U godini proslave 1.700 godina Milanskog edikta i bajinobaštanski kraj može se pohvaliti izuzetnim arheološkim nalazištima, poput bazilike iz 4. veka, koja je pronađena u okolini manastira Rača.
"Možemo govoriti da se u Orašcu nalazi jedna kasno antička i rano vizantijska bazilika, čija arhitektura ukazuje da je ona bila episkopska", rekla je Tanjugu arheolog Narodnog muzeja Užice Ljiljana Mandić.
Arheolozi su otkopali i konzervirali centralni i severni deo bazilike sa zidovima visine pola metra, sa očuvanim podom i živopisom.
"Utvrđeno je da je crkva stradala u požaru, ali je uprkos tome dobro sačuvana. Po legendi, posvećena je presvetoj Bogorodici", kaže Mandićeva.
Predanja o ovom mestu bila su vodilja za užičke arheologe, a u tome im je pomogao meštanin Blagojica Ristić, samouki istoričar bajinobaštanskog kraja.
"Sećam se da su 1953. godine, usled obilnih kiša u okolini manastira Rača, otkriveni temelji crkve. Ljudi su došli da se tu mole, da bi kasnije voda ponovo zatrpala temelje", objašnjava Ristić.
Posle 50 godina, zahvaljujući Ristićevim predanjima iz Nacionalnog parka "Tara", obavestili su Narodni muzej u Užicu o tome, i tako su 2003. godine počela iskopavanja na ovom lokalitetu.
"Od Bajine Bašte do Kaluđerskih bara na Tari, na potezu od pet kilometara diž toka reke Rače, bilo je sedam oltara, od kojih su još tri neotkrivena", tvrdi Ristić.
Posle 2003. godine radovi su bili više godina u prekidu, zbog nedostatka sredstava, da bi nedavno bili nastavljeni.
U ovom trenutku nalazište je konzervirano, a po rečima Ljiljane Mandić, predstoji istraživanje priprate i južnog dela crkve, koji će definisati i okruženje ovog objekta.
(Tanjug)
Arheolozi su otkopali i konzervirali centralni i severni deo bazilike sa zidovima visine pola metra, sa očuvanim podom i živopisom.
"Utvrđeno je da je crkva stradala u požaru, ali je uprkos tome dobro sačuvana. Po legendi, posvećena je presvetoj Bogorodici", kaže Mandićeva.
Predanja o ovom mestu bila su vodilja za užičke arheologe, a u tome im je pomogao meštanin Blagojica Ristić, samouki istoričar bajinobaštanskog kraja.
"Sećam se da su 1953. godine, usled obilnih kiša u okolini manastira Rača, otkriveni temelji crkve. Ljudi su došli da se tu mole, da bi kasnije voda ponovo zatrpala temelje", objašnjava Ristić.
Posle 50 godina, zahvaljujući Ristićevim predanjima iz Nacionalnog parka "Tara", obavestili su Narodni muzej u Užicu o tome, i tako su 2003. godine počela iskopavanja na ovom lokalitetu.
"Od Bajine Bašte do Kaluđerskih bara na Tari, na potezu od pet kilometara diž toka reke Rače, bilo je sedam oltara, od kojih su još tri neotkrivena", tvrdi Ristić.
Posle 2003. godine radovi su bili više godina u prekidu, zbog nedostatka sredstava, da bi nedavno bili nastavljeni.
U ovom trenutku nalazište je konzervirano, a po rečima Ljiljane Mandić, predstoji istraživanje priprate i južnog dela crkve, koji će definisati i okruženje ovog objekta.
(Tanjug)
