• Izdanje: Potvrdi
IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne sme biti više od 25 MB.

Poruka uspešno poslata

Hvala što ste poslali vest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Šta "kriju" pisma Vasku Popi?

Novosadska izdavačka kuća "Akademska knjiga" objavila je u ediciji "Iz pesnikove zaostavštine" zbirku pisama Vasku Popi (1922-1991) koje mu uputila prevodilac njegove poezije na engleski jezik En Penington.

Knjigu je priredila Ankica Vasić. Ona poseduje tu zbirku pisama iako nije poznato da li su sačuvani Popini odgovori Peningtonovoj (1934-1981) koja je 20 godina bila profesor i šef Katedre uporedne slovenske filologije na Oksfordu.

Peningtonova je, kao naučnik, dala značajan doprinos u oblasti istorije ruskog jezika, muzike pravoslavne crkve, posebno u Moldaviji, a inicirala je i pravljenje liste ćirilskih rukopisa u Velikoj Britaniji koja je završen posle njene smrti i nazvana je "Katalogom En Penington".

Zahvaljujući posebnom interesovanju za južnoslovenske jezike koje je naučila uz odlično znanje ruskog, ona je prevodila sa srpsko-hrvatskog, makedonskog i bugarskog a Popinu poeziju je " otkrila" od 1966. i prevodila je do smrti 1981.

Njena je zasluga da su odlični prevodi Popinih pesama objavljivani u najuglednijim časopisima u SAD i Velikoj Britaniji što je svakako imalo uticaja na njegovu globalnu recepciju tako da je Popa danas najprevođeniji i najpoznatiji pesnik koji je pisao na našem jeziku. Peningtonova je prevela i neke od osam Popinih zbirki kao i knjigu izabranih i sabranih pesama.

Prema rečima priređivača, iz pisama koje je dobila od Haše Popa pesnikove udovice koja je želea da ona budu jednom objavljena, može se sagledati rad na prevođenju.

Dragocene informacije u pismima se odnose na brigu prevodioca da knjige dobiju odgovarajuću opremu i da ih objave znameniti izdavači. Prepiska svedoči da se između pesnika, njegove supruge i prevodioca rodilo i negovalo uzajamno poštovanje, razumevanje i prijateljstvo. O tome svedoči pesma koju je Popa napisao na vest o smrti En Penington a preveli su je njeni prijatelji i objavili u njneim sabranim spisima koje je štampao Oksford 1997. godine.

Sva pisma su pisana na srpskom jeziku na ćirilici i latinici,a ima i razglednica koje je slala sa svojih putovanja po svetu.

Posebni korpus čine predgovori za Popina engleska izdanja u kojima je Peningtonova prikazala svoje viđenje Popine poezije, ali je pokazivala i dobro poznavanje srpske kulture. Objavljeni su dvojezično i po hronološkom redu.

Ukupno ima 98 pisama od kojih je 56 pisano rukom na ćirilici i 42 kucana na latinici. Van knjige je ostalo 12 rukom pisanih ceštitki za praznike.

Na početku knjige štampana je pesma naslovljena samo En Penington koju je Popa napisao u Kembridžu 5. juna 1981. na festivalu poezije gde je saznao da je osam dana ranije preminula En. Istoga dana trojica pesnika Piter Džej, Entonio Rudolf i Danijel Vejsbrot su je preveli na engleski jezik. To je jedina pesma u Popinom opusu koju je napisao o nekom od svojih prevodilaca.

Popa je za nju napisao da je "svoju kuću u Oksfordu gradila od slovenskih samoglasnika i suglasnika, a da "njena smrt liči na predah pod dalekim lipama prijatelja"

(Tanjug)

Komentari 2

Komentar je uspešno poslat.

Vaš komentar je prosleđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

Civis academicus

Latinica je nametnuta zbog spajanja sa Hrvatskom i Slovenijom, da bi se ostvarila jednakost medju narodima. Cak sto vise rec nametnuta nije adekvatna. Mozes da pogledas ustav SHS iz 1921, koji proklamuje jednakost naroda pa i jezika, pisma itd. Nema tu nikakve netolirancije, naprotiv. E sad sto mi ne znamo da postujemo svoje, to je druga prica. U Rusiji je MekDonalc morao svoje cuveno ime da napise na ruskom, pa sad vi vidite

10 векова ћирилице

"Ukupno ima 98 pisama od kojih je 56 pisano rukom na ćirilici i 42 kucana na latinici." - Ето истине и истовремено трагедије српског језика и народа. Људи су писали ћирилицом, а држава је наметнула латиничне писаће машине, па су ти исти људи МОРАЛИ да их користе за куцање. То се зове дискриминација, нетолеранци

SERIJE