HRVATI NAPLJUVALI "TOMU": Perike, lažni nosevi i razbijanje čaša - "Glumci izgledaju k'o mrtvaci iz Sabirnog centra"

Film "Toma" već nekoliko nedelja je u žiži javnosti, a sada se na internetu pojavila piratska verzija, koja je napravila haos na društvenim mrežama.

Prva kritika objavljena je na portalu Index i u njoj autor tvrdi da je "odrastao u kulturi u kojoj nije mogao izbeći Tomine pesme", ali da je, objektivno, "film patetično igranje s nostalgijom".

"Ono što će vam prvo upasti u oči jesu loše (tačnije, odvratne) maske, zbog kojih glumci mahom izgledaju kao oni mrtvaci iz kultnog Sabirnog centra".

"Reditelji se malo igraju paralelnog vremena, u čemu znaju biti dosadni, a katkad ih hvata želja da imitiraju Kusturicu, pa se pojavljuje i mistični lik neke mlade Romkinje čije značenje saznajtete na kraju filma (i dodatno ga čini patetičnim)".

Autor teksta tvrdi da je glumački deo posla "solidno odrađen".

"Milan Marić u naslovnoj ulozi na momente je odličan. Meni još upečatljivija Tamara Dragičević u ulozi Silvane odlično je skinula govor legendarne pevačice, a prezgodna Milena Radulović je skinula gaće (i to dvaput, na radost gledalaca). Da sve bude ravnopravno – skinuo ih je i Toma (ili njegov dubler). Inače, Mirjana Karanović ulogu Tomine majke odradila je razočaravajuće loše. Od Vardara pa do Triglava".

Autor dalje tvrdi da je lik za obradu zanimljivog Tome Zdravkovića prikazan površno i neuverljivo.

"Pesme su mu tužne 'jer je moj život tužan', ali pojma nemate šta je uopšte njegov problem i ne znate zašto biste saosećali. Zbog nesrećne ljubavi? Čak i sam film priznaje da je Toma bio veliki ženskar kojem nisu bile strane ni orgije s puno golih cura. Oni koji ga bolje znaju (poput komšija iz meni obližnih naselja) pričaće vam kako je krvnički znao tući svoju zadnju ženu - o čemu ni reči u filmu".

Za kraj zaključuje da je "jasno zašto je film unapred bio osuđen da postane hit".

"Estetski je na nivou pesama glavnog lika - dakle, umoran od života, pa idemo u kafanu da razbijamo čaše do zore. Takav pristup životu u filmu kroz tragični lik Ljiljane dobija čak i filozofsko opravdanje – i jedna od poruka filma je da je bolje cunjati po beogradskim kafanama i razbijati čaše uz Tominu muziku nego biti smrtno ozbiljan doktor koji leči ljude od raka".

Autor teksta o filmu Dragana Bjelogrlića u "Slobodnoj Dalmaciji" Tominu smrt poredi sa smrću Jugoslavije i tvrdi da "uprkos veštačkim nosevima koje smo videli, udara u kafansku dušu".

"Nedugo pre odjavne špice Toma posvećuje sarajevski koncert 1991. "za sve kojih više nema i za ono čega više neće biti" i to kao da je Bjelogrlićeva režijska zvezda vodilja, zalog velike gledanosti filma, inače retkog i sasvim finog primerka biografske drame na ovim prostorima. Može kraljica sevdalinki Silvana Armenulić (upečatljiva Tamara Dragičević) u jednoj sceni reći "ne biraš ti publiku, nego publika tebe", ali "Toma" je, dakle, ciljano birao najširi krug gledalaca".

"Rečju, "Toma" ume biti autentičan nezavisno od veštačkih noseva i perika, udariti u kafansku dušu i, uprkos "kalkulaciji", pogoditi iskrenu emociju i melanholiju, ne samo Zdravkovićevu balkansku, već i univerzalnu.

Holivudski zašećerena biografska drama ima melos balkanske narodnjačke gorčine, tuge i tragike, dovoljno da prizemlji ponekad povišenu melodramu na rubu patetike. "Ne ide slatko na rakiju", kaže Toma u jednoj sceni, ali rakija ide na slatko u filmu koji, poput glavnog lika, peva iz duše i zanimljivo prelama Zdravkovićevu smrt sa smrću Jugoslavije. S njima kao da je umrla i narodna muzika kakvu peva "Toma".

(MONDO, Index.hr, Slobodna Dalmacija)