Baciti kladivo na liniju od 74 metra ili preplivati 100 metara kraul za 49,23 sekunde garantovalo je krevet u Olimpijskom selu. Postojao je i drugi način, za nijansu lakši od prvog, koji je donosio status integralnog dela planetarne smotre sporta.
Negde drugde, ali ne i u Kini, samo apliciranje na vreme bi verovatno bilo dovoljno da prigrabite plavo-belu majcu sa olimpijskim motivima i akreditaciju zvaničnog volontera.
Međutim, ovde to je bio ozbiljan izazov. Nedelje marljivog pripremanja, učenja kineske i olimpijske istorije, bubanja fraza na engleskom, pekinških turističkih vodiča, reda vožnje autobusa i uputstava za pomaganje hendikepiranima, prethodila su testovima.
Među skoro dva miliona aplikanata biralo se njih 100.000 (70 odsto za Olimpijske, a 30 za Paraolimpijske igre koje slede) i ubedljivo su pobedili Kinezi.
Za razliku od atinskih Igara pre četiri godine, kada su gosti osvojili skoro 12 odsto volonterskih mandata (od ukupno 45.000), na pekinške se "prošvercovalo" tek nekoliko promila iliti stotina dobrovoljaca iz ostatka sveta.
I Kinezi su taj volonterski posao, cepanja karata, pružanja informacija ljubopitljivim turistima, novinarima i sportistima, stražarenja, pretresa gledalaca, animiranja publike… shvatili krajnje seriozno, gotovo vojnički disciplinovano, ali uz neizbežan osmeh.
Smeju se, a ozbiljni su, i kada te pretresaju i osluškuju metal detektorom. Posebno su osetljivi na upaljače, koji nigde nisu poželjna roba. Takva je direktiva, pušenje je zabranjeno i demode, i oni "na vratima" se toga drže doslovce.
Ovi unutar kruga borilišta, pak imaju drugi zadatak. Njima je jedino važno da sedite na delu tribine za koji imate ulaznicu i da u hotel odete zadovoljni.
Zato će vam ljubazno ustupiti "vatru" ako su pušači, a dosta ih jeste.
Pripaliće vam ispred dvorane cigaretu sa kezom od uveta do uveta i do perfekcije uvežbanom sentencom "Have a nice day".
Ista rečenica će vas ispratiti sa check-pointa i kada odlazite sa ili dolazite na neki događaj, a identičnu frazu će vam ispaliti u Olimpijskom parku na uvo i volonter obučen u Bejbej (poglegaj video), plavu ribicu, jednu od pet maskota Igara u Pekingu. Volonterska elita, nema šta.
Neki od onih koji nisu prošli u trci za plavo-bele olimpijske majce, dobili su SMB u kompletu sa pantalonama, vojničkim čizmama i crvenim trakama oko ruke. Civilna zaštita, rekao bih.
Takvih je, kažu oko 400.000, raspoređeno na gotovo na svakom pekinškom ćošku. I po kiši i po suncu, oni brinu o svemu, ali pre svega o redu i disciplini.
Isto tako su predustretljivi, pogotovo prema strancima, malo slabije stoje sa engleskim, ali zato dobro brinu da vam se ništa ne dogodi. Kada se tome dodaju regularni vojnici i policajci, shvatite da ste na trenutno na najbezbednijem mestu na svetu.
Svima njima i volonterima i civilnim volonterima i vojnicima i policajcima osnovni patriotski zadatak je da što lepša slika Kine ode u svet i stvarno se trude oko toga.
Izveštač MONDA iz Pekinga
Jovan Milošević