O atinskom prokletstvu

Zašto su Hrvati 1995. otišli sa postolja? "Zbog sudijske krađe!"

Autor Mladen Šolak

"Šta smo se mi njih, bojali?!", pitao je poznati bivši hrvatski košarkaš.

Izvor: MN Press

Evropsko zlato reprezentacije Savezne republike Jugoslavije u Atini 1995. ostalo je upamćeno kao jedan od najznačajnijih uspeha srpskog sporta posle raspada SFR Jugoslavije.

Ekipa Dušana "Dude" Ivkovića postala je prvak kontinenta, zaljubila generacije i u taj tim i u košarku, a slika našeg tima na podijumu postala je kultna.

Dok su naši košarkaši slavili uspeh i svim glasom pevali himnu "Hej Sloveni", kraj njih su stajali samo vicešampioni Evrope, Litvanci. Trećeplasirani su bili Hrvati, ali oni su napustili podijum.

Od tog trenutka hrvatska reprezentacija više nije osvojila medalju, pa se taj post dugačak četvrt veka naziva i "atinskim prokletstvom". Nakon tog silaska i pokazivanja nepoštovanja i prema rivalima i prema takmičenju, više se nisu vratili na podijum.

Iako je decenijama unazad tumačeno da je politika stajala iza tog gesta, nekadašnji hrvatski košarkaš Franjo Arapović rekao je da je to bio protest zbog suđenja u polufinalu.

On je to izjavio gostujući u "Podcast Inkubatoru".

"Ne verujem u to praznoverje (o 'prokletstvu'), ali nismo mi sišli s postolja zbog Srbije toliko zbog krađe. Onda će Srbi normalno prijaviti da smo otišli zbog njih. Kao da se mi nešto njih bojimo? Oni hoće da prikriju to što je bila krađa u polufinalu. Isto kao i Lamonika u Beogradu protiv Španije, što je bila krađa"" rekao je on, misleći i na četvrtfinale Eurobasketa 2005.

Izvor: MN Press

Potom se još jednom vratio na Atinu.

"Koliko sam razgovarao sa Stojkom (Vrankovićem) i igračima koji su igrali 1995, oni su mi rekli da nisu otišli zbog Srba, već zbog krađe. Šta su mogli, da nas kazne zbog toga? Pa hajde onda da vidimo video snimak, pa da vidimo odluke sudija i ko je pomogao da Đorđević zabije trojku", dodao je Arapović.

Tadašnji selektor Hrvata: Telefonska veza sa Tuđmanom

Na klupi Hrvatske tog leta je sedeo Aleksandar Petrović, koji je u jednom intervjuu rekao o tom događaju: "Znam da je iz dvorane postojala telefonska veza s Banskim dvorima gde je sedeo tadašnji predsednik države Franjo Tuđman i dogovoreno je solomonsko rešenje. Ide se da se uzme medalja, ali će se nakon toga napustiti podijum. Bila je to politička odluka i gledano s ove vremenske distance, greška. Lično, to nikad ne bih napravio".

Hrvatska je u tom polufinalu izgubila od Litvanije 80:90, a Srbija je pobedila Grčku 60:52). Trojka na koju nekadašnji prvak Evrope sa Cibonom verovatno misli dogodila se dve godine kasnije, kada je Đorđević uz zvuk sirene srušio Hrvatsku.

"Normalno da će Grci pomoći Srbima, a ne Hrvatima. Ne može te niko očima videti iz zemalja koje su naslonjene prema Jugoslaviji, koje i danas misle da je ovo Jugoslavija. Ima još takvih. Oni su se odmah trebalo nazivati kako su bili, Srbija. Šta znači to Jugoslavija? Šta će, oni uzeti moju olimpijsku medalju iz Seula?"

"Možda su imali pretenzije da naprave malu Jugoslaviju, da uzmu malo Crne Gore, malo Slovenije, malo Hrvatske, svake republike polako. Tako se raspala Jugoslavija. Zovi se Srbija, velika, mala, šta me briga", rekao je Arapović.

Zlatne medalje iz Atine
Izvor: MN Press

Arapović je priznao da je Srbija sportska nacija koja ima šampione ne samo u košarci, već i u tenisu, atletici, muškoj i ženskoj odbojci, vaterpolu...

"Budimo realni, oni su u sportu velesila", dodao je on.