Jedna od naših najpoznatijih balerina, Katarina Gromilić, gošća je nove epizode podkasta "Nešto moje", a Kseniji Mijatović otkrila je brojne nepoznate detalje iz svog života.
Katarina se dotakla početka karijere, izazova i problema koji prate ovu profesiju, saradnje sa velikim zvezdama, iskustva sa Evrovizije koje pamti kao jedno od najtraumatičnijih, otkrivši kako izgleda život jedne profesionalne balerine kada se ukrste ples, umetnost, kreativnost i praktičan život.
Poslušajte njenu ispovest u nastavku:
Katarina se na samom početku dotakla discipline koja je ključna za bavljenje baletom, priznavši da ne zna kako je kod nje krenula tolika ljubav prema plesu s obzirom da se u njenoj porodici niko nije bavio igrom, niti su je vodili na predstave.
"Ja samoimam neke slike iz detinstva gde se vrtim ispred zgrade i da stalno tražim da idem na balet. Nisam posetila nijednu baletsku predstavu pre nego što sam krenula u baletsku školu. Nisam imala prilike ni da vidim predstavu pa da to poželim. Jedini način je možda da sam videla na televiziji", započela je priču balerina dodajući da je bila uporna sve dok je roditelji nisu upisali na balet, iako je već bilo kasno.
"Za to vreme to nije bilo kasno, u današnje vreme kasno je sa osam, devet godina. Šta ćeš u sali? Otprilike, ako nemaš četiri, pet, to je stvarno sve kasno. Međutim, to je bilo neko drugo vreme."
Učila u prevozu
Katarina je otkrila i da su je nakon godinu dana u studiju odmah poslali na prijemni za nižu baletsku, a zbog obaveza oko regularne i baletske škole morala je da uči u autobusu.
"Sećam se da sam putovala svakoga dana 95-icom s Novog Beograda, i paralelno sam od petog do osmog razreda išla u nižu baletsku, i učila sam u prevozu. Prosto, nije bilo vremena da se uči", objašnjava balerina.
Katarina se potom dotakla i discipline koja je ključna za njen posao.
"Imala sam neke krize da odustajem, ali što se discipline tiče, meni je ta disciplina prijala. Nas u kući je bilo puno, velika je bila porodica, nije bilo baš te discipline, a u stvari sam shvatila da ja volim to, i tu, da kažem, rusku strogoću, jer mi smo po Vaganovoj školi radili ruskoj, i to je bilo onako jedno poštovanje autoriteta, ozbiljno."
"Prala sam triko na ruke svako veče"
Otkrila i kako su izgledali njeni školski dani u baletskoj školi:
"Ne možeš da uđeš u salu ako nije svaka dlaka na svom mestu, ako nisi obučen.Sećam se da sam svako veče prala svoj triko sama na ruke. Nije to bilo sad kao ti imaš pet, šest, sedam, osam i menjaš svaki dan triko. Ovaj jedini pa u mašinu. Dođem uveče, i na ruke čarape i triko, i to se suši preko noći. I tako svaki dan."
Ksenija se potom osvrnula i na priče koje prate baletski posao - krvave noge, bolovi, žuljevi pitavši Katarinu koliko u svemu tome ima istine.
"Nije to sad baš tako kako predstavljaju. Sada pogotovo kada postoje te neke bolje baletske patike i ti silikonski uložci, nekako je lakše", priča balerina, a potom se osvrnula i na iskustvo koje nikad neće zaboraviti.
"Dešavalo se da ti krvare prsti, ja se sećam, nikad neću zaboraviti, spremali smo u Narodnom pozorištu 'Krcka Oraščića' kao baletska škola. Ja se sećam da mene nešto strašno boli, ali meni moja profesorka Zineta u srednjoj školi ne da da sednem.Znači kao - proba ide, proba je u toku, trpi, trpi, kao: 'Osmeh, osmeh, 'ajmo osmeh'. A boli, boli... ja sad trpim, nenormalno trpim. I kad sam se izula posle te probe, to je sve bilo krvavo. Krvavi ovi mali prsti su bili. Da li ih ja nisam dovoljno dobro zaštitila? Znači malo je i do mene. Tako da ako se dobro pripremiš, nije baš tako", objašnjava Katarina.
Potom dodaje da je balet posebna disciplina:
"Koliko god ti je teško, moment kad treba da izađeš iz kuće, a nije ti do predstave ili imao si smrtni slučaj ili ne znam šta, neke teške situacije, nije ti ni do čega, odeš, ali kad dobiješ tu neku šminku, uđeš u kostim, kad kreneš da se zagrevaš, nekako sve zaboravljaš".
Čuvena balerina se osvrnula i da je bilo situacija kada je želela da odustane. Prvi put joj se to desilo kada nije prošla takmičenje, i tada je odlučila da upiše Desetu gimnaziju.
"To je definitivna odluka bila. Tad nisam prošla neko takmičenje, i očigledno nisam bila dobra čim to nisam prošla, ali sam ja u tom momentu mislila da sam fantastična. Međutim, sve moje drugarice su prošle, ja nisam i to je meni bio znak. Bila sam dovoljno pametna i zrela da kažem sebi da to nije za mene. Ima mnogo boljih, pa ću naći sebe u nečemu drugom", započela je Katarina koju je njena tadašnja nastavnica ipak naterala da izađe na prijemni ispit.
"Ona je mene toliko terala, kaže: 'Ti samo izađi, ti ne moraš da se upišeš, ali samo izađi.' Na kraju sam izašla na taj prijemni ispit, bila sam na vrhu te liste. To je bio prvi moment gde sam bila, kao, 'ajde ipak ću u tu srednju da odem", priča balerina.
"Već se na kraju četvrte godine videlo ko je favorit"
"Drugi moment još bitniji, kada sam definitivno pomislila da od mene neće biti ništa, kad sam se spremala za psihologiju cele godine. Ja sam celu onu knjigu psihologije koja se ima u drugoj godini srednje škole znala od reči do reči, za to sam se opredelila. Nema od mene ništa u baletu, jer već se tu videlo krajem četvrte srednje ko je tu favorit.Ne može nas deset da se zaposli. Nas je bilo, na primer, 16-17 koje završavamo te godine školu, a imaš tri pozorišta. Znala sam da neću u Novi Sad. Za Pozorište na Terazijama ja nisam ni znala. Nama niko nije ni rekao da to pozorište postoji zato što su svi govorili samo Narodno pozorište. Ti upisuješ baletsku školu da bi postala Beli Labud. I kad ti shvatiš da nećeš biti Beli Labud, odjednom kreće novi nivo igrice, mentalne".
"Ja neću biti Beli Labud, ali neću ni da stojim u zadnjem redu, tamo da me niko ne vidi, da budem u nekom teškom ansamblu, da me niko živ ne vidi jer sam visoka. Od mene nema ništa! I ja sam se spremam za psihologiju. Pomirila sam se u glavi. Mene to nije bolelo u tom trenutku. Nije mi teško palo. To je bio jedan period života, to je to, završio se. Divno je bilo dok je trajalo i idemo dalje. Druga profesija."
"Bila sam sve što balerine ne treba da budu"
Međutim, Katarina nije ni sanjala da će se uskoro sudbina ozbiljno poigrati sa njenim životom kada je, samo nekoliko dana pred prijemni ispit imala diplomski u Narodnom pozorištu.
"Došli su svi šefovi pozorišta, direktori baleta... i izabrali su već za Narodno pozorište tri četiri devojke. Ja nisam bila među njima, a onda je naš tadašnji šef baleta, Rade Vučić, pozvao nas tri da dođemo na audiciju za pozorište na Terazijama. Meni je to bilo kao neko istureno odeljenje, tad u mojoj glavi".
"Otišla sam na tu audiciju. Katastrofa je ta audicija bila, zato što je to bilo rano ujutru, a veče pre toga sam imala matursko veče u Hajatu, do pet ujutru. Sećam se da sam imala i ogromne neke nokte, bila sam preplanula, sve što balerine ne treba da budu. Izgledalo je kao da ne pripadam baletskom svetu. Međutim, ja sam tu položila audiciju".
Kako je otkrila dalje, javio se novi problem - iako je bila srećna jer je prošla audiciju, razmišljala je šta da radi sa fakultetom.
"Prvo sam shvatila da ću da radim u Pozorištu na Terazijama. Kako sam ja zamislila sad da studiram psihologiju kao ozbiljan fakultet? Tu ima mnogo eksperimenata na psihologiji, tih vežbi, po celi dan moraš da si na fakultetu. Shvatila sam da moram da upišem fakultet, ali da to neće biti psihologija i onda sam se pitala da li da idem na pedagogiju ili na ovu andragogiju? U tom momentu sam mislila da nisam nešto za decu - idem ja na ovu andragogiju, samo sam htela da učim o ljudskoj duši, pa na koji god način. Upala sam na budžet za andragogiju i zaposlila se u pozorištu."
Bila je očajna što je u Pozorištu na Terazijama
Ipak, Katarina je u početku bila očajna što radi u Pozorištu na Terazijama.
"Na toj audiciji nama su dali neki štap i nešto da mi vrckamo.Međutim, posle sam se zaljubila u muzikl. Iz ove perspektive bolje nije moglo. Ja sam u stvari rođena za taj žanr, ali to nisam znala", objasnila je Katarina Gromilić, a sve o njenoj traumi sa RTS-om, izazovima u baletskom svetu, i radu sa svetskim zvezdama poslušajte u videu na početku teksta.
Pogledajte još Katarininih fotografija u nastavku:
Ukoliko ste propustili prethodnu epizodu podkasta "Nešto moje", poslušajte u nastavku šta je sve Ksenji Mijatović otkrila Biljana Bilja Krstić:
Vaše mišljenje nam je važno - ostavite nam komentar, nije potrebna registracija!
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili fotografija/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.
Bonus video:
Svet poznatih nadohvat ruke. Sve goruće teme, aktuelna dešavanja i najsočniji tračevi na jednom mestu. Pridruži se Viber zajednici ŽIVOT POZNATIH i budi u toku svakog dana!