Na šampionatima Evrope dugo su dominirale zemlje Istočnog bloka. Na prvih 15 turnira samo su Francuzi uspeli da osvoje četiri medalje (dva srebra i dve bronze), dok su Italijani kao domaćini prvog prvenstva bili jednom treći.

Bronzu je osvojila i Grčka 1987. godine.

Na tih prvih 15 šampionata dominirala je reprezenatcija SSSR-a, koja je osvojila čak 11 titula. Punih 20 godina (od 1967. - 1987) bili su vladari Starog kontinenta, a u tom periodu čak pet puta su u finalu bili bolji od Poljske i tri puta od Čehoslovačke. Jednom su pobeđeni i "trikolori".

Prvu titulu osvojila je Čehoslovačka 1948. Na sledećem prvenstvu prvenac je zabeležio SSSR, a nakon dve godine i drugu titulu. Čehoslovačka se brzo vratila na tron i tu se zadržala na dva prvenstva.

Posle dva srebra (1955. i 1958), konačno su i Rumuni osvojili evropski šampionat.

Dominaciju SSSR i istočnoevropskih država prekinuli su "azuri" 1989. godine u Švedskoj. Bio je to početak stvaranja sjajnih genarcija Italije i Holandije koje su obeležile devedesete.

SSSR je i u Švedskoj bio dominantan. Rusi su zabeležili svih pet pobeda u prvoj fazi i sa prvog mesta otišli u polufinale na megdan domaćinu, koji do tada, ali ni posle, nije osvojio nijednu medalju.

Švedi su napravi senzaciju i sa 3:2 pobedili velikog šampiona i favorita. Italija, koja je u polufinalu bila bolja od Holandije sa 3:0, bez većih problema stigla je do zlata - domaćin je poražen 3:1. SSSR je tek treći put ostao bez odličija na EP jer je izgubio i meč za treće mesto.

Na šampionatu u Švedskoj malo je nedostajalo da se SFR Jugoslavija plasira među četiri najbolje ekipe. "Plavi" su imali isti skor kao i Holanđani, ali slabiji set količnik. Na kraju smo zauzeli osmo mesto, jer su nas pobedili i Bugarska i Poljska.

Sovjeti su pred raspad velikog SSSR osvojili još jedno zlato. Svoju moć poslednji put su u Evropi demonstrirali u ujedinjenoj Nemačkoj 1991. Holanđani u polufinalu i Italijani u finalu zmazani su sap o 3:0.

"Lale" su osvojile srebro, a SFR Jugoslavija šesto mesto. U borbi za petu poziciju poraženi smo od Bugara 1:3.

Od te godine do danas Rusi više nisu osvajali zlata.

Italija je postal prva sila, ne samo Evrope već i sveta. Holanđani su ih pratili u stopu, a na scenu je počela da stupa jedna sjajna genarcija naših (SR Jugoslavija, SCG i Srbija) odbojkaša!

Na sledeća dva turnira (1993. i 1995), Italijani dobijaju Holandiju u finalima, a u Atini 1995. Jugoslavija, posle 1975. i 1979, osvaja treću bronzu.

Stižemo do prvog finala. To se dogodilo 1997. godine u Ajndhovenu, ali "lale" posle velike borbe i uz pomoć sudija prve stižu do zlata. Italija se vraća na tron 1999. godine, Rusi su drugi, a mi opet treći.

I, konačno dolazi ta 2001. kada Jugoslavija osvaja prvo zlato. Na šampionatu u Češkoj pobeđujemo sve, dva puta Italiju maksimalnim rezultatom - jednom u polufinalu - i u finalu "čistimo" Ruse - 3:0!


Na naredna četiri prvenstva Italija osvaja još dve zlatne medalje. Španija prvu u istoriji i to odmah najsjajniju, a na krovu Evrope konačno su i Poljaci, posle pet poraza u borbi za titulu.

Srbija i Crna Gora, a potom i Srbija u međuvremenu osvajaju još dve bronze.

Na večnoj listi nalazimo se na sedmom mestu sa osam medalja - po jedno zlato, srebro i čak rekordnih šest bronzi. Po broju osvojenih smo treći iza Rusa i Italijana (20, 10, 8), a s obzirom na ishod finala bićemo ili peti ili četvrti na večnoj listi.

Osvajači medalja na EP

1. Rusija 12 zlatnih 3 srebra 5 bronzi
2. Italija 6 2 2
3. Češka 3 4 0
4. Poljska 1 5 1
5. Holandija 1 2 2
5. Rumunija 1 2 2
7. Srbija 1 1 6
8. Španija 1 0 0
9. Francuska 0 4 2
10. Bugarska 0 1 4
11. Mađarska 0 1 1
12. Švedska 0 1 0
13. Grčka 0 0 1

(MONDO)