Dok se u Limasolu i Nikoziji njegova pobeda nad Davidom Nalbandijanom proslavlja na ulicama, Markos Bagdatis želi da ostane pribran uoči nedeljnog finala, u kom će se suočiti sa boljim iz okršaja Rože Federer – Nikolas Kifer.
Dok se njegova pobeda nad Davidom Nalbandijanom proslavlja na ulicama Limasola i Nikozije, Markos Bagdatis želi da ostane pribran uoči nedeljnog finala, u kom će se suočiti sa boljim iz okršaja Rože Federer – Nikolas Kifer.„Jednostavno se ne javljam na telefon. Znam da nisam završio posao i da imam priliku da ostvarim svoj san. Tako da ću ostati koncentrisan i probati da dam svoj maksimum“, kaže prvi Kipranin koji je ikada zaigrao na jednom gren slem turniru.
Dvadesetogodišnji teniser se na Australijan openu nije našao na spisku 32 nosioca, ali je na putu do finala eliminisao velike favorite kakvi su bili Endi Rodik i Ivan Ljubičić. Uoči duela sa Argentincem Nalbandijanom svi su ga već uzimali za ozbiljno, tako da najnoviji uspeh ne predstavlja iznenadjenje.
Ono što Bagdatisa od početka turnira u Melburnu izdvaja od ostalih takmičara, jeste atipična, prava fudbalska podrška, koju mu sa tribina pružaju fanatični pripadnici grčke dijaspore.
„Fantastični su. I u polufinalu su mi pomogli da prodjem kroz brojne teške trenutke. Kada čujete kako ljudi skandiraju vaše ime, morate da se osetite dobro“.Kipranin tvrdi da je nervoza bila glavni uzrok gubitka prva dva seta. Nalbandijan je vodio sa 6-3, 7-5, da bi Bagdatis potom ušao u seriju i naredna tri seta rešio u svoju korist sa 6-3, 6-4, 6-4.
„Na početku sam bio rastresen, nisam znao šta da radim, a David je igrao dobro i bio agresivan. Rekao sam sebi da nemam izbora i da moram i ja da izadjem na teren i budem isti takav“, kaže Bagdatis.
Kada je bio na tri poena od trijumfa, sa australijskog neba je kao poslednje iskušenje stigao pravi letnji pljusak. Pauza duga pola sata mogla je da ga izbaci iz ritma, a da na drugoj strani posluži za oporavak Nalbandijana, koji se u tim trenucima nalazio u nokdaunu, prvenstveno mentalnom.
„Ušao sam u svlačionicu i pitao svog trenera Gijoma Pairea šta da radim. On mi je rekao „ne plašim se za tebe, plašim se za njega“. To me je do kraja napumpalo i dalo mi dodatnu volju da izdržim. Naravno da sada želim pobedu u finalu, ali kada se turnir završi, biću zadovoljan i samo zato što znam da sam ovde dao sve od sebe“.
(MONDO)