Novi selektor Srbije Zoran Moka Slavnić zacrtao je sebi podmladjivanje nacionalnog tima i povratak starim vrednostima u igri kao dva cilja od kojih neće odustati ni po koju cenu. Slavnić je u prvom delu intervjua za MONDO, dan uoči prozivke u Kovilovu, obećao da će dati sve od sebe da ostvarivanje tih ciljeva ne ide nauštrb rezultata i željenog plasmana na Eurobasketu.
Slavnić je u prvom delu intervjua za MONDO, dan uoči prozivke u Kovilovu, obećao da će dati sve od sebe da ostvarivanje tih ciljeva ne ide nauštrb rezultata i željenog plasmana na Eurobasketu.
"Cilj nam je da odemo na Olimpijadu u Peking, a to znači da u Španiji budemo medju prvih sedam. To nam je ludačka želja, a sve preko toga je san. Na svakom EP desi se poneko iznenadjenje i naravno da ja sanjam da to ovog puta budemo mi".
Kako ćemo igrati?
"Po mom karakteru i mentalnom sklopu, hrabro i agresivno. Trudiću se da vratimo stare vrednosti, da maksimalno razvijemo talenat i individualne vrednosti, ali da istovremeno ne izgubimo disciplinu. Da se vratimo korenima i svemu što nas je nekada krasilo. Španija, Italija i druge zemlje nekada su igrale po šablonu, pa su počele da uče od nas. U medjuvremenu su se stvari preokrenule, pa sada mi igramo po šablonu, a oni otvoreno i fajterski. Ako treba da nam na EP oderu kožu, zaista ćemo je skupo prodati".
Da li ćemo biti sposobni i spremni da se suprotstavimo Špancima, koji su već usavršili tu igru, ili da u grupi igramo protiv Grčke i Rusije, veoma ozbiljnih ekipa?
"Kada odemo dole, imaćemo sudar sa istinom. Čist kvalitet na kvalitet, pa ćemo videti ko više vredi. Mislim da ćemo imati respektabilan tim, atmosferu i želju. Videćemo koliko mladi mogu da pruže, ali podmladjivanje je naša ideja vodilja. Jedanput smo morali da krenemo. Žao mi je što kasnimo sa tim četiri godine i što moramo da platimo ceh. Ja bih voleo da taj ceh bude što manji".
Duško Vujošević je još tada, 2003, tvrdio da je posle Indijanapolisa bilo vreme da se obavi smena generacija, ali da nije dobio podršku za to.
"Mene niko ne može da koči! Ja stojim iza tog koncepta i sprovešću ga po svaku cenu".
Hoću šut i kontranapad
Bili ste najglasniji kritičar igre koju je reprezentacija demonstrirala na prethodnih nekoliko velikih takmičenja. Šta konkretno zamerate svojim prethodnicima?"Igrali smo sporo, neinventivno, netalentovano. To je sve stvar filozofije trenera, jer mi bar imamo talentovane igrače. Hoću šut, puno kontranapada... Jedna Španija i Argentina upravo su preslikale našu nekadašnju igru. Sada ćemo i mi opet igrati tako".
Malo je čudno da se toliko ne slažete sa Željkom Obradovićem, jer je upravo on jednom rekao kako mu "Mokina organizovana improvizacija" predstavlja maltene ideal košarkaške igre?
"Izgleda da je imao selektivnu amneziju, pa je u medjuvremenu okrenuo ćurak".
Da li kritikovanjem Obradovića automatski kritikujete i filozofiju pokojnog profesora Nikolića?
"Ja nisam kritikovao, samo sam komentarisao igru reprezentacije. Dozvolićete da svaki trener ima svoju filozofiju. Zna se ko je bio Aca Nikolić, ali uz svo uvažavanje njega i njegovih sledbenika, moja filozofija je drugačija. Moja filozofija je Mirko Novosel, pa vi sada sami poredite, ja ne bih dalje pričao na tu temu".
Šta kao bivši plejmejker očekujete od igrača na toj poziciji?
"Od njih sve počinje, oni su apsolutne gazde na terenu. Oni su spona terena sa klupom. Što se bolje razumemo, što nam je sličnija filozofija, lakše ćemo saradjivati. Kod mene plejmejker ima apsolutnu slobodu u kreaciji igre, ali to ne znači 'silovanje' u napadu. On je tu da pravi igru i taj koji bude stvarao igru, kod mene će i da prodje".
Plejmejkere ste odavno podelili na kreativce i "VKV radnike"?
"Ne bih baš tako rekao, ali sama klasa nalaže podelu. Ja znam mnogo dobrih plejmejkera. Po meni, odličan plejmejker podrazumeva kreativnost i po tome se igrači na toj poziciji i razlikuju. Djordjević, Sretenović, Pavićević, Saša Obradović - to su bila četiri plejmejkera, ali svi su bili jako različiti... I tu ne mislim na različitu visinu".
Napredovao sam dok nisam radio!
Treneri i igrači koje "potkačite" u medijima, često krenu u kontranapad pitajući Vas gde ste bili u poslednjih deset godina i šta ste to osvojili, pa da im držite lekcije. Zašto osim kratkotrajnog rada u Atlasu 2004. godine niste imali klupski angažman još od sredine 90-ih?"Dobro, to je bila posledica mog sudara sa ponudama, koje nisu bile na nivou mojih ambicija. Ali nisam video da me je neko napao na stručnom polju. Šta je ključno pitanje u ovoj raspravi - 'da li znaš' ili 'gde si'? Mogli su da kažu da ne veruju u mene kao stručnjaka, i to baš pojedinci koje sam ja stvorio. Ne bih imao ništa protiv, prihvatam da me neko ne ceni kao stručnjaka. Gde sam bio deset godina? Tu, samo nisam mogao od vas da dodjem na red, od vas koji ste nas doveli dovde! Dva tela ne mogu u isto vreme da budu na istom mestu".
Da li ste posle tolike pauze i Vi malo ispali iz forme, što se tiče vodjenja utakmica, donošenja odluka u stresnim situacijama, dramatičnim završnicama? Koliko će Vam vremena biti potrebno da se vratite?
"Trebaće mi 12 sekundi! Pa ja sam u tim situacijama učestvovao godinama! Kada naučiš da dobro voziš bicikl, ne možeš to da zaboraviš. Ustvari možeš, ako počneš da živiš drugim životom. Pošto sam sportista i antialkoholičar, na mene pauza nimalo nije uticala. Čak sam se oporavio i mnogo napredovao ovih godina dok sam manje radio. Usavršavao sam se, gledajući kako ne treba da radim! To je bila odlična edukacija".
Niste čest gost na seminarima koje organizuje domaće Udruženje trenera?
"Idem samo tamo gde mogu nešto da naučim. Idem na ono životno, a to su utakmice. Gledaš igru, prihvataš ono što je dobro i odbacuješ ono što ne valja. Zna se gde se uči".
Kažu da su retki treneri koji umeju da obave kvalitetnu pripremu i da dobro vode ekipu na samoj utakmici, a jasno je da su reprezentaciji potrebni upravo takvi. Smatrate li da posedujete ta dva kvaliteta?
"Na terenu se za vreme utakmice osećam kao riba u vodi, jer barem 5-10 sekundi pre svih vidim šta će da se dogodi. Upravo zato govore da mi je to glavni kvalitet. Ali zato što ne nosim naočare i sive pantalone i nisam ozbiljan, neki kažu 'Moka je šmeker, ali nije za ozbiljan rad'. Kako to? Pa mene je moj put odavno odveo u stvaraoce, nisam to birao. Postoje treneri stvaraoci i oni koji osvajaju. Ja sam ekstremno zadovoljan putem stvaraoca, jer iza mene stoji dosta imena kojima sam bar malo pomogao, a postali su svetski asovi".
Hoćete li sada i Vi malo da osvajate?
"Voleo bih! Niije baš momenat, ali ako budemo ozbiljno radili i ako se budemo pridržavali koncepcije koju je Stručni savet izneo na našem glavnom sastanku... Jasno je koji put vodi ovu zemlju prosperitetu. Onda moramo da budemo svesni odricanja na početku, da bismo na kraju uzeli plodove. Dobro seji, pa ćeš dobro i da žanješ, to je to".
Drugi deo intervjua sa Mokom Slavnićem objavićemo u četvrtak, 19. jula...
(Ivan Bogunović, MONDO, foto: MN Press)