Predrag Drobnjak (49) ostavio je veliki trag u jugoslovenskoj košarci. Rođen je u Bijelom Polju 27. oktobra 1975. godine i sa reprezentacijom je osvojio tri zlatne medalje. Dve na Svetskom prvenstvu (1998. u Grčkoj i 2002. godine u Indijanapolisu) i jednu na Evropskom prvenstvu (2001. godine u Turskoj).
Igrao je šest godina u Partizanu, bio je u Efesu, pa je u NBA ligi igrao za Sijetl, Los Anđeles Kliperse i Atlantu, onda se vratio u Evropu i bio deo Tau Keramike (sadašnja Baskonija), Đirone, Bešiktaša, PAOK-a i Iraklisa, uz to je imao po još jedan "mandat" u Partizanu i Efesu. O malo poznatim detaljima svoje karijere pričao je otvoreno, kako o dolasku u redove crno-belih, tako i o pozivu iz Sarajeva, reakciji oca...
"Ta 1992. godina kada sam došao u Partizan bila je verovatno najgora od 1941. godine. Početak sankcija, nezapamćene hiperinflacije, a ja to u neku ruku nisam osetio. Šta može dete sa 16-17 godina, željno košarke, da razume od toga. Ceo fokus bio je na treninzima. Ta prva godina bila je teška, išao sam redovno u školu, trenirao i sa prvim timom i sa juniorima i baš je zbog svih tih obaveza prošla neverovatno brzo", rekao je Drobnjak u intervjuu za "Radar".
Pamti dobro taj period od šest godina koliko je proveo u Partizanu i svega što se tada dešavalo.
"Bilo je opasno vreme, ali ja nisam imao negativna iskustva. Kada imate 18-19 godina, možda opasnost ni ne percipirate kao zrela osoba. Živeo sam drugačijim životom, treninzi, utakmice, putovanja, nije bilo mnogo vremena za izlaske."
"Ne pada mi na pamet da dete šaljem u Sarajevu"
Košarkom je počeo da se bavi u Bijelom Polju, svom rodnom gradu. Pre dolaska u Partizan bilo je i nekih drugih ponuda od klubova.
"Bilo je ponuda, preko mog trenera u Bijelom Polju stigao je poziv za probu u splitsku Jugoplastiku, od toga nije bilo ništa. Od početka te 1990. godine sam imao sijaset poziva od ljudi iz sarajevske Bosne", izgovorio je Predrag.
Pamti dobro šta mu je tada rekao njegov otac Vujica, to nikada neće zaboraviti.
"Sećam se rečenice mog oca, profesora istorije. Čovek iz Bosne je neprestano zvao, a on mu je rekao 'Ne pada mi na pamet da dete šaljem u Sarajevo, primećujete li vi stvari koje će vam se tek desiti'. Mislio je na nadolazeći sukob. Tek kasnije sam razumeo o čemu je otac govorio".
Broj na kutiji šibica
Posle svih tih odbijanja i čekanja pravog poziva, stigao je onaj koji je dugo čekao, od Partizana.
"Posle jedne utakmice u Beranama mi je prišao Minjota Nedić, jedan od tamošnjih pionira košarke i rekao mi da je dobar sa Duškom Vujoševićem i pitao je da li može da mu da broj telefona. Zapisao ga je na kutiji šibica, zvao me je Dule sutradan. Posle par dana su on, Milenko Savović i Ivica Divac došli da pričamo o probnim treninzima u Partizanu."
Tada se dogodio momenat koji je i njega samog iznenadio. Nije očekivao to uopšte...
"Kad sam završio osmi razred došao sam u Beograd i mislio da ću da treniram sa juniorima. Međutim, na treningu su me sačekali Sale Đorđević, Saša Danilović, Ivo Nakić, Nikola Lončar, Miroslav Pecarski, Zoran Stevanović... Posle nekoliko treninga zajednički zaključak je bio da sam premlad i da je bolje da se vratim u Bijelo Polje. Tamo sam igrao do 1992. godine za Jedinstvo i nekoliko meseci pošto je Partizan postao prvak Evrope sam definitivno došao u klub. Imali smo izuzetno talentovanu generaciju, sankcije su nas omele da napravimo još bolje rezultate, možda da budemo i prvaci Evrope", objasnio je Drobnjak koji je kasnije otišao u NBA.
Ko je najbolji igrač sa kojim je igrao?
Tokom razgovora Drobnjak je dobio i jedno pitanje na koje mu nije bilo tako jednostavno da odgovori. Ko je bio najbolji igrač sa kojim je igrao? Ne treba zaboraviti da je bio i u NBA ligi i da je bio deo tima sa legendama jugoslovenske košarke...
"Bez dileme - Geri Pejton. Tu je i Rej Alen. U reprezentaciji Peđa Stojaković, koji je po malo zanemaren. Dejan Bodiroga, Vlade Divac, Željko Rebrača. Na klupskom nivou u Evropi, verovatno Petar Naumovski koji je jedno vreme bio najbolji plej u Evropi."
Zašto se bavi voćarstvom?
Mnogi bivši sportisti ostaju u tom svetu, nalaze neke druge uloge, ali Drobnjak nije to uradio. Posvetio se nečemu potpuno drugačijem - voćarstvu i proizvodnji kruškove rakije pirum.
"Sve to desilo slučajno. Prirodom posla sam dosta putovao, pričao sa hotelijerima, dopao mi se taj biznis model. Onda mi se, tokom posete italijanskoj regiji Alta Adiđe, svidela ta njihova kultura uzgajanja voća. Oni proizvode 20 odsto jabuka za Čitavu Evropu. Razmišljao sam da je Srbija zemlja voćarstva da bih mogao da pokušam. Ali, kada uđete u to, mnoge stvari ne znate. Tek posle 10 godina sam mnoge stvari naučio, od rezine, do drugih postupaka u voćnjaku. Naučio sam i da sirovina ne može da bude osnova biznisa, nego da mora da se nađe i završni proizvod. Sada sam zgazio u posao do kraja. Više nema povratka", zaključio je Drobnjak.
BONUS VIDEO: