nije dobro. Ja sam čovek koji voli preuzeti rizik. Ne bih da otkrivam ponude, ali oni koji prate košarku lako bi mogli naslutiti gde ću nastaviti karijeru (osmeh)".
Izjavili ste da je lakše biti selektor nego raditi u klubu, ali ipak birate da radite na klupskom nivou. Zašto?
"Ja biram klupski posao jer ne mogu živeti od reprezentativnog. Lakše je biti selektor apsolutno. Vi dobijete gotove igrače na koje i nemate praktično veliki uticaj, imate mesec dana priprema i dve sedmice takmičenja. Tu vi možete biti bolje plasiran u odnosu na neku reprezentaciju i po faktoru sreće. U klupskoj košarci to je gotovo nemoguće jer imate takmičenje s pripremama deset meseci i morate tri puta doći u top formu".
Vi ste poznati po tome što koristite svaku priliku da učestvujete u NBA kampovima i naučite nešto novo. Da li današnji treneri dovoljno rade na svojoj edukaciji?
"Mislim da je to individualno. Ja sada ne mogu govoriti o stanju u BiH ili Srbiji, ali za Hrvatsku znam otprlike da oni to ne rade dovoljno dobro. Moje kolege trebalo bi više da se edukuju. Znam sistem edukacije, sistem postavljanja trenera na funkciju i mislim da se to ne radi dobro, da se mora raditi bolje i da se u sebe mora investirati više", podvukao je Spahija na kraju razgovora za MONDO.
(Goran Arbutina – MONDO, foto: MONDO, Guliver/Getty Images)