"Gospodjice iz Avinjona, revolucija Pikaso", nedavno objavljena knjiga Dominika Labea, obeležava 100-godišnjicu od nastanka slike koja je označila prekretnicu u umetnosti 20. veka.

Knjiga rekonstruiše okolnosti pod kojima je pre 100 godina tada nepoznat, 25-godišnji španski imigrant naslikao u svom ateljeu na pariskom Monmartru jedno od ključnih dela evropske avangarde, "Gospodjice iz Avinjona", sve do prebacivanja platna u SAD, gde se i danas nalazi.

Ovom delu je prethodilo oko 700 crteža u kojima je Pikaso razvijao ideju koja će iz korena promeniti pogled na slikarstvo. Za istoričare umetnosti ono označava granicu izmedju prošlosti i budućnosti, sintezu slikarstva 19. veka (Maneova "Olimpija", Engrove "Scene harema", Delakroa) i eksperimenata koji su postavili temelje umetnosti 20. veka.

Njegove ženske figure, inspirisane prostitutkama iz bordela u kvartu Avinjo u Barseloni, po kojem slika nosi ime, razbijaju dotadašnje estetske kanone u prikazivanju ženskog akta - tela njegovih "gospodjica" su deformisana, a uticaj afričke umetnosti je očigledan.

Pikaso je tom slikom otišao dalje od novina koje su u slikarstvo uneli Sezan i Fovisti i označio početak kubizma, čije su odlike geometrijski slikarski jezik i višeslojno značenje.

(Tanjug)