... ima nešto i u adrenalinu, drugarstvu i donošenju suza radosnica. Vaterpolo reprezentativac Srbije nam je ispričao još i sa kojim sportistom bi se menjao, kakav je pevač, a kakav glumac i šta planira da radi po završetku karijere.
Naravno, najpre smo počeli od očekivanja na Evropskom prvenstvu u Hrvatskoj, koje startuje u nedelju, a gde vaterpolo reprezentacija Srbije brani srebrnu medalju. Aktuelni svetski prvaci su u petak ujutru autobusom otputovali u Zagreb.
Mada su ovog leta bili vrlo uspešni, Gocić ne obećava da će se vaterpolisti iz hrvatske prestonice vratiti sa zlatom. Kaže samo da će se boriti za medalju.
Mi (novinari MONDA) nikada nismo imali priliku da se popnemo na pobedničko postolje. Opiši nam taj osećaj kada se zbog tvog, odnosno uspeha ekipe čiji si deo izvodi "Bože pravde".
"Intoniranje himne je neverovatan osećaj, zbog toga i radiš sve ovo. To je nešto što svaki mladi sportista sanja da mu se desi. Meni se, srećom taj san ispunio, i zbog toga se jednostavno živi. Intoniranje himne na pobedničkom postolju te jednostavno dovodi do suza. Jedva sam se suzdržao da ne zaplačem kada smo trijumfovali na Svetskom prvenstvu", ispričao je Živko i emotivno dodao:
"Sećam se kada smo se posle osvajanja zlata u Rimu vozili otvorenim autobusom po gradu. Kod Arene sam video jednu ženu od pedesetak godina sa dvoje dece, svi su plakali. Neverovatan je osećaj kada nekome doneseš suze radosnice. Šta čovek može više da poželi?"
Da li, ipak, ima nešto što si poželeo, a još nisi ostvario na sportskom polju?
"To su olimpijsko zlato i Evroliga sa Partizanom. Ovo drugo mi se verovatno neće pružiti prilika da osvojim".
Imao si dosta uspeha i sa reprezentacijom i sa Partizanom, međutim poznato je da vaterpolisti nisu među najplaćenijim sportistima. Da li bi se menjao sa prosečnim NBA igračem, koji zarađuje mnogo više i sedi na klupi?
"Naravno da se ne bih menjao, bez obzira na to što on ima milionski ugovor, jer novac nije garant sreće. Verovatno i taj prosečan NBA igrač želi da bude prvak sveta, a to nije postigao. Nije sve u novcu, dakle".
Nije sve u novcu, ima nešto i u motivaciji, posebno kada je u pitanju nastup za nacionalni tim zar ne?
"Mi sportisti smo čudna sorta. Imamo adrenalin koji nas pokreće i motiviše, uz to igranje za svoju zemlju, možda je to ključna stvar. Naša prednost u odnosu na neke druge reprezentacija, koje to možda nemaju, je timski duh. Mi smo jedan divan spoj ljudi, svi smo super drugari, kao porodica. Kumovi smo jedni drugima, krstili smo međusobno decu i družimo se van reprezentacije".
Šta bi bilo u slučaju da u nacionalnom timu nemaš nekoga s kim bi se družio, a znamo i za takve situacije?
"Ne bih zbog toga odustao od reprezentacije. Samo igranje za svoju zemlju je san svakog sportiste, velika odgovornost i ponos".
Istna je: štipamo se, grebemo se...
"On je rastao sa nama i mi smo sa njim , vodio je generaciju koja je bila u Partizanu, a uporedo sa tim trenirao i mlađe kategorije reprezentacije. Zna nas u dušu, kao i mi njega. Zna kako da nam priđe i to je ustvari njegov najveći plus".
Kakva je situacija sa budućim naraštajem? Ko će zameniti Udovičića, Prlainovića, Gocića?
"Naravno da imamo mlađe igrače koji će nas naslediti, ali ne želim da ih imenujem da se neko ne uvredi. Verujem da će nas stići i prestići i od srca ću se radovati njihovim uspesima kada budem završio karijeru", rekao je 28-godišnji Beograđanin i dodao da planira da igra još četiri, pet godina.
Dakle, već razmišljaš i o "kačenju kapice o klin"? Hoćeš li živeti od nacionalne penzije, kao svetski prvak, ili već odvajaš neki kapital?
"Mi vaterpolisti imamo dva života, kao i većina sportista. Nismo u situaciji da kupimo deset, petnaest nekretnina i da imamo zagarantovani mesečni prihod. A čak i da jesam, ne verujem da bih to uradio. Pre svega zato što želim da imam ispunjen dan i sad mi se dešava da kada imam pauzu dva, tri dana ne znam šta ću sa sobom. To je zapravo i moje najveće strahovanje kada je u pitanju završetak karijere. Trebaće mi novi izazov u životu".
A da se ponovo rodiš da li bi bio vaterpolista ili bi se bavio nekim drugim sportom?
"Da ponovo biram ne znam da li bih bio sportista. Ako bih baš morao da se menjam, onda bih bio neki košarkaš. Na primer, voleo bih da doživim ono što je Predrag Danilović i budem deo te ekipe", otkrio je Živko Gocić i dodao da je njegova druga velika strast u životu je muzika.
"Nekoliko godina sam kao dečak svirao harmoniku i žao mi je što nisam završio makar nižu muzičku školu. Na žalost, sada sam dosta toga i zaboravio da sviram. Ipak, prijatelji mi često kažu da sam `jukebox`, jer znam sve vrste muzike. Dobro se provedem i na narodnjacima i na tehno žurkama, a bio sam i na mnogim rok koncertima u Beogradu i Evropi. To ipak ne znači da sam parti manijak!"
Da se vratimo još malo na vaterpolo. Kako odgovaraš na pitanja običnih ljudi o tome šta radite ispod vode? Uvraženo je mišljenje da vaterpolisti ne seku nokte da bi se grebali.
"Pored toga što stalno imamo kontrolu, ljudi me često pitaju to za nokte. Ali, evo vidite da su isečeni! Pitaju me i da li se mi štipamo, hvatamo za genitalije... Moj odgovor na svako njihovo pitanje je: da", priča kroz smeh Gocić.
Verovatno te često pitaju i o pravilima, ona nisu baš striktno definisana.
"I nas to opterećuje jer ne znamo koja su pravila. Na žalost, ne postoje kao u drugim sportovima jasna pravila, nego je 60-70% situacija slobodan sudijski kriterijum. Zato je, uopšte, nama vaterpolistima teško da običnim ljudima objasnimo neke situacije i da šira masa razume vaterpolo".
Kako se dosta toga dešava ispod vode što arbitri ne mogu da vide, bolje prolaze teatralne face. Ko su najbolji glumci među vaterpolistima?
"U srpskoj vaterpolo školi zabranjeno je foliranje i agresija prema protivniku, ali zna se ko su najbolji glumci u svetskom vaterpolu – Španci, Italijani, Grci. Sebe bih ocenio kao solidnog glumca".
A koji vaterpolo je najbolji za oko?
"Mađarski vaterpolo je najatraktivniji, oni su kao NBA – plivaj i šutiraj. To je ono što publika voli da vidi i moram da priznam da se i meni najviše dopada".
(MONDO - A. Petrovski, P. Vujić, video: P. Stojanović)