Pobegao sam iz Beograda od vrućine, a u Londonu prži sunce!
Naravno, internet postoji, ali sve se debelo plaća. Besplatan je za akreditovane novinare (što ja nisam), a u nekim restoranima i pabovima moguće je naći besplatan wi-fi. Što uz pivo, uopšte nije loša opcija. U Engleskoj je sve tako regulisano da sve košta, pa tako, recimo, paket za kuću košta oko 30 funti, uz tv kanale.
Da mi je neko pričao da ću u Londonu da se topim od vrućine - ni to ne bih verovao! Milion ljudi, sunce prži, turisti gamižu, posebno oni iz Japana...
Prijatno je jedino kad se uđe u metro, pa pirne...
"Ejmiii, volimo tee", vikale su mlade devojke, iz pojedinih automobila treštali su njeni hitovi, dok su njeni majka i otac, zajedno sa poštovaocima, obeležili prvu godišnjicu smrti jednog od najlepših ženskih glasova u poslednjih...pa, nekoliko decenija, sigurno.
Taj deo Londona je meni jedan od najživopisnijih, a kolege sa kojima sam bio jednostavno su "odlepile" kad su videle taj kraj. O tome nekom drugom prilikom.
Do početka Olimpijskih igara ostala su još tri dana. Na Trafalgar skveru priprema se velika žurka na dan otvaranja najveće sportske manifestacije na planeti, a u London Medija centru sve vri. Novinari su došli sa svih strana sveta, a akreditacija im omogućava da se malo "ogrebu" o prevoz (što uopšte nije naivan izdatak), kao i poseta pojedinim galerijama, muzejima, turističkim atrakcijama.
O tome koliko je život u Londonu sve samo ne jeftin, uskoro...
(Izvešzač MONDA iz Londona, Predrag Vujić)