Novak Đoković je na današnji dan 2024. godine postao i definitivno najveći teniser svih vremena. Ako je i bilo nekih dilema pre nego što je osvojio olimpijsko zlato u Parizu, one su otklonjene tog 4. avgusta na pariskoj šljaci. Na istim tim terenima na Rolan Garosu gde je doživeo neke od najtežih poraza u karijeri i gde je toliko čekao na prvi grend slem, uspeo je da napravi uspeh za istoriju.
I sam je priznao "milion puta" posle toga da mu je to najveći trijumf u karijeri. Da je to toliko želeo, da na svojim petim Olimpijskim igrama konačno dođe do zlata. Toliko je to hteo, da se ogrne srpskom zastavom, da donese svojoj zemlji to toliko čekano najsjajnije odličje i u tome je konačno uspeo.
Posle drame protiv Karlosa Alkaraza, dva odigrana taj-brejka (7:6, 7:6) je kompletirao Zlatni slem, postao je peti igrač u istoriji koji je osvojio sva četiri grend slema u singlu i zlato na Olimpijskim igrama. Kada je u tome konačno uspeo, pao je na šljaku i počeo da se trese.
Kamere su uhvatile taj momenat, trenutak koji se prepričava godinama kasnije. Od tolikog naboja, stresa, emocija, sreće i ko zna šta je sve toliko godina čuvao u sebi, samo je "eksplodirao". Počeo je da se trese i da plače. Onda je otrčao da uzme srpsku zastavu, da pokaže svima odakle je, da dolazi iz jedne male zemlje i da je najveći teniser svih vremena, a verovatno i jedan od najvećih sportista ikada. Mnogima to smeta, pokušavaju da unize njegov uspeh, izmišljaju neke nove rekorde, ubacuju ljude koji su se takmičili kada tenis još nije bio profesionalni sport, ali ne mogu da opovrgnu nikako to da je postao apsolutni vladar tenisa.
"Ceo život sam osećao da nije dovoljno"
Novak je osvojio 24 grend slem pehara u karijeri, proveo je 428 nedelja na prvom mestu, ima više trofeja sa četiri najveća turnira od Rodžera Federera i Rafaela Nadala, ali do olimpijskog zlata nije bio zadovoljan...
"Slagalica je kompletna. Sebi sam stalno ponavljao da sam dovoljan, ali mogu da budem samokritičan. Ne znam... Imao sam internu bitku sam sa sobom. Osećao sam da nisam dovoljno dobar u životu i na terenu i van terena. Ovo mi je velika lekcija. Zahvalan sam na blagoslovu da osvojim istorijsko zlato za svoju zemlju. Ispunio sam karijerni zlatni slem, oborio rekorde...", ispričao je Đoković tada.
Novak prvo zagrlio ćerku Taru
Novak je "pucao" od emocija odmah posle finalnog meča. Prvo je plakao i tresao se kada je osvojio poslednji poen, doduše i Alkaraz je plakao u tim momentima. A, onda je otrčao na tribine i to pravo kod porodice.
Prvo je zagrlio svoju ćerku Taru, bio je u suzama. Odmah posle toga je poljubio i svoju suprugu Jelenu, zagrlio i sina Stefana, pa je krenuo da grli sve ljude koji su bili okolo. Obezbeđenje koje je bilo tu nije znalo šta tačno da radi, samo su stajali i gledali dok je Novak slavio.
"Bože pravde" se orilo u Parizu dok je Novak pevao
Jedan od momenata za koji i sam Novak kaže da mu je najdraži u karijeri dogodio se posle tog finala, kada je postavljen podijum i kada su dodeljene medalje. Bronza za Lorenca Muzetija, srebro za Karlosa Alkaraza i onda zlato za Novaka Đokovića.
Odmah posle toga je krenula himna "Bože pravde" koju je Novak pevao iz sveg glasa, a isto je bilo i u njegovoj loži gde su Jelena i Stefan pevali, Tara se malo postidela, dok su Viktor Troicki, Marko Đoković i svi koji znaju srpski zajedno sa njim pevali.
Dupli doček i veliko slavlje
Đoković je prvo u Parizu, ispred čuvenog "Ajfelovog tornja" slavio sa svima, imao je spektakularan doček, ali je to bila samo uvertira za ono što je usledilo.
Veliki doček u Beogradu, zajedno sa ostatkom srpskog tima koji je osvojio medalje u Parizu. Izašao je na poznati Balkon, slavio sa ljudima koji su došli iz cele Srbije da sa njima svima podele momenat za pamćenje.
Vaše mišljenje nam je važno - ostavite nam komentar, nije potrebna registracija!
BONUS VIDEO: