Jedan od najboljih košarkaša nekadašnje Jugoslavije, kasnije hrvatski reprezentativac, pre tačno 20 godina je poginuo u saobraćajnoj nesreći.
Nastradao je na autoputu u severnoj Bavarskoj, vraćajući se se iz Poljske, gde je igrao za Hrvatsku protiv Slovenije u kvalifikacijama za EP. Kamion iz suprotnog smera naleteo je na "golf" kojim je upravljala njegova devojka, nemačka manekenka Klara Šalanci, dok je Dražen spavao na mestu suvozača.
Iako je tih godina u nekadašnjoj SFRJ besneo rat, tuga zbog njegove smrti "ujedinila" je narode, a dve decenije kasnije i dalje živi legenda o njegovom košarkaškom umeću - od prvih koraka u Šibeniku, preko Cibone i Reala, do NBA lige, Portlanda i Nju Džersija.
Sa samo 15 godina zaigrao je za prvi tim Šibenke, kasnije je prešao u Cibonu, sa kojom je dominirao u Jugoslaviji i Evropi (dva puta šampion kontinenta), potom je jednu sezonu (1988/89) odigrao za Real i konačno otišao u najjaču ligu sveta. Prvo je nastupao za Portland, a kasnije za Nju Džersi Netse, gde je uspeo da potpuno promeni sliku o evropskim igračima.
Za reprezentaciju Jugoslavije debitovao je na Olimpijskim igrama u Los Anđelesu (bronza), istu medalju, ali kao MVP turnira, osvojio je na SP u Španiji 1986, kao i na EP u Grčkoj 1987. godine.
Na Olimpijskim igrama u Seulu osvojio je srebro, da bi najveće uspehe ostvario na EP u Zagrebu 1989. i na SP naredne godine u Argentini, osvajanjem zlatnih medalja, titulama MVP-ja i najboljeg strelca.
Po raspadu SFRJ "izabrao" je Hrvatsku i predvodio njihov nacionalni tim do srebra na OI u Barseloni 1992. godine, kada su odigrali čuveno finale sa originalnim "Drim timom" SAD. Dražen je na toj utakmici bio najefikasniji sa 21 poenom.
Ratnih godina Petrović je aktivno učestvovao u promociji države Hrvatske. Nije tajna da je imao i verbalnih sukoba sa nekadašnjim saigračima iz reprezentacije SFRJ, pre svega sa Vladom Divcem, o čemu su Amerikanci pre nekoliko godina snimili film "Once brothers" ("Nekad braća").