"Ko to tamo peva", "Majstori Majstori", "Dečko koji obećava", Aleksandar Berček je zaigrao u mnoštvu kultnih filmova, ali jednu ulogu je istakao kao najbitniju. Ili je pričao o nečemu drugom?
Beograd, kraj sedamdesetih i početak osamdesetih. Pank i novi talas pulsiraju klubovima, omladina traži svoj glas, a Nebojša Pajkić i Miša Radivojević odlučuju da snime film koji će zauvek obeležiti jugoslovensku kinematografiju.
Tako nastaje "Dečko koji obećava“ (1981) kultni portret urbanog Beograda, generacije rastrzane između socijalističkih normi i zapadnjačkog bunta.
Film je specifičan po mnogo čemu, ali jedan detalj danas zvuči gotovo proročanski: glavni junak nosi ime Slobodan Milošević, i to nešto manje od desetak godina pre nego što je političar s tim imenom zapečatio sudbinu Jugoslavije. U filmu, međutim, Slobodan nije lider – već mladi, zbunjeni student medicine, rastrzan između strogih očekivanja porodice i privlačnosti beogradskog undergrounda. Igra ga Aleksandar Berček, jedan od najvećih glumaca našeg filma, u ulozi koja je i danas referenca za svaki razgovor o "yugo punk" estetici.
"Uloga Slobodana je dovoljna. Ostalo ćemo lako"
Godinama kasnije, glumac se prisetio ovog filma na Kusturičinom festivalu Kustendorf na Mećavniku, gde mu je domaćin odavao priznanje rečima: "Ovaj čovek nema loše uloge, kao ni Sorentino film." Kad su ga novinari pitali koju ulogu smatra najvažnijom, odgovorio je uz osmeh:
"Uloga Slobodana je dovoljna. Ostalo ćemo lako."
Pogledajte kako je Aleksandar Berček izgledao u filmu "Dečko koji obećava":
Paradoksalno, baš taj Slobodan Milošević iz filma nije imao nikakve veze s politikom – osim što je njegovo ime postalo simbol slučajnog proročanstva jugoslovenskog filma. Međutm, Berčekova izjava može da se tumači dvojako, jer je sam bio član i poslanik SPS-a u skupštini 90-ih, pa su ljudi ostali zbunjeni da li misli na filmskog Slobodana ili političkog.
Zašto je "Dečko koji obećava" kultan?
Osim što je uhvatio duh vremena, film je doneo autentičnu energiju beogradskog new wave-a i pank scene, sa soundtrackom koji je postao himna jedne generacije. Film je beskompromisan, ciničan, pun crnog humora, ali i surove realnosti – upravo ono što je tadašnjoj omladini trebalo kao ogledalo.
Bonus video:
Izvor: City Magazine/ MONDO
