Slušaj vest

Često se kaže da nijedan film ne može biti bolji od knjige, ali domaća kinematografija krije nekoliko sjajnih izuzetaka. Pojedini romani su tek na filmskom platnu zaista oživeli i postali bolji od originala. Predstavljamo vam pet domaćih ostvarenja koja su nadmašila knjige po kojima su snimljena.

"Ubistvo s predumišljajem"

(autor: Slobodan Selenić / režija: Gorčin Stojanović)

Selenićev roman je izuzetan, ali je film uspeo da komplikovanu, dvostruku vremensku liniju i teške političke monologe pretvori u neverovatno dinamičnu i emotivnu dramu. Uloge Nebojše Glogovca (Krsman Jakšić) i Branke Katić (Bulika) donele su sirovu energiju beogradskog asfalta devedesetih, a muzika i hemija među glumcima učinile su da film postane veći kultni klasik od same knjige.

"Nož"

(autor: Vuk Drašković / režija: Miroslav Lekić)

Draškovićev roman s kraja osamdesetih bio je ogroman bestseler i tabu tema, ali je patio od preopširnosti i previše istorijsko-političkih digresija. Reditelj Miroslav Lekić je očistio priču od viška politike i fokusirao se na ličnu, tragičnu dramu Ilije Jugovića / Alije Osmanovića. Sa maestralnim Žarkom Lauševićem, film je postao napet, zategnut i emotivan antiratni triler koji je znatno koherentniji od samog romana.

Zona Zamfirova

(autor: Stevan Sremac / režija: Zdravko Šotra)

Sremčeva pripovetka je školska lektira pisana arhaičnim jezikom, ali ju je Šotra transformisao u raskošan, topao i izuzetno zabavan filmski mjuzikl. Dodavanje upečatljive muzike, humora, živopisnih epizodnih likova i hemije između Vojina Ćetkovića i Katarine Radivojević stvorilo je najgledaniji srpski film svih vremena, koji je u potpunosti zasenio književni original.

"Montevideo, Bog te video!"

(autor: Vladimir Stanković / režija: Dragan Bjelogrlić)

Knjiga sportskog novinara Vladimira Stankovića bila je faktografska, dokumentarna hronika o istorijskom uspehu naših fudbalera 1930. godine u Urugvaju. Bjelogrlić je od faktografije i suvih činjenica stvorio pravu modernu filmsku bajku oživeo je beogradsku Čuburu i stvorio nezaboravne likove (Tirketa, Mošu, malog Stanoja).

"Petrijin venac"

(autor: Dragoslav Mihailović / režija: Srđan Karanović)

Mihailovićeva knjiga u formi monološke ispovesti nepismene žene iz rudarskog kraja predstavlja remek-delo srpske proze, ali je film vizuelno i emotivno otišao korak dalje. Glumački debi Mirjane Karanović, autentični naturščici i muzika Zorana Simjanovića doneli su opipljivu tugu i snagu ženskog stradanja kakva se retko viđa na platnu, pa mnogi smatraju da je film potresniji i pristupačniji od samog romana.

Vaše mišljenje nam je važno - ostavite nam komentar, nije potrebna registracija!

Bonus video:

00:40
“Ima dosta sličnosti”: Andrija Kuzmanović otkrio koliko se pronalazi u liku Kengura Izvor: MONDO