
Smenjeni selektor košarkaša Srbije Zoran Slavnić, u izveštaju sa EP u Španiji podnetom Stručnom savetu i UO KSS, naveo je da su reprezentativci u pojedinim trenucima igrali plašljivo, nekonkretno i sebično i da su te činjenice osnovni uzrok debakla.
Moka se zahvalio igračima i naveo da su svi osim Darka Miličića pošteno trenirali. Ipak, Slavnić mu u izveštaju to nije zamerio, već mu je odao priznanje, kao i svim igračima koji su se odazvali. Dnevni list "Press" ekskluzivno objavljuje najbitnije delove tog izveštaja:
"Pripreme su bile zakazane još pre mog imenovanja, tako da ja nisam mogao da ih menjam. Ukupno 42 dana su zaista malo za jednu novu ekipu. Na treninzima su prednjačili Gurović i Jarić, ali i većina mladih igrača. Atmosfera je bila radna i poletna sa manjim istupima pojedinaca, i to zbog umora. Tolerancija je bila minimalna što je i normalno, jer smo prvi put zajedno.
Slavnić je, utakmicu po utakmicu, analizirao uzroke debakla.
"Rusi: Igrali smo diskretno, oni ne preterano dobro, ali tas na vagi bila su slobodna bacanja koja smo šutirali 31:18. Trema mladih igrača je uzela danak, sudijske nepravde, kao i nedovoljno dobra igra ove trojice, odveli su nas u poraz.
Grčka: Bila je naša lična karta. Protiv njih smo pokazali da možemo da igramo sa svakim, samo pod uslovom da me prate do kraja i da veruju u ono što smo im pripremili na taktičkom planu. Da nije bilo "oružane pljačke" od strane sudija, mi bismo drugačije pisali istoriju naše košarke. Izgoreli smo u tuzi i nepravdi.
Izrael: Bio je praktično dobijen meč, jer smo u dvadesetom minutu vodili sa 45:33, ali ipak poluvreme završili sa devet poena razlike. Sećanje na prethodnu utakmicu nas je razjedalo. Bolno, ali istinito. Glavni igrači su priznali svoju krivicu, suze, neverica i tuga su izbijali na njihovim licima. Dali su u ovom trenutku sve od sebe, ali to nije bilo dovoljno."
Slavnić u izveštaju navodi da je tim formirao onog dana (20. juli) kada je definitivno saznao da neće igrati pet igrača koji su bili pozvani još u prvoj rundi: Radmanović, Vujanić, Rakočević, Perović i Pavlović.
Radmanović je imao kamp u to vreme i nije mogao da prihvati moj poziv. Učinio sam sve da mu objasnim da kamp za decu ne može da bude preči od igranja za svoju zemlju, ali nisam uspeo, jer je njegova ljutnja na Savez i novinare preovladala.
Vujanić je tražio da ima svog privatnog trenera za kondiciju. Prihvatio sam da on odradi taj njegov posao sam sa svojim trenerom, da nam se priključi, ali on to nije prihvatio. Dok sam ja trener Srbije, niko ne može da u reprezentaciji ima svog trenera. Rakočević je odložio zbog umora, iako sam mu ja pored regularnih 37 dana davao još deset dana za oporavak.
Perović je prefrigano saopštio da hoće da se spremi za NBA i to niko ne može da promeni.
Pavlović je rekao da će igrati za Srbiju, ali nikada nije rekao kada.
Sa sastavom sa kojim smo otišli na EP priželjkivao sam i više, sanjao da budemo medju prvih sedam. Gurović, Jarić, Miličić, trojka sa najvećim rejtingom, dala je sve od sebe, došla na pripreme bez uslova (za razliku od onih pet), pokazali su da osećaju patriotizam i trenirali (osim Miličića) neverovatno pošteno. Zato im se i ovog puta zahvaljujem što su bili sa nama, a ne na Havajima i trošili svoj krvavo zaradjeni novac. Zbog te žrtve prema zemlji morao sam da odstupim od mojih principa, jer su nas ljudski zadužili. Nisu igrali kako umeju, ali da su možda imali veću podršku mladih, možda se ne bi vratili posle prvog kruga.
"Sve tri utakmice bile su različite i sve tri smo izgubili na drugačiji način. Bili smo nekonkretni, u pojedinim momentima plašljivi, sebični, (da je Jarić dao samom Radivojeviću loptu na zicer, ja sada ovaj izveštaj ne bih ni pisao). Ali takav mi je posao, da jedna lopta govori da li sam dobar ili loš trener. Ja sam ponosan što će ova zemlja imati u narednih pet-šest godina tim koji će nastupati na sceni i ako ne bude novih igrača kao što su bili Đorđević, Danilović ili Divac, biće to strašan kolektiv koji će nam priuštiti još mnogo radosti. Priče o nedisciplini, autoritetu, taktici i osećanju igre ne stoje, jer to svako zna u Stručnom savetu. On me je izabrao, pa, drage kolege, ako mislite da sam nešto nestručno odradio, slobodno recite sada ili nikada.
(MONDO)
Moka se zahvalio igračima i naveo da su svi osim Darka Miličića pošteno trenirali. Ipak, Slavnić mu u izveštaju to nije zamerio, već mu je odao priznanje, kao i svim igračima koji su se odazvali. Dnevni list "Press" ekskluzivno objavljuje najbitnije delove tog izveštaja:
"Pripreme su bile zakazane još pre mog imenovanja, tako da ja nisam mogao da ih menjam. Ukupno 42 dana su zaista malo za jednu novu ekipu. Na treninzima su prednjačili Gurović i Jarić, ali i većina mladih igrača. Atmosfera je bila radna i poletna sa manjim istupima pojedinaca, i to zbog umora. Tolerancija je bila minimalna što je i normalno, jer smo prvi put zajedno.
Slavnić je, utakmicu po utakmicu, analizirao uzroke debakla.
"Rusi: Igrali smo diskretno, oni ne preterano dobro, ali tas na vagi bila su slobodna bacanja koja smo šutirali 31:18. Trema mladih igrača je uzela danak, sudijske nepravde, kao i nedovoljno dobra igra ove trojice, odveli su nas u poraz.
Grčka: Bila je naša lična karta. Protiv njih smo pokazali da možemo da igramo sa svakim, samo pod uslovom da me prate do kraja i da veruju u ono što smo im pripremili na taktičkom planu. Da nije bilo "oružane pljačke" od strane sudija, mi bismo drugačije pisali istoriju naše košarke. Izgoreli smo u tuzi i nepravdi.
Izrael: Bio je praktično dobijen meč, jer smo u dvadesetom minutu vodili sa 45:33, ali ipak poluvreme završili sa devet poena razlike. Sećanje na prethodnu utakmicu nas je razjedalo. Bolno, ali istinito. Glavni igrači su priznali svoju krivicu, suze, neverica i tuga su izbijali na njihovim licima. Dali su u ovom trenutku sve od sebe, ali to nije bilo dovoljno."
Slavnić u izveštaju navodi da je tim formirao onog dana (20. juli) kada je definitivno saznao da neće igrati pet igrača koji su bili pozvani još u prvoj rundi: Radmanović, Vujanić, Rakočević, Perović i Pavlović.
Radmanović je imao kamp u to vreme i nije mogao da prihvati moj poziv. Učinio sam sve da mu objasnim da kamp za decu ne može da bude preči od igranja za svoju zemlju, ali nisam uspeo, jer je njegova ljutnja na Savez i novinare preovladala.
Vujanić je tražio da ima svog privatnog trenera za kondiciju. Prihvatio sam da on odradi taj njegov posao sam sa svojim trenerom, da nam se priključi, ali on to nije prihvatio. Dok sam ja trener Srbije, niko ne može da u reprezentaciji ima svog trenera. Rakočević je odložio zbog umora, iako sam mu ja pored regularnih 37 dana davao još deset dana za oporavak.
Perović je prefrigano saopštio da hoće da se spremi za NBA i to niko ne može da promeni.
Pavlović je rekao da će igrati za Srbiju, ali nikada nije rekao kada.
Sa sastavom sa kojim smo otišli na EP priželjkivao sam i više, sanjao da budemo medju prvih sedam. Gurović, Jarić, Miličić, trojka sa najvećim rejtingom, dala je sve od sebe, došla na pripreme bez uslova (za razliku od onih pet), pokazali su da osećaju patriotizam i trenirali (osim Miličića) neverovatno pošteno. Zato im se i ovog puta zahvaljujem što su bili sa nama, a ne na Havajima i trošili svoj krvavo zaradjeni novac. Zbog te žrtve prema zemlji morao sam da odstupim od mojih principa, jer su nas ljudski zadužili. Nisu igrali kako umeju, ali da su možda imali veću podršku mladih, možda se ne bi vratili posle prvog kruga.
"Sve tri utakmice bile su različite i sve tri smo izgubili na drugačiji način. Bili smo nekonkretni, u pojedinim momentima plašljivi, sebični, (da je Jarić dao samom Radivojeviću loptu na zicer, ja sada ovaj izveštaj ne bih ni pisao). Ali takav mi je posao, da jedna lopta govori da li sam dobar ili loš trener. Ja sam ponosan što će ova zemlja imati u narednih pet-šest godina tim koji će nastupati na sceni i ako ne bude novih igrača kao što su bili Đorđević, Danilović ili Divac, biće to strašan kolektiv koji će nam priuštiti još mnogo radosti. Priče o nedisciplini, autoritetu, taktici i osećanju igre ne stoje, jer to svako zna u Stručnom savetu. On me je izabrao, pa, drage kolege, ako mislite da sam nešto nestručno odradio, slobodno recite sada ili nikada.
(MONDO)
Pridruži se MONDO zajednici.