Kažeš Peking, a misliš na pekinšku patku. Prilično jaka asocijacija, naročito ako si gladan.
Kažeš Peking, a misliš na pekinšku patku. Prilično jaka asocijacija, naročito ako si gladan.
I onda uđeš u restoran. Ispostavi se da si baš imao ludu sreću, jer odmah tu preko puta iza ćoška i baš je, tvrde poznavaoci pataka, jedan od najboljih u Pekingu.
Svoj trade mark naravno imaju, služe ga na pola ili celog. Gledam impozantnu patku od par kila, poredim ga sa pečenim piletom, poznatom mi mernom jedinicom.
Razmišljam glasno sa polovinom će biti prava borba. Ima nas dvojica. Kinez nam suflira da možda, ipak, uzmem celo.
Sumnjičavo gledamo u njega, pa u patku okačenu o kuku iznad otvorenog plamena, pa ovlaš pređemo rukom preko svojih stomaka i na kraju konstatujemo da će polovina biti više nego dovoljna.
Rumenog patka dovozi na kolicima muškarac sa kuvarskom kapom, nano-maskom, najlon rukavicama i satarom u ruci. Vrlo elegantno i otmeno izgleda.
Tranžiraće ga, običaj je takav, tu pred nama, naravno satarom, valjda mu je time najzgodnije.
I majstor počinje da "delje" patku. Njegova satarica radi, ali definitivno drugačije od onih domaćih na koje sam navikao i kod kojih je pri upotrebi dominantan faktor snaga.
Hiruški precizno, po valjda vekovima unazad utvrđenom redosledu, odvaja deo po deo i slaže na oval sa strane. Rezovi se umnožavaju, mlati sataricom prilično brzo i mnogo, ali mu sadržaj ovala nešto i ne prati uloženi rad.
Posao je ekspertski odradio za koji sekund preko minuta i iza sebe ostavio tek gomilicu mesa dovoljnu da stane u šaku.
Kostiju nema. Njih čuvaju, pretpostavljam, za kuce ili supu. Odvozi ih zajedno sa drugom polovinom patke, koja "neobrađena" i dalje izgleda baš impozantno.
Uz pačetinu serviraju nam nešto što izgleda kao palačinka ili tortiljica, slatkasti tamni sos i luk i krastavce isečene na štapiće.
Palačinku položiš na dlan, namažeš sos, staviš par komadića mesa, dodaš krastavac i luk, zaviješ sve to i staviš u usta, pokazuju nam kako se jede. Sledimo upustvo. Ukusno je.
Naravno od pola patke ostali smo gladni, pa smo naručili još dve za dezert. Preterali smo, ostalo je više od pola.
Izveštač MONDA iz Pekinga
Jovan Milošević
I onda uđeš u restoran. Ispostavi se da si baš imao ludu sreću, jer odmah tu preko puta iza ćoška i baš je, tvrde poznavaoci pataka, jedan od najboljih u Pekingu.
Svoj trade mark naravno imaju, služe ga na pola ili celog. Gledam impozantnu patku od par kila, poredim ga sa pečenim piletom, poznatom mi mernom jedinicom.
Razmišljam glasno sa polovinom će biti prava borba. Ima nas dvojica. Kinez nam suflira da možda, ipak, uzmem celo.
Sumnjičavo gledamo u njega, pa u patku okačenu o kuku iznad otvorenog plamena, pa ovlaš pređemo rukom preko svojih stomaka i na kraju konstatujemo da će polovina biti više nego dovoljna.
Rumenog patka dovozi na kolicima muškarac sa kuvarskom kapom, nano-maskom, najlon rukavicama i satarom u ruci. Vrlo elegantno i otmeno izgleda.
Tranžiraće ga, običaj je takav, tu pred nama, naravno satarom, valjda mu je time najzgodnije.
I majstor počinje da "delje" patku. Njegova satarica radi, ali definitivno drugačije od onih domaćih na koje sam navikao i kod kojih je pri upotrebi dominantan faktor snaga.
Hiruški precizno, po valjda vekovima unazad utvrđenom redosledu, odvaja deo po deo i slaže na oval sa strane. Rezovi se umnožavaju, mlati sataricom prilično brzo i mnogo, ali mu sadržaj ovala nešto i ne prati uloženi rad.
Posao je ekspertski odradio za koji sekund preko minuta i iza sebe ostavio tek gomilicu mesa dovoljnu da stane u šaku.
Kostiju nema. Njih čuvaju, pretpostavljam, za kuce ili supu. Odvozi ih zajedno sa drugom polovinom patke, koja "neobrađena" i dalje izgleda baš impozantno.
Uz pačetinu serviraju nam nešto što izgleda kao palačinka ili tortiljica, slatkasti tamni sos i luk i krastavce isečene na štapiće.
Palačinku položiš na dlan, namažeš sos, staviš par komadića mesa, dodaš krastavac i luk, zaviješ sve to i staviš u usta, pokazuju nam kako se jede. Sledimo upustvo. Ukusno je.
Naravno od pola patke ostali smo gladni, pa smo naručili još dve za dezert. Preterali smo, ostalo je više od pola.
Izveštač MONDA iz Pekinga
Jovan Milošević