Novak Đoković je u isto vreme bio i blizu i daleko od finala Vimbldona. Stao je na pretposlednjem koraku do 25. grend slem pehara. Na tom putu ga je zaustavio Janik Siner koji će u nedelju igrati protiv Saše Zvereva za titulu (6:4, 6:4, 6:4).
Lako je biti general posle bitke, pričati šta je moglo drugačije, da je uradio ovo ili ono. Ali, surova realnost je da u ovom meču Đoković nije mogao mnogo toga da promeni. Kada protivnik izgubi ukupno šest poena na prvi servis tokom celog meča (45/51) onda teško da možete nešto da promenite. Pa čak i kada ste najbolji riterner svih vremena.
Priznao je i sam Novak da ima gorak ukus u ustima, da je naučen tako da uvek ide po titule. Da nije tako ne bi imao 24 grend slem pehara u svojim vitrinama. U isto vreme je jasno da mora prvo sam sa sobom da vidi šta za njega predstavlja uspeh i šta su mu ciljevi. Zato smo izdvojili tri stvari posle ovog meča koje bi možda i najbolje opisale sve što smo videli.
Kad kasniš - nemoguće je da pobediš Sinera
Đoković je u Melburnu uspeo da pobedi Sinera i da prođe u finale Australijan opena gde je nažalost izgubio od Alkaraza. Nekoliko meseci kasnije viđena je potpuno drugačija priča na Centralnom terenu Vimbldona. U čemu je bila razlika? Jednostavno - Novak je previše kasnio. Na svaki udarac je imao malo zakašnjenje. Kao kada gledate neki film ili seriju koja stalno "secka". E, isto to se dešavalo i Srbinu. Kada igrate protiv prvog na svetu i protiv mašine kakva je Siner, zaista je (ne)moguća misija da na kraju slavite.
"Osećao sam da kasnim za pola koraka na svakom udarcu. Bio je na višem nivou od mene, ništa mu nisam mogao. Razbio me je", kratko i jasno je Đoković opisao dešavanja sa meča.
Novače, zaboravi na penziju
Priznao je Novak Đoković da ne zna da li će dogodine da igra na Vimbldonu i da ne može u ovom trenutku da kaže nešto više o tome. Po onome što prikazuje ove sezone, trebalo bi da zaboravi na penziju. Po svemu viđenom, nivou igre, formi, stanju uma i tela - nije još vreme za to.
Činjenica je da ima 39 godina i da je će morati dobro da se pomuči da bi osvojio još neki grend slem trofej. Ali, to ne znači da treba da "okači reket o klin". Izdržati 315 minuta na terenu u četvrtfinalu Vimbldona protiv Feliksa Ože-Alijasima, izdržati maraton na Rolan Garosu protiv Žoaa Fonseke, pobediti Sinera u Melburnu, igrati tri seta u egalu sa njim na Vimbldonu, sve to su stvari na koje ne treba zaboraviti i samo skrajnuti u priči o Novakovoj krštenici.
Nije zgoreg na ovom mestu podsetiti - Janik Siner protiv Zvereva igra za prvi grend slem pehar u sezoni, a prvi je na svetu.
Vreme je za neke nove ciljeve
Najveću bitku Đoković vodi sam sa sobom. Navikao je i sebe i navijače i sve koji ga prate na to da ide na najviše ciljeve. Da kada igra na nekom grend slemu da ga "već vide" bar u finalu. Problem je što više to nije realnost. Da, rezultatski je igrao finale u Melburnu, polufinale u Londonu, prošle godine je bio u sva četiri polufinala, ali niko nije prevario krštenicu.
Sledeće godine će proslaviti 40. rođendan i mora da reši sam sa sobom određene stvari. Jedna od tih je i šta su mu ciljevi? Pošto je jasno da pripada samom vrhu svetskog tenisa, ali to nije ono što ga trenutno zadovoljava.
"Imam tu unutrašnju borbu, to je nešto što traje kroz celu moju karijeru. Šta su ciljevi, očekivanja? Teško je naći balans, trebalo bi da budem malo ponizniji u tom smislu. Kada sam zdrav mogu da igram kao da sam u top50 na svetu i da budem na najvišem nivou", poručio je Đoković.
Novak je svojim igrama i rezultatima zaslužio poštovanje i pravo da sam bira kada će da ode i pod kojim uslovima. Da li je finale Autralijan opena i polufinale Vimbldona loš rezultat? Apsolutno ne. Zato hajde da uživamo u ovome što imamo i što gledamo. Da li će da traje još tri meseca, godinu dana, dve-tri godine ili će možda samo jednog jutra da ustane i da "svira kraj", to niko ne zna. Igraće dokle god uživa u tome, a na nama je da pustimo najvećeg svih vremena da odluči do kada će to biti...
Vaše mišljenje nam je važno - ostavite nam komentar, nije potrebna registracija!
BONUS VIDEO: