Nekada zmaj, mitska životinja, otelotvorenje kosmičke sile jang, bio je nacionalni simbol Kine. Danas je to najslađi crno-beli meda na svetu - džinovska panda.
Nekada zmaj, mitska životinja, otelotvorenje kosmičke sile jang, bio je nacionalni simbol Kine. Danas je to najslađi crno-beli meda na svetu - džinovska panda.
Debeli, lenji Ailuropoda melanoleuca, kako su mu u krštenici piše, od rođenja obučen u dres Čukaričkog, koji samo jede i spava.
I da je zaista tako video sam u pekinškom zoo vrtu. Simpatični crno-beli debeljko rasprostro se tamo gde se zatekao. Meškolji se, trlja oči i onda spavanjac.
Njegovog komšiju budi glad. Oblizuje njušku, prvi put, drugi put, treći, peti ... Sad se već potpuno rasanio. Pogledom traži klopu i ona je tu, na dohvat šape, sočna lepa zelena grana bambusa.
Brsti lišće, žvaće i to traje li traje, treba vremena "obraditi" petnaestak kilograma zeleniša, kolika je dnevna doza bambusove dijete. Konačno je dopunio baterije i naravno ponovo pravac u krpe, tek dva tri milimetra od startne pozicije.
I osim kuntanja i ćopanja ništa drugo ih ne zanima, pa ni seks, barem ne ove u zarobljeništvu. E to je problem, jer ih, suma sumarum, u celom svetu ima tek nešto više od par hiljada, računajući i one u Kini i one izvezene ili poklonjene drugim vrtovima.
Kinezi se zbog toga baš "lome" oko njih. Hrane ih, maze, paze, štite, brane, vole i sve ne to bi li ih bilo makar malkice više, jer im je njihova zemlja postojbina, a oni sada njihov zaštitni znak.
I zato ko dirne pandu, dira Kinu i zakon je u tom smislu jasan - za ubistvo "bambusovog medveda" može da sledi i najteža kazna - metak u potiljak.
Jao Jao, Lin Lin, Čing Čing i ostali drugari sa jednim imenom u dva primerka, kako je običaj da se nazivaju pande, ovde su baš zaštićeni. I treba da budu, jer su simbol Kine, koja se doduše dosta razlikuje od njih - "brza je i brojna".
Izveštač MONDA iz Pekinga
Jovan Milošević
Debeli, lenji Ailuropoda melanoleuca, kako su mu u krštenici piše, od rođenja obučen u dres Čukaričkog, koji samo jede i spava.
I da je zaista tako video sam u pekinškom zoo vrtu. Simpatični crno-beli debeljko rasprostro se tamo gde se zatekao. Meškolji se, trlja oči i onda spavanjac.
Njegovog komšiju budi glad. Oblizuje njušku, prvi put, drugi put, treći, peti ... Sad se već potpuno rasanio. Pogledom traži klopu i ona je tu, na dohvat šape, sočna lepa zelena grana bambusa.
Brsti lišće, žvaće i to traje li traje, treba vremena "obraditi" petnaestak kilograma zeleniša, kolika je dnevna doza bambusove dijete. Konačno je dopunio baterije i naravno ponovo pravac u krpe, tek dva tri milimetra od startne pozicije.
I osim kuntanja i ćopanja ništa drugo ih ne zanima, pa ni seks, barem ne ove u zarobljeništvu. E to je problem, jer ih, suma sumarum, u celom svetu ima tek nešto više od par hiljada, računajući i one u Kini i one izvezene ili poklonjene drugim vrtovima.
Kinezi se zbog toga baš "lome" oko njih. Hrane ih, maze, paze, štite, brane, vole i sve ne to bi li ih bilo makar malkice više, jer im je njihova zemlja postojbina, a oni sada njihov zaštitni znak.
I zato ko dirne pandu, dira Kinu i zakon je u tom smislu jasan - za ubistvo "bambusovog medveda" može da sledi i najteža kazna - metak u potiljak.
Jao Jao, Lin Lin, Čing Čing i ostali drugari sa jednim imenom u dva primerka, kako je običaj da se nazivaju pande, ovde su baš zaštićeni. I treba da budu, jer su simbol Kine, koja se doduše dosta razlikuje od njih - "brza je i brojna".
Izveštač MONDA iz Pekinga
Jovan Milošević