Pokojni hrvatski as Dražen Petrović bio je odmalena projektovan za veliku, najveću zvezdu jugoslovenske košarke. Pod vođstvom Zorana Moke Slavnića već sa 15 godina bio je punopravan član seniorskog tima Šibenke, sa 18 godina već bio jedan od lidera ekipe koja je igrala finale plej-ofa Jugoslavije i Kupa Radivoja Koraća, a ulaskom u "A" reprezentaciju i obukavši dres Cibone postao je jedan od najboljih strelaca Evrope.
Tokom osamdesetih godina, sa njegovim meteorskim usponom u Ciboni i tokom osvajanja uzastopnih titula prvaka Evrope, bilo je onih koji su postavljali pitanje njegovog porekla. Evo šta je Dražen govorio tih godina o tome.
"O tome razmišljaju novinari izvan Jugoslavije. U nas se još niko nije time bavio. Petrović sam! Nas je mnogo. I što se kaže, dobro smo raspoređeni. Poreklom smo iz Crne Gore. Roditelji mog oca preselili su se i Hercegovinu. Otac mi je rođen u mestu poviše Trebinja, majka mi je iz Bilića kod Šibenika, Dalmatinka", govorio je Dražen u intervju poznatom zagrebačkom novinaru Jovanu Kosijeru 1986. godine.
"Hercegovac ili Dalmatinac, pitaćete? Pola-pola. Smatram da sam na košarkaškom terenu Dalmatinac, izvan parketa Hercegovac. Onaj sa parketa, iskreno, morao bi biti i bolji. Šut, dribling, asistencije, sve to može biti bolje. Novi korak činim u poboljšanju odbrane, u skok. Poboljšavam skok u odbrani. Mislim da u narednom razdoblju moram raditi upravo na tome", dodao je on.
"Otvaram piceriju u Zagrebu"
Za sebe je znao samo jedno, a tiče se njegovog temperamenta.
"Što se naravi tiče, siguran sam da sam strahovito tvrdoglav. Nešto što namerim, za tim idem, pa makar bilo i pogrešno, makar znam da sam pogrešio. Ali mislim da me upravo tvrdoglavost dovela ovamo gde sam sada. Neke obaveze koj nisu košarkaške, njih ne znam da izvršim... Fakultet, recimo, i tako", govorio je Dražen.
Studirao je Pravni fakultet u Zagrebu i o njegovom školovanju kružile su razne glasine. Dolazile su i do njega.
"Neke napise čitam po novinama, odatle i želja da pojasnim i svoje studiranje. Piše se o tome kako je trebalo da primim nagradu kao jedan od najboljih studenata na Pravnom fakultetu. Pogrešno! Istina je da sam nagrađen kao vrhunski sportista, a solidan student. No, dosad sam zadovoljan i studijama. Preostala su mi još dva ispita, na drugoj godini. Ozbiljan sam student, ali ne i redovan. Koliko mi košarka dopušta, toliko se posvećujem pravu. Zasad košarka, pa fakultet. Radim sve da igram košarku, ali i da se domognem diplome. Uveren sam da ću biti i pravnik".
U to vreme pravio je plan za pokretanje svog ugostiteljskog objekta. Želeo je da mu da ime po slavnom kompozitoru, jer su i njega nazivali "košarkaškim Mocartom".
"Imam sve papire za ugao Savske i Končareve. Picerija Amadeus, tako će se zvati. Upravo zbog Mocarta. Svetski pojam! Čast za košarku. Oko sto kvadrata, svima na ugođaj. Nešto ekskluzivno. Pod upravom oca i prijatelja. Kad odem u Madrid, možda ću Amadeusa dati u zakup. Do Madrida biću gost Amadeusa s košarkom u prvom planu", govorio je Dražen i planirao selidbu u Španiju, u Real, preko kojeg je stigao i do NBA lige. Bio je član NBA tima Nju Džersi Netsa i kada je tragično izgubio život u junu 1993. godine u saobraćajnoj nesreći u Nemačkoj.
Rođak Dejana Bodiroge
Jedan od najvećih srpskih i evropskih košarkaša u istoriji, Dejan Bodiroga, bio je Draženu Petroviću brat po ocu.
"Moja baba, očeva majka, je od Petrovića. Moja baba i njegov deda su rođeni brat i sestra, pa smo mi tako veoma blizak rod. Praktično blizak rod. Moj otac i njegov otac su prvo koleno, a mi smo drugo koleno. To je jako zanimljivo", govorio je Bodiroga u emisiji "Agape"
"Selo Bodiroge, Petrovići i Savovići... Sve je to tako blizu. To sam znao i kada sam počinjao da igram, ali nisam tome pridavao neku važnost, ali bilo mi je drago kada smo se upoznali. Za mene je bilo jedan od najvećih igrača koji je igrao i obeležio evropsku i svetsku košarku
Dražen imao familiju u Zemunu
Govoreći o njihovom odnosu, Bodiroga je pomenuo i Draženovu familiju koja je živela i živi u Beogradu.
"Nismo. Oni su živeli u Šibeniku, njegov otac je tamo imao službu, tamo se i oženio, tamo su živeli. Imao je rodbinu koja i dan-danas živi u Zemunu. Nisu ni oni tada dolazili toliko, niti smo imali te kontakte ranije. Posle toga sam viđao i njegovu majku, brata, a sretali smo se posle i kada smo bili tamo gde sam ja igrao".