Posle svake osvojene medalje svi najavljuju veliku pomoć sportistima koji su do velikog uspeha došli bez ičije pomoći, a posle bi svi želeli da sjaj uspeha padne i na njih.

"Mali" sportovi koliko god medalja da osvoje i uspeha da ostvare moraju da se zadovolje mrvicama i u pogledu novca i u pogledu medijske pažnje. Za manje novca, uvek je, kao i u svemu u Srbiji, opravdanje svetska ekonomska kriza, koja će ovde trajati sve dok je moguće koristiti je kao opravdanje za svaki problem.

Na Igrama u Pekingu oduševili su nas osvajanjem srebrne i bronzane medalje, u plivanju Milorad Čavić i tenisu Novak Đoković. Dvojicu sportista javnost je dočekala na "nož" pošto su u Londonu na OI ove godine obojica sportista stigli "samo" do četvrtog mesta u svojim sportovima!

Sećate li se Milice Mandić i Ivane Maksimović?

Od Igara u Londonu nije prošlo puno vremena, a mnogi bi već sada na ulici teško prepoznali "dve gracije" kako su mediji tada nazivali osvajačice olimpijskih medalja.

Svi smo znali za njih tada, svi su hvalili trud koji ulažu, može se slobodno reći, entuzijasti koji se bave "malim" sportovima ne bi li na velikim takmičenjima došli do odličja.

Milica je naterala celu naciju da nauči, prvo šta je tekvondo, a zatim i pravila ovog, za Srbiju, egzotičnog sporta. Tekvondoisti uprkos tome da smo za njih čuli tek ove godine na OI, već godinama nižu medalje na raznoraznim takmičenjima i prvenstvima.

Broj tekvondo klubova u zemlji se nakon OI uvećao, a i veliki broj dece je poželeo da se bavi sportom koji je u Srbiji proslavila Milica Mandić.

Od strelaca se na svakim Igrama očekuje da donesu neku medalju i oni to čine decenijama unazad, ni ovoga puta nas nisu razočarali.

Već pomenuta Ivana Maksimović osvojila je srebrnu medalju u disciplini Malokalibarska puška, trostav. U javnosti skoro potpuno zaboravljeni Andrija Zlatić osvojiio je bronzu u disciplini Vazdušni pištolj.

Strelci iako imaju tradiciju osvajanja medalja na velikim takmičenjima se snalaze kako znaju i umeju ne bi li se što bolje spremili za svako naredno takmičenje i sezonu.

"Snalazimo se svake godine sa novcem kojim raspolažemo, pred početak svake godine napravi se plan programa i aktivnosti koje treba odraditi i organizovati. Dešava se da zbog manjka novca nekad moramo da otkazujemo neke programe ali šta da se radi, sa tim moramo da živimo", rekao je za MONDO generalni sekretar Streljačkog saveza Srbije, Nenad Petković.

Živimo u vremenima sveprisutne ekonomske krize i strelci su toga svesni, pa su zahvalni na pomoći koju imaju od strane države.

"Moram vam reći da nam država dosta pomaže, da države nema ne bi bilo ni streljaštva, jednostavno moramo biti zadovoljni onime što država čini za nas. Kriza je svuda pa i u sportu, ovoliko koliko dobijamo je dobro", kaže Nenad Petković i naglašava da je podrška Olimpijskog komiteta Srbije ipak presudna.

"Veliku pomoć nam pruža i Olimpijski komitet Srbije koji prema novom zakonu o sportu znatno učestvuje u finansiranju kandidata za OI. O tome dovoljno govori činjenica da se Srbija po brojnosti takmičara na nedavno završenom Svetskom kupu nalazila odmah iza Kine i to sa samo jednim strelcem manje."

Sportovi u Srbiji svake godine pronalaze svoje mesto u budžetu republike. Koliko novca će dobiti zavisi i od toga u kojoj kategoriji se sport nalazi, a kriterijumi po kojima neki sport zaslužuje da bude u, recimo prvoj kategoriji, su uspesi na velikim takmičenjima.

Najveće parče od budžetskog kolača namenjenog za sport na godišnjem nivou dobijaju veliki sportovi kao što je to košarka. Nekada smo bili zemlja košarke, svetska košarkaška javnost željno je iščekivala duele između selekcije naše zemlje i SAD-a. Međutim ta vremena su sada već odavno za nama, a zemlja u kojoj živimo od tog perioda dva puta je menjala ime.

U svakom slučaju, od kada se zemlja koju nazivamo svojom domovinom zove Srbija, značajniji uspeh u basketu nismo imali. Sreću da se nalazi u prvoj kategoriji sportova ima i streljaštvo.

"Streljaštvo spada u prvu kategoriju sportova u Srbiji i mi smo zadovoljni izdvajanjima za naš sport koja su svakako bolja od onih koja dobijaju sportovi iz druge, treće i četvrte kategorije. Ne očekujemo da će novim budžetom novac koji će biti namanjen za streljaštvo biti značajno veći od izdvajanja koja smo imali u 2012. godini", naveo je Nenad Petković.

U Tekvondo asocijaciji Srbije kažu da je normalno i očekivano da veliki i najpopularniji sportovi dobijaju najviše novca i zadovoljni su načinom na koji se novac iz budžeta deli, ipak...

"U državi postoji sistem izdvajanja novca i mi smo zadovoljni tim sistemom. Najviše se daje za "najveće" sportove, međutim po mom mišljenju ovo je mala zemlja sa sedam milona stanovnika koja teško da može uvek da izbaci grupu od 8 do 12 vrhunskih takmičara za neki kolektivni sport, trebalo bi više pažnje obratiti na na individualne sportove", kaže za MONDO generalni sekretar Tekvondo asocijacije Srbije Zoran Ćendić.

Kao i njegov kolega iz Streljačkog saveza i Zoran Ćendić je zadovoljan angažovanošću države i koliko pomoći pruža tekvondou i navodi da je svaki njihov projekat pomogla država.

Uprkos dobroj saradnji sa državom Ćendić navodi kako u Srbiji ipak nedostaje novca za dobra borilišta i bolje uslove za treniranje. Sale po školama su "uzurpirali" sportovi sa loptama, i u školama retko kada ima slobodnih termina u tim salama za organizaciju nekog tekvondo treninga.

Borilišta i mesta za trening su veliki problemi sa kojima se suočavaju i strelci.

"Gorući problem srpskog streljaštva je nedostatak odgovarajućih objekata za trening. Mi se trenutno nalazimo u sred razrade projektne dokumentacije za izgradnju novog strelišta na Carevoj ćupriji zajedno sa Ministarstvom za sport i omladinu", kaže genralni sekretar Streljačkog saveza.

Strelci su prinuđeni da se pripremaju u inostranstvu za velika takmičenja i najveće domete na njima. Odgovarajući objekti bi umnogome smanjili troškove jer bi se ostvarilvala ušteda novca koji se sada troši za putovanja u inostranstvo.

Ni ostali sportovi koji su uslovno rečeno mali, ne stoje ništa bolje. Veliki broj ljudi pokazao je razočaranje što atletičari nisu osvojili nijednu medalju u Londonu, a i oni kao i streljaštvo i tekvondo opstaju zahvaljujući entuzijazmu. Atletska dvorana za trening i dalje je samo san, pa ćemo na uspehe kakve su pravili Stekić, Dane Korica ili Vera Nikolić još malo pričekati.

Vaterpolisti uvek ostanu u zapećku iako momci u bazenu osvajaju medalje u kontinuitetu godinama. Nisu razočarali ni u Londonu odakle su se vratili sa bronzom. Po broju osvojenih medalja u poslednjih deset godina, vaterpolo je najveći od svih sportova, po pažnji koju ima se ne može reći isto to.

I tako, još malo ćemo se prisećati velikih uspeha sportista sa OI, a onda ćemo svoju pažnju usmeriti na fudbalere koji će se plasirati na neki šampionat, očekivanja će biti velika, pobedićemo sve... a onda - svađa, rasprave, pet golova u mreži, gnev naroda i javnosti...

Stići će Olimpijske igre u Brazilu, pa će fudbalske i košarkaške rane ponovo lečiti vaterpolisti, strelci, tekvondoisti, atletičari, plivači i teniseri, a mi ćemo se svima po svetu hvaliti kako su do uspeha došli trenirajući u bazenu, podrumu, na livadi... i tako u krug.

(MONDO/Dušan Hadži Nikolić, foto: MN Press, Guliver/Getty Images)