Veliki Rafael Nadal (38) dobio je šampionski oproštaj na Rolan Garosu na dan početka grend slema na kojem je decenijama dominirao. Osvajač čak 14 trofeja na stadionu "Filip Šatrije" uplakan je stajao na terenu i zahvaljivao se pred tribinama na kojima je ispisao istoriju svog sporta.
“Ovo je teško, ne znam gde da počnem, 20 godina sam igrao na ovom terenu, nekada sam gubio i patio, nekada dobijao, ali sada sam ovde pred vama, sa mnogo emocija. Hvala vam svima koji ste mi dali šansu da se oprostim na najvažnijem terenu u mojoj karijeri. Neverovatna priča koja je počela još 2004.godine. Jedva sam tada hodao zbog povrede, bio sam na štakama. Godinu dana kasnije sam imao 18 godina i prvi meč je bio protiv mog prijatelja iz detinjstva i velikog rivala Rišara Gaskea. Tek tada sam shvatio šta je Rolan Garos. Svašta dam doživeo i imao neverovatna rivalstva sa Endijem, Novakom i naravno Rodžerom. Ništa od toga ne bi toliko trajalo bez tog rivalastva koje nas je guralo da budemo bolji", kazao je Španac.
Zahvalio je i onima koji nisu bili u prvom planu, pre svega svojim saradnicima i porodici.
“Mnogi su radili mnogo da bi učinili ovaj turnir unikatnim i hvala im na tome. Ne mogu da imenujem sve, ali želim da se zahvalim i onima koje ne znate, a koji su me podržavali. Sofi, Amal, Orel, nemam dovoljno reči da vam se zahvalim na svemu što ste za mene učinili”.
Posebnu zahvalnost izrazio je svom stricu i treneru, Toniju Nadalu.
“Ovde, na tribini ima mnogo ljudi koji su hteli da budu sa mnom, porodica, prijatelji, bliski ljudi, svi koji su mi bili velika podrška. Hvala Toniju koji je bio sa mnom toliko dugo i mnogo mi pomogao, hvala trenerima koji su sa mnom radili. Mojoj ekipi koja je bula kao druga porodica, ne mogu da vam se dovoljno zahvalim. Najbolja ste ekipa koju sam mogao da imam i lično i profesionalno, hvala vam što ste tolike godine sa mnom proveli.”
"Toni, zbog tebe sam ovde"
"Toni, ti si razlog zbog kog sam ovde. Hvala ti što si posvetio toliko deo svog života meni, što si me gurao do limita, terao da plačem i da se smejem. Nije nekada bilo lako, ali je vredelo", kazao je Španac,
“Ni ti ni ja nismo emotivni, ne izražavamo emocije je tako, ali želim da znaš da sam ti zahvalan na svemu, najbolji si trener kog sam imao i mogao da poželim”, dodao je on.
"Rođaci, vama nemam za šta da zahvalim"
“Mojoj porodici, stričevima, kumovima, svima koji ste me čuvali od malih nogu, nikada neću moći dovoljno da vam se zahvalim. Mojim rođacima koji ste svuda, vama nemam za šta da se zahvalim. Šalim se, hvala vam na svemu i na zajedničkom vremenu. Hvala i mojim bakama od 94 i 92 godine, čast mi je što ste ovde sa mnom. I mojim dekama, gde god da ste, hvala vam i nedostajete mi”, nasmejao se Nadal u veoma emotivnom momentu.
Pogledajte koreografiju na tribinama u Nadalovu čast
Najveće "hvala" za suprugu
"Marija, ti si moj životni saputnik. Nikada… teško je sa ovoliko emocija pričati. Nismo moglo 2005.godine da zamislimo da ćemo biti ovde. Uvek si me podržavala i nadam se da ću moći da te usrećim kao ti mene. Godinu i po dana poslednjih nije bilo lako, ali si bila uz mene. Sada je tu i naš sin, zajedno delimo sve. Hvala ti"
"Mama, tata i Maribel, vi ste mi bili insipracija. Hvala što ste me tretirali kao sina i brata, a ne tenisera. Hvala što ste me ovako vaspitali, da poštujem sve. Nikada neću moći da vam zahvalim dovoljno. Volim vas", kazao je Španac.
Francuzima pamti Zidana i baklju
“Na kraju, želim da se zahvalim Francuskoj i Parizu. Dali ste mi mnogo emocija, stvari koje nikada nisam mogla da zamislim. Dali ste mi ljubav i to ću zauvek da cenim. Dali ste i i šansu da uzmem Olimpijsku baklju iz Zidanovih ruku. Dali ste mi statuu na Rolan Garosu. Zbog vas sam se osećao kao još jedan Francuz. Neću više igrati pred vama, ali ću uvek imati poseban odnos orema ovom mestu i prema vama. Hvala vam, hvala vam mnogo”.
Pogledajte kako se Pariz oprostio od Nadala: