Nekadašnji reprezentativac Jugoslavije Saša Obradović nakon okončane igračke karijere u nemačkom Kelnu, nije menjao sredinu, već je u istom klubu ostao da radi kao trener. Karijeru košarkaškog stručnjaka počeo je kako se samo poželeti može - u prvoj sezoni na klupi Kelna osvojio je titulu prvaka Nemačke.
Na početku razgovora za MONDO osrvnuo se na tu sezonu.
"Teško da je to iko mogao da očekuje sa onakvim budžetom. Mislili smo da godinama stvaramo ekipu, kako bismo došli do rezultata, odnosno titule. Na sreću, satisfakcija za uloženi trud stigla je odmah. Draško Prodanović mi je dosta pomogao u razumevanju košarke. Dok si igrač, dosta stvari vidiš, odnosno ne vidiš. Prelaz u trenersku karijeru bio mi je olakšan pošto sam imao prave ljude oko sebe, dakle Draška i Zorana Kukića , koji mi je puno pomogao na terenu. Ne zadovoljavam se uradjenim, takav sam bio i kao igrač. Očekujem druge uspehe u budućnosti".
Da li ste već kao igrač "hvatali beleške" od trenera sa kojima ste radili, a radili ste sa samom elitom: Duda Ivković, Duško Vujošević, Željko Obradović, Božidar Maljković, Svetislav Pešić, Ranko Žeravica.
"Imao sam pozitivna iskustva sa svim tim trenerima. Ipak, odlučujući momenat je bila povreda Ahilove tetive, negde 2000. godine, kada mi je bila ugrožena karijera. Tada sam počeo da zapisujem treninge i malo više da razmišljam i radim na sebi. To mi puno pomaže u ovom trenutku, iako je košarka tada bila malo drugačija. Naravno, mnoge stvari su nove i trener svakodnevno mora da se informiše i da uči. Pomenuti naši veliki treneri su svi ostavili trag na mene. Nije to samo taktika, tu su i stvari kao što su prilaženje igraču, kontrola tima, igre i discipline, kreiranje atmosfere. Oni su majstori u tim stvarima i zbog toga su osvajali trofeje".
Zajedno sa Vladom Vukoičićem iz FMP Železnika i Aleksandrom Djordjevićem iz Armani Džinsa ste predvodnik novog talasa srpskih trenera.
"Ne bi trebalo zaboraviti Luku Pavićevića, ni Mihaila Uvalina, koji je u Belgiji osvojio prvenstvo sa Ostendeom. Ima dosta talentovanih kolega. Ja sam nekako imao sreću da sam završio karijeru i odmah dobio pravu šansu. To je najvažnije, da možeš da pokažeš šta znaš. U Kelnu sam imao kredit iz igračkih dana i dobio sam posao, koji bih, realno govoreći, teško dobio iz neke druge perspektive, recimo da sam igrao u Srbiji. Ja sam sam sebe tu predodredio. Već poslednje igračke godine sam razmišljao o trenerskom poslu.
Ako bi trebalo da komentarišem Saleta i Vladu... Sa Vladom sam radio i znam njegov način rada. Sjajan je trener i njegovi rezultati me ne iznenadjuju. Što se tiče Saleta, znam da je u Milanu pod velikim pritiskom. Ljudi koji su njemu predsednici, bili su i meni dok sam igrao u Rimu i znam da su teški za saradnju. Ali opet, on dobro radi i mislim da niko ne može da ga stavi pod kritiku, jer pred njim je sjajna trenerska karijera, kao što je bila i igračka".
Koliko Vam u trenerskoj karijeri pomaže to što ste igrali na poziciji plejmekera, koji je kako se kaže "produžena ruka" trenera na parketu?
"To mi je sigurno puno pomoglo. Mislim da plejmejker ima glavnu ulogu u timu, ne samo igrački, nego i što se tiče kontrole i atmosfere same igre. Dosta sam već u košarci, imam veliko iskustvo, ali moram da ponovim da ta transformacija nije laka. Ja sebe i dalje gledam kao početnika, jer odredjeni period adaptacije mora da postoji. Mislim da sam dosta napredovao u odnosu na prošlu godinu i očekujem da ću tako i nastaviti".
Trener Partizana? Teško...
Kao igrač ste ispunili gotovo sve ciljeve. Sa Zvezdom i Budućnosti bili ste prvak Jugoslavije, sa Albom i Kelnom prvak Nemačke. Imate i osvojen Kup Radivoja Koraća sa Albom. Kakve su trenerske ambicije. Možda Zvezda ili reprezentacija?"To su sve lepe želje. Momenat kada realno razmišljaš o reprezentaciji je već neki nivo. Ima dosta proverenih trenera kod nas, ali normalno, to bi trebalo da bude cilj svakom treneru. Ja se sigurno neću zadovoljiti radom u sadašnjem klubu, moja ambicija je da budem još bolji i da vodim neki od najvećih evropskih klubova. Šta mogu da uradim još na sebi?.To je iskustvo i prepoznavanje situacija i što je više moguće prikupljanje informacija i ostvarivanje što boljih kontakata. To je preduslov da ostvarim ono što sam naumio. Ne planiram predaleko. Meni sve zavisi od nedelje do nedelje, kakvi će rezultati biti. Time bi trener trebalo da se najviše. Ostalo će doći kao posledica dobrog rada".
Dete ste Crvene zvezde, da li biste ikada trenirali Partizan?
"Pa ne verujem. Trener nikada ne bi smeo tako da odgovori, u situaciji kada je mnogo trenera bez posla. Nezahvalno je da kažem da nikad ne bih to uradio, ali s obzirom na okolnosti, mislim da bih se na tu vrstu saradnje dosta teško odlučio".
Iza vas su 34 "večita derbija" i 440 postignutih poena.
"Nisam znao za taj podatak. Lepa statistika. Najlepše utakmice su to bile u momentima kada smo bili pod sankcijama. Mogu reći da je jedini pravi sportski dogadjaj tada bio derbi Zvezda - Partizan".
U poslednje vreme Partizan ima više uspeha?
"Pa ni to nije iznenadjenje. Evidentno je da imaju dobar sistem i da dobro rade, što pokazuju i rezultati. Non-stop izbacuju nove igrače i ostvaruju rezultate".
Sa ekipom Budućnosti igrali ste Evroligu. Tada klub sa velikim budžetom i velikim imenima (Tomašević, Topić, Kuzmanović...) nije uspeo da zabeleži ozbiljniji rezultat.
"Trebalo je više strpljenja. Par godina se ulagalo u taj sport, ali mislim da je to bilo premalo. Nije mogao u roku od godinu-dve da se očekuje neki veliki rezultat. Normalno, zbog političke situacije nije mogla da se isprati cela priča. Na našem nivou smo osvajali titule, ali za neki veći evropski uspeh trebalo je više strpljenja i kontinuiteta u radu".
Ako nemamo kvalitet, ulažimo u mladost
Sa reprezentacijom imate osvojeno olimpijsko srebro iz Atlante, svetsko zlato 1998. u Grčkoj, kao i tri evropska zlata i jednu bronzu. Da li je i Vama, kao većini reprezentativaca, prvo zlato iz Atine najdraže?"Jeste, ja bih to istakao kao krunu karijere. Možda zato što je došlo u momentu kada je bilo i najviše potrebno, kada uzmemo u obzir sve okolnosti. Mislim da je to dobro došlo svima, i nama igračima, ali i narodu. Spontano veselje posle osvajanja toga je bilo nešto neponovljivo".
Sa svim tim osvojenim medaljama imate pravo na penziju kao zaslužni sportista. Kako komentarišete tu odluku Vlade Srbije?
"U svakom slučaju kao nešto pozitivno za sve ljude koji se bave sportom. Podržavam to. Znam da ima dosta ljudi koji su osvajali medalje, a opet nemaju ni osnovne uslove za život. Dobro je što se neko setio da naj taj način pomogne ljudima koji su zadužili zemlju i na pravi način je promovisali".
U Evroligi je počelo takmičenje najboljih 16 timova. Da li su Vaše simpatije na strani Panatinaikosa, s obzirom na to da tamo igra Vaš kum Dejan Tomašević, uz Miloša Vujanića i trenera Željka Obradovića?
"Jesu. Voleo bih da ako mogu i osvoje trofej. Neće im biti lako u konkurenciji CSKA, Barselone, Taukeramike i Olimpijakosa. U tom krugu bi trebalo tražiti favorita".
Pomoćnik ste selektora reprezentacije Dragana Šakote. Sledeće takmičenje, koje nas očekuje posle serije neuspeha, jeste Evropsko prvenstvo u Španiji. Tamo moramo do dobrog rezultata ako želimo na Olimpijadu u Pekingu. Biće teško bez Krstića i Stojakovića?
"U svakom slučaju to je hendikep, oni bi bili nosioci igre u bilo kojoj reprezentaciji. Normalno, trebalo bi videti na koje snage možemo da se oslonimo. Možda je malo kasno, trebalo je malo ranije da se razmišlja o tome, da se obave razgovori sa kandidatima, da im se da neka pažnja, a ne da se čeka početak priprema, pa ko dodje - dodje. Mi i dalje imamo kvalitet, što se vidi kroz naše mlade igrače, što se vidi kroz FMP. Ipak, treba strpljenja. Ako nisi u poziciji da imaš vrhunske igrače, onda da se orijentišeš na timsku igru i ulaganje u mladost, čekajući da kvalitet ispliva na površinu".
I za kraj, najbolja petorka koju smo imali?
"To je ta iz Atine: Djordjević, Danilović, Bodiroga, Paspalj i Divac".
(Nemanja Babić, MONDO, foto: MN Press)