Zašto su vakcine protiv HPV-a i ovčijih boginja izmenjenim pravilnikom o vakcinaciji preporučene, kako deluju i zašto je važno i dobro da ih deca prime iako to nije obavezno, pitali smo stručnjaka.
U Srbiji je 1. aprila ove godine stupio na snagu izmenjeni pravilnik o obaveznoj vakcinaciji, imunizaciji i preporucenim vakcinama.
Najveca novost je kategorija preporucenih vakcinacija, onih dakle koje nisu zakonski obavezne, ali ih lekari preporucuju, i u koje spadaju vakcina protiv humanog papiloma virusa (HPV), izazivaca raka grlica materice, i vakcina protiv ovcijih boginja.
Zašto su ove vakcine važne, iako nisu u kategoriji zakonski obaveznih, pitali smo dr Srdu Jankovica, imunologa iz Univerzitetske decje klinike u Tiršovoj.
Da li ce neka vakcina biti preporucena ili i obavezna je više organizaciono pitanje, objašnjava dr Jankovic, dodajuci da na to uticu i finansije i to šta je u datom trenutku ocenjeno kao medicinski i/ili logisticki prioritet.
PROCITAJTE: Sve što treba da znate o vakcinama
"Ipak, važno je reci da preporuka struke nije ništa slabija za preporucene vakcine nego za ove obavezne. Mi kao lekari necemo preporuciti ništa iza cega 100 posto ne stojimo da je dobro, za onu populaciju za koju se preporucuje", kaže dr Jankovic.
"Recimo, vakcinacija protiv ovcijih boginja spada u preporucene, ona nije obavezna, ali isto toliko je dobra, i isto toliko je važna kao i vakcinacija protiv malih boginja, zauški i rubeole (MMR vakcina) koja jeste obavezna. Stvara se možda pogrešan utisak da je ta vakcinacija na neki nacin manje bitna ili više sporna nego ova koja je obavezna. Ali sa medicinske tacke gledišta to nije slucaj."
Što se vakcine protiv HPV-a tice… trebalo bi da imate u vidu nekoliko cinjenica.
Srbija je druga po smrtnosti od karcinoma grlica materice, a cetvrta po obolevanju od ovog tipa raka, pokazuju poslednji podaci Evropske mreže registara za rak.
Izazivac ovog tumora je humani papiloma virus (HPV) koji u sebi nosi skoro dve trecine svetske populacije, i tu stižemo do vakcine - efikasnog i bezbednog nacina da se spreci širenje ovog virusa, a posledicno i da se smanji broj žena obolelih od raka grlica materice.
"Humani papiloma virus prenosi se uglavnom seksualnim putem, a može se preneti i sa majke na dete tokom porodaja, u nekim slucajevima. Šanse da se neko zarazi na drugi nacin su vrlo male, bliske nuli. Izmedu ostalog, i to je jedan od razloga zbog kojih je ova vakcina na listi preporucenih, i zbog kojeg u vecini zemalja nije obavezna", kaže dr Jankovic.
"Vakcina protiv HPV-a i kod nas je sada preporucena, i cilj je da se vakciniše što više dece oba pola.
Važno je vakcinisati i decake, iako oni ne mogu dobiti karcinom grlica materice, jer postoje drugi tumori koje ovaj virus može da izazove. Naravno, nešto redi kod muškog pola, ali postoje. Osim toga, što je više ljudi vakcinisano, to su manji izgledi da se bolest dalje širi i prenosi u populaciji, odnosno ostvaruje se kolektivni imunitet."
Kako "radi" HPV vakcina?
"Postoje tri varijante. Dvovalentna i cetvorovalentna su sa stanovišta prevencije karcinoma ekvivalentne pošto dva preostala soja virusa od kojih cetvorovalentnavakcina štiti nisu onkogena, izazivaju samo bradavice. Postoji i devetovalentna, koja pokriva još dodatnih sedam sojeva.
Naravno, postoje i drugi sojevi covecijeg papiloma virusa koji mogu izazvati karcinom, ali više od 70 odsto svih karcinoma otpada na ova dva soja koja pokrivaju i dvovalentna i cetvorovalentna vakcina", objašnjava dr Jankovic.
Ova vakcina, dakle, ne pruža potpunu zaštitu, ali pruža znacajan stepen zaštite i iskustva u zemljama u kojima se ona duže daje su pozitivna.
"Svuda gde je vakcinacija uvedena, opada ucestalost infekcija onkogenim sojevima HPV-a i opada broj prekanceroznih lezija na grlicu materice. Samim tim, opadaju preduslovi da dode do karcinoma u buducnosti, pa možemo da kažemo da u perspektivi svakako mora opasti i broj karcinoma."
Preporuceno je da se ova vakcina daje u 12. godini, odnosno pre stupanja u seksualne odnose. Da li ima smisla davanje vakcine i kasnije, osobama koje su vec imale odnose?
"Vakcina se preporucuje pre stupanja u seksualne odnose, ali ima smisla primiti je i nakon toga, jer postoji više sojeva ovog virusa. Dakle, ako se neko sreo sa jedim od ova dva soja, ili sa nekim od sojeva u devetovalentnoj ako o njoj govorimo, onda je još uvek moguce ostvariti zaštitu od ovih drugih sojeva.
Poenta je samo u tome da vakcinacija mora da deluje pre nego što dode do infekcije. Nakon što se HPV vec ugnezdi u celijama epitela, na primer grlica materice, ili drugih epitela koje može da napadne, prakticno je nemoguce vakcinom ga izbaciti odatle. Ona ne može da deluje na infekciju koja vec postoji. Kada do infekcije dode, virus se sakrije, ubacuje svoju DNK u DNK naše celije, i može u obliku provirusa latentno da postoji, tako da ga imunski sistem ni sam ni podstaknut vakcinom nece više pronaci i uništiti", objašnjava dr Jankovic.
Kako je odreden baš uzrast od 12 godina, kao pravo vreme za primanje ove vakcine?
"Nekad ima zlonamernih interpretacija, to je cinjenica. Ali, da razjasnimo ovako: ova vakcina je registrovana od 9. godine jer se zna da je bezbedna od 9. godine. Da li je bezbedna i ranije? Verovatno, ali to ne možemo da tvrdimo sa sigurnošcu jer niko nije ispitivao efekte ove vakcine na deci mladoj od 9 godina. Dakle, vakcina je prošla sve rigorozne testove i nesumnjivo je bezbedna za decu stariju od ovog uzrasta.
Ali, cilj vakcinacije je da obuhvatimo što vecu populaciju dece, i da to ucinimo blagovremeno. Iz te perspektive, vecina zemalja, pa tako i naša, opredelila se da ovu preporucuje u 12. godini", kaže dr Jankovic.
Da li treba da se radi revakcinacija ili ova vakcina pruža trajnu zaštitu?
"Vakcina protiv HPV-a se nekada davala u tri doze, ali se pokazalo da su i dve najcešce dovoljne za solidan imunitet. Za celoživotni imunitet još nemamo podatke, iako ova vakcina nije više tako nova.
Ali, zna se da imunitet traje najmanje osam ili devet godina, i to je period za koji postoje pouzdani podaci. Vec postoje studije u kojima je zabeležen dobar imunitet i posle deceniju i po na primer, tako da ocekujem da ce imunitet biti ako ne doživotan, a ono da ce se kod vecine vakcinisanih osoba protegnuti na dugi niz godina. Naravno, uvek postoje osobe kod kojih se iz nekog razloga ne stvori pun imunitet, ali pokazano je u studijama da ih je jako malo kod ove vakcine, možda jedan do tri odsto, možda ni toliko."