Kiša. Hvala Bogu. I to nije samo pokvasila, nego je padala i padala ceo dan. Nimbostratusima i Kumulusima, vešto maskiranim iza tradicionalno sivog pekinškog neba, obradovali su se Evropljani, Amerikanci, Australijanci, ma svi, osim domaćina. Jedino su se oni malo mrštili.
Iako im baš nije bilo sve po volji trudili su da ugode gostima. Nutkali su kišobrane, kabanice i maltene se izvinjavali što pada kiša.
Biće da nije samo trač da su Kinezi malo "prčkali" oko vremena. Anti-dodole pale su im na ispitu već trećeg dana Olimpijskih igara. Nisu odvratili kišu, niti su u vidokrug prizvali zvezde.
Sunce još nismo videli otkad smo stigli u Kinu, ali pekinški pakao od 30 i kusur stepeni i skoro 100 odsto vlažnosti osetili jesmo. E pa tom nehumanom vremenu je, bar na kratko, odzvonilo.
Lilo je kao iz kabla. Biciklisti su, međutim, vozili, igrala se i odbojka na pesku, gađalo se lukom i strelom, stao je jedino tenis.
Stao taman toliko da nas sve preseče vest o povlačenju Ane Ivanović sa olimpijskog turnira. Od pitanja "ma jeste li sigurni" došli smo do "ma je li moguće".
Za sve je kriva prokleta kiša. Rashladila nas je, ali totalno. Vremenski i patriotski. Oterala nam je sparinu, ali i Anu.
Svedeni sportski program i mali višak slobodnog vremena bio je dobra prilika da se "zapljunemo" na Sjošueu ili po "naški" na čuvenoj Svilenoj pijaci, koja u svojoj ponudi ima sve od igle do spejs šatla.
Rutinska patrola, bez šopinga, pretvorila se u cirkus neopreznim ulsakom četvorice Srba u jednu prodavnicu tekstila. Sve je zakuvala bistra prodavačica pronicljivom konstatacijom da smo košarkaši.
Logično, jer čime drugim bi mogla da se bave muškaraci viši od 190cm koji se kreću u grupi.
U suprotno nije moglo da je ubedi ništa, pa ni naša atipična sportska građa, upadljiv višak kilograma, paklice cigareta u rukama, prijateljsko ubeđivanje.
Egzaltirana spoznajom da su slavne osobe prekoračile prag radnje alarmirala je ceo personal i za tren se pred nama stvorio i gazda. Po protokolu rukovao se sa svakim od nas, vidno uzbuđen što smo od toliko lokala svratili baš u njegov.
A onda su naši kineski fanovi, kao po komandi, povadili fotoaparate. Počeli su da sevaju blicevi. Spontano, kako to obično biva, prvo se sa uvaženim gostima i štofofima u pozadini slikao gazda, a onda redom i svi njegovi.
Tačku na ovaj foto-session, koji su ljubomorno iz susednih prodavnica osmatrale komšije, stavili smo još jednom, petom, zajedničkom slikom sa prvim čovekom firme i momentalno uhvatili tutanj.
Nije lako biti slavan!
Izveštač MONDA iz Pekinga
Jovan Milošević