Ana Ivanović je plasmanom u finale Rolan Garosa dospela u centar pažnje ne samo naših, već i najvećih svetskih medija. Tako je španski sportski dnevnik "Marka" u četvrtak objavio opširan intervju sa lepom Beogradjankom, koja je zahvaljujući sve većim uspesima postala jedno od udarnih lica kompanije "Adidas".
Ana, za one koji te ne poznaju toliko dobro, kako bi opisala sebe?
"Auh, to je teško pitanje! Tenis naravno zauzima veoma veliki deo mog života, ali on nije sav moj život. Mnogo važnija mi je porodica. Pozitivna sam osoba i uvek se trudim da prepoznam dobru stranu stvari. Verujem da je važno biti obrazovan i pomagati ljudima oko sebe koliko god je to moguće".
Dogurala si do kraja jednog gren slem turnira, a imaš samo 19 godina. To dosta govori o kvalitetu tvoje igre.
"Mislim da igram najbolji tenis u karijeri. Pobeda nad Šarapovom u polufinalu Pariza verovatno je moj najveći trijumf do sada. Osećam da sam dosta napredovala. I ranije sam udarala relativno snažno i precizno, ali sam u poslednje vreme popravila kretanje, servis i bolja sam na taktičkom planu. Ali uvek ima prostora za dalji napredak. Nisam igračica kakva želim da budem i nastaviću da ulažem trud da bih to postala".
Jelena Janković, Novak Djoković i ti ste stigli do polufinala. Da li je to "bum" srpskog tenisa?
"To je neverovatno. Da je neko pre pet godina rekao da će doći do ovoga, niko mu ne bi poverovao. Mislim da je važno uživati u uspesima poput ovog, jer ne znaš da li će se to i kada ponoviti. Medjutim, sigurna sam da sve troje možemo da budemo još bolji. Moj cilj je da jednog dana budem prva na svetu, a znam da i Novak želi da postigne to isto".
Ko su bili najuticajniji ljudi u tvojoj karijeri? Da li si imala neke idole iz sveta tenisa?
"Idol mi je bila Monika Seleš. Da nije bilo nje, možda ne bih ni počela da igram tenis. Kada sam bila devojčica, gledala sam je na televiziji i od tada sam rešena da se posvetim ovom sportu. Ali najvažniji za mene su članovi moje porodice, zbog podrške koju su mi oduvek davali. Tu je još menadžer Den, koji je verovao u mene i uložio dosta novca u moj razvoj, kao i moj prvi trener Dejan, kom sam zahvalna jer mi je pokazao kako se igra".
Nisam manekenka, tenis mi je najvažniji
Koji su tvoji ciljevi za 2007. godinu?"Prvo sam postavila cilj da udjem u 'Top 10'. Presrećna sam što sam to već uradila. Sledeći cilj mi je da se plasiram na završni Masters kup sezone u Madridu, što znači da moram da budem medju osam najuspešnijih u 2007. Dobro sam pozicionirana da uspem i u tome, ali kako sve može da se promeni vrlo brzo, na meni je da nastavim da radim kao i do sada. Ne razmišljam puno o plasmanu na WTA listi. Više razmišljam o tome kako da unapredim igru, jer onda napredak na listi dolazi sam po sebi".
Rekla si da ti je broj jedan na WTA listi životni cilj?
"Naravno! To i da osvojim sve gren slem turnire. Verujem da mogu to da postignem, ali nisam sebi dala rok. Još sam veoma mlada i ima puno stvari koje moram da naučim i usavršim. Biće mnogo prepreka na tom putu, ali ja sam samouverena".
Osim što si teniserka, načinila si prve korake i kao manekenka. Kako uspevaš da uskladiš te dve aktivnosti i šta više voliš? Da li se plašiš da će te upamtiti više po dobrom izgledu i lepoti, nego po tome kako si igrala tenis?
"Ja nisam manekenka! Uvek mi laska kada mi se neko obrati sa željom da uradi moje fotografije, ili da me angažuje u nekoj reklamnoj kampanji, ali ja sam ipak profesionalna teniserka. Nikada nisam odlučila da uradim nešto što bi me nateralo da preskočim trening. Tenis mi je prva obaveza i uvek će biti tako. Ali priznajem da volim i slikanje i garderobu. Prija mi da probam nove stvari i da nosim lepu odeću".
Pre odlaska na Rolan Garos, trenirala si u Barseloni, a pre toga na Majorki. Da li ti se svidja Španija i šta najviše voliš iz te zemlje?
"Volim Španiju, iznad svega Barselonu, koja mi je jedan od omiljenih gradova na svetu. Najviše mi se svidja španski mentalitet, zato što je sličan mom. Ljudi su mirni, opušteni i pozitivni. Nikom se mnogo ne žuri i svi izgledaju dobro raspoloženi... A volim i paelju!"
(MONDO)