Rad crveno-belih u poslednje vreme po mnogo čemu podseća na neke prošle (bolje) dane.
I svi je pevaju sa posebno izraženom emocijom. I oni na severnoj i oni na zapadnoj ili istocnoj tribini.
Zašto? Zato što navijaci Crvene zvezde posle godina i godina gledanja kako njihov klub posrce, žude za nekim prošlim vremenima, kada su bili bezbrižni barem što se tice uvodnih evropskih utakmica u sezoni i kada su njihovi ljubimci stajali rame uz rame sa najvecim imenima kontinentalnog fudbala. Cesto cak i pobedujuci najbolje od najboljih.
To vreme odavno je prošlo. Ima vec 27 godina kako je Crvena zvezda postala šampion Evrope, a politika joj oduzela privilegiju da uživa u tom uspehu i, ko zna, možda ga ponovi.
Zato se plasman u šesnaestinu finala Lige Evrope (ne Lige šampiona) trenutno medu navijacima Crvene zvezde doživljava kao istorijski uspeh. Povratak na veliku scenu.
Taj uspeh ostvaren je prošle sezone, a ove se - najviše zbog ostanka Vladana Milojevica na mestu trenera - ocekuje da bude u najmanju ruku ponovljen.
Vladan Milojevic uspeo je da vrati titulu na "Marakanu", uspeo je da vrati Zvezdi velike evropske utakmice, ali ono što je najbitnije - uz svo poštovanje sportskom direktoru Mitru Mrkeli i kompletnom klupskom rukovodstvu, ciji doprinos svemu sigurno nije mali - uspeo je klubu da vrati sistem funkcionisanja.
Oformio je Milojevic strucni štab u kojem se tacno zna ko šta radi i u ciji se rad niko ne meša. Uspostavio je vezu sa Omladinskom školom, dajuci šansu nekolicini igraca da tokom priprema treniraju sa prvim timom, a neki i za vreme sezone, pa su vec i skupili odredenu minutažu u seniorskoj konkurenciji.
I, ono što je izuzetno važno, uspeo je da ovog leta okupi tim pre pocetka prve takmicarske utakmice, za razliku od prošle sezone, kada je u hodu uigravao i menjao ekipu.
"Sve je lakše kada imate sistem", izjavio je Milojevic posle duela sa ceškim Bohemijansom i poslednje od pet pobeda u pet utakmica tokom aktuelnih priprema.
Izvor: MN Press Jasno je sada vec svima da je na vreme odraden prelazni rok, kada su u pitanju dolasci, bio jedan od glavnih zahteva mladog trenera tokom pregovora o produžetku ugovora.
Ne pamti se kada je Zvezda poslednji put imala formiran tim dve-tri nedelje uoci pocetka sezone. Kao nekada, kada su dovodeni najbolji fudbaleri iz države (danas regiona) i kada su se igraci sami nudili (na primer, u to vreme vec osvajac Kupa šampiona, Miodrag Belodedic), tako su ovog leta dovedeni igraci za koje se tacno zna šta se od njih ocekuje i koji su unapred analizirani, a ne preporucivani od kojekakvih menadžera i prijatelja kluba.
Kostur ekipe je zadržan, a novi igraci došli su da popune rupe nastale odlascima ili pojacaju konkurenciju kako ne bi bilo opuštanja.
Na Milojevicu i njegovim saradnicima je "samo" da im prenesu ideje i uvedu ih u vec proveren i dokazan sistem rada.
Naravno, da bi sve prethodno pomenuto bilo ostvareno trebalo je uložiti odredenu - ne malu - svotu novca, ali to je rizik za koji u Zvezdi veruju da ce im se isplatiti ponovnim plasmanom u grupnu fazu evropskog takmicenja. Iako svi tvrde da bi bili zadovoljni još jednim igranjem u Ligi Evrope, jasno je da se mašta o takmicenju medu elitom u Ligi šampiona, za koju su i UEFA bonusi drasticno veci.
DOŠLI U ZVEZDU u aktuelnom prelaznom roku:
Miloš Degenek (štoper, reprezentativac Australije, ponikao u Štutgartu),
Rašid Sumaila (štoper, reprezentativac Gane),
Dušan Jovancic (defanzivni vezista, prošle sezone kapiten Vojvodine),
Nikola Stojiljkovic (napadac, povremeni reprezentativac Srbije, pod Milojevicevom komandom u Cukarickom došao do istorijskog osvajanja Kupa Srbije i treceg mesta u Superligi),
Dejan Meleg (ofanzivni vezista, svojevremeno medu najvecima domacim talentima i clan Ajaksa, bivši omladinski šampion Evrope i omladinski prvak Srbije pod komandom Milana Kosanovica, sada pomocnika Vladana Milojevica),
Milan Jevtovic (ofanzivni vezista, šampion Norveške sa Rozenborgom, ciju ponudu je odbio zbog želje da dode u Zvezdu).