Zbog utakmice u subotu, nisam na otvaranju igara...
Ćao svima, po drugi put.
Sport je nekad lep, često uzbudljiv, a nekada surov. Ovo poslednje smo iskusile upravo mi, odbojkašice, koje smo zatečene i tužne, jer ceremonija otvaranja Olimpijskih igara protiče bez nas.
A toliko smo se tome radovale...
Ni sama nisam znala kako da počnem ovaj tekst, jer sam mislila da ću u ovo vreme biti na otvaranju Olimpijskih igara i da ću posle moći da vam prenesem utiske. Ali, mi nismo u "Ptičjem gnezdu"!
Zašto? Sport je nekad lep, često uzbudljiv, a nekada surov. Ovo poslednje smo iskusile upravo mi, odbojkašice, koje smo zatečene i tužne, jer ceremonija otvaranja Olimpijskih igara protiče bez nas.
A toliko smo se tome radovale...
Ni sama nisam znala kako da počnem ovaj tekst, jer sam mislila da ću u ovo vreme biti na otvaranju Olimpijskih igara i da ću posle moći da vam prenesem utiske. Ali, mi nismo u "Ptičjem gnezdu"!
Zato što, na žalost, igramo u subotu važnu utakmicu sa Kazahstanom u prepodnevnim satima (u šest časova po srednjeevropskom vremenu), a ceremonija otvaranja bi se završila dosta kasno, tako da je stručni stab doneo odluku da ne idemo na otvaranje.
Možete da zamislite kako se osećamo, ne gleda nam se otvaranje ni na televiziji, jer kad ne možemo da budemo tamo, čemu onda...
Ispratiile smo sve naše sportiste iz Olimpijskog sela (osim Jelene Janković) i moram da kažem da su zaista sjajno izgledali. Baš smo bile ponosne na njih, ali i pomalo tužne dok smo ih ispraćale ka stadionu.
Nadam se da ćemo bar delom nadoknaditi odsustvo sa otvaranja, na pobedničkom postolju!
Pozdrav od Jelene (ako ništa drugo, pogledajte bar prve fotke iz Sela).