Trener košarkaškog kluba FMP iz Železnika Vlada Vukoičić izjavio je da je put od asistenta u školi košarke do šefa stručnog štaba jednog od vodećih klubova u zemlji prešao uz "indirektnu pomoć" mnogih, ali ipak sam.

"Imao sam sreću da od početka bavljenja trenerskim poslom slušam kritike i savete ljudi oko sebe, kako starijih kolega, tako i uprave. Svi su tu, svi indirektno pomažu, ali mogu da kažem da sam put prešao sam, bez veza, bez 'mame' ili 'tate'", istakao je Vukoičić u intervjuu agenciji Beta.

Trenersku karijeru počeo je 1994. godine, kao asistent u školi košarke, da bi potom prošao sve starosne selekcije i postao asistent u FMP-u. U Železniku je pomagao Aci Petroviću, Momiru Milatoviću, Bošku Djokiću i Vladi Djuroviću, da bi prošle godine dobio šansu da preuzme jedan od vodećih klubova u zemlji.

Tokom te sezone, doveo je klub do titule u Jadranskoj ligi, polufinala domaćeg plej-ofa i osmine finala ULEB kupa. Sezona se završila pozivom da postane asistent selektoru Draganu Šakoti, tako da je bio i na Svetskom prvenstvu u Japanu.

Danas, sa 33 godine, verovatno najuspešniji mladi trener u Srbiji ocenio je da je uspon "lep", ali je istakao da je to daleko od "vrha sveta".

"Osećaj je odličan, zadovoljan sam učinjenim i ponosan sam na to, ali ovo nije neki vrh sveta. Ambicije i snove imam, kao i svaki igrač i trener, neke su ostvarive, a neke su i veće od realnih, ali to je ono što nas vodi", rekao je Vukoičić.

"Moje želje su se promenile od kada sam počeo da radim i stalno se menjaju, ali su vezane za klub. Znam da zvuči kao fraza, ali nije. Osećam obavezu prema klubu, kome jesam mnogo dao, ali sam mnogo više dobio", kazao je trener FMP-a.

FMP, "panteri" iz Železnika, igraju sa mnogo mladih igrača, brzo i često na "inspiraciju". Iako to na terenu ponekad deluje haotično, ekipa ostvaruje rezultate, a trener je objasnio da iza svega toga stoji rad.

"Volim mlade igrače, volim hazardersku i brzu igru. Nemam ništa protiv šuta za tri poena u petoj sekundi napada, ako je šut otvoren i čist. Naravno, taj šut u petoj sekundi treba da se trenira, a igrači moraju da se medjusobno podržavaju. Imam i sreće što radim i sa mladim igračima koji vole košarku", objasnio je Vukoičić svoji trenerski pristup.

Davanje slobode u igri ne znači da igrači rade šta hoće. Vukoičić je objasnio da se "zna ko šta radi" i da ga igrači slušaju i poštuju, iako su ga upoznali kao pomoćnog trenera. Njegova mladost nije prepreka u radu.

"Uvek je lakše obratiti se pomoćnom treneru nego glavnom, tako da je ostao i taj slobodniji pristup. Trebalo je vremena da se stvari prilagode, što je normalno, kao i to što postoje sitni konflikti. Ali, sa igračima imam ljudski odnos i nije mi strano da se, ako pogrešim, izvinim zbog toga", objasnio je Vukoičić.

FMP trenira dva puta dnevno, a mladi stručnjak ume često da spoji termine u radu. Vukoičić u potpunosti oslikava stari pojam "košarkaškog fanatika", čoveka čija ljubav i predanost radu prelaze u, kako kaže, opsesiju.

To oslikava i primer sa Ol-star meča Jadranske lige, igranog krajem decembra. Vukoičić je u revijalnoj utakmici vodio tim Istoka, da bi iste večeri krenuo kući i doputovao u Beograd oko pet sati ujutru. U hali je bio već oko pola devet za jutarnji trening.

"Nisam imao obavezu da dodjem, ali verujem da svi igrači zaslužuju moju pažnju. Prvotimci koji su učestvovali na utakmici nisu došli, što je i normalno, ali ja ne bi trebalo da preskačem treninge", objasnio je Vukoičić.

Čović mi se ne meša u posao

Klub iz Železnika relativno je nov u vrhu srpske košarke. Iako postoji nekoliko decenija, tek u poslednjih desetak godina (prvi trofej osvojen je 1997) postao je ozbiljan faktor u domaćem takmičenju.

Glavni "krivac" za tu promenu je vlasnik Nebojša Čović, energični poslovni čovek i političar, ali i bivši košarkaš, sa razumevanjem sporta. Uprkos tome, Vukoičić kaže da je apsolutno "autonoman" u svom poslu.

"Taj čovek (Čović) je mnogo toga uradio. Sigurno je da ima vizije i ideje, ali nema nikakvog uticaja na igru. Naravno, poštujem njegov generalni pristup, ali tu smo na istoj frekvenciji, pošto i ja volim mlade igrače i njihovu promociju", objasnio je Vukoičić.

"Uopšte, rukovodstvo FMP-a je hrabro postupilo kada me je postavilo za trenera, mnogo više nego kada u igru ubacite mladog igrača. Njega je lako izvesti posle greške, ali trenere nije tako lako promeniti", objasnio je.

Interesantno je da Vukoičića prijatelji, saradnici i košarkaški radnici zovu po starom nadimku - Divac, koji nosi još sa kraja osamdesetih godina, iz osnovne škole.

"Kada se igra košarka u osnovnoj školi, teško je postići pogodak i svaki izaziva radost. Imali smo jednog dečaka koji je uzvikivao imena poznatih košarkaša posle svakog koša. Tako sam ja postao Divac, a na to se nekako zakačilo i ostalo, iako nemam nikakve srodnosti, niti fizičke ili 'visinske' sličnosti sa Vladom Divcem", rekao je uz osmeh Vukoičić.

Trenersku licencu stekao je posle početka domaćeg prvenstva prošle godine, zbog čega je meč protiv Vojvodine u prvom kolu Super lige presedeo na klupi. Iako je mogao da trenira tim, propisi kažu da samo diploma trenerske škole daje dozvolu da se stoji pored terena.

"Ta utakmica bila je u subotu. U ponedeljak smo otišli u Sarajevo na završni turnir Jadranske lige i osvojili ga. Tako da sam na odbranu diplomskog nekoliko dana kasnije došao sa osvojenim trofejom", ispričao je trener FMP-a.

(Beta, foto: MN Press)