Na sreću, sve se dobro završilo i to pre svega zbog pametne odluke Partizana da ne vodi svoje navijače u Skoplje, ali i zbog dobre reakcije lokalne policije koja nije dozvolila da stotinak Grobara ipak uđe na stadion.

Ali sve što se moglo čuti i videti na stadionu u Skoplju bilo je više nego skandalozno.

Erupcija primitivizma, vulgarnosti, političke i nacionalne mržnje stigla je od navijača Škendije, koji kao da su jedva dočekali da se pridruže fudbalskim navijačima iz gotovo svih republika bivše Jugoslavije, koji su, svako u svoje vreme i na svoj način imali svoj šovinistički pir na nekom od stadiona.

Kao što smo pisali i sramotili se zbog ponašanja srpskih navijača u Đenovi, Partizanovih u Mostaru, Zvezdinih u Pragu, ili pak hrvatskih izliva mržnje u Splitu ili Zagrebu, sada ćemo objaviti i reportažu našeg novinara iz Skoplja.

Ova priča je, ipak, posvećena dočeku koji su Albanci priredili Partizanu, ili bolje rečeno Srbima na Nacionalnom stadionu u Skoplju.

Još ispred Arene "Filip Drugi" imali smo prvi kontakt sa pristalicama Škendije. Uredno pozirajući srpskim fotoreporterima i snimateljima, upitali su: "Odakle ste?"

"Iz Beograda", bez oklevanja dobili su odgovor.

"Danas ćemo vam vratiti za ono iz Beograda", zapretio je momak u crveno-crnom dresu.

"Šta ćete vratiti", proradila je novinarska znatiželja.

Odgovor je bio vrlo kratak: "Videćete", dobacio je mladić, a potom su se obe strane okrenule i otišle svojim poslom.

OK, ono što su svi novinari očekivali da čuju je ono “standarno” sa Balkana – “Ubi, ubi Srbina”. Parola koja se nažalost čula pre sedam dana na stadionu Partizana u verziji “Ubi Šiptara”. Ali, bilo je mnogo više od toga.

Osećaj da boravite u glavnom gradu Makedonije počeo je da bledi, a ulaskom na stadion i potpuno nestao.

Da nas je neko vezanih očiju doveo na stadion, bili bismo ubeđeni da se nalazimo usred Albanije. Samo su po koja reč na makedonskom i zastave Srbije i Makedonije, koje su se smenjivale na semaforima, odavale da se utakmica, ipak, igra u gradu na Vardaru.

Pojavljivanjem grupe navijača iz Skoplja (frakcija koja nije u dobrim odnosima sa navijačima iz Tetova) počelo je iskazivanje mržnje prema Srbiji i Srbima i veličanje ideje o Velikoj Albaniji.

"Ubij, Srbina", prolomilo se stadionom. Nadovezala su se nova skandiranja: "Kosovo republika", "Adem Jašari", "UČK", "Srbi su pi..."

Kad je svih šest-sedam hiljada navijača ušlo na stadion, politički miting je konačno mogao da počne.

Škendija je imala malu podršku - Partizan velikog neprijatelja na tribinama. Baliste je mnogo više od bodrenja svog kluba zanimalo da iskoriste svoj repertoar sa što više antisrpskih pesama, zastava, parola...

Doživljena mržnja bila je opipljiva. Vulgarna. Opasna.

Pored zastava Albanije (jedna preko cele tribine), Kosova, UČK, najjeziviji utisak ostavila je ogromna zastava na kojoj je prikazan navijač Škendije dok siluje trudnu ženu. Ispod nje je raširena parola: "Hot Serbian girls sex workers in Tetova" (Vruće devojke iz Srbije rade kao prostitutke u Tetovu).

Ideja o Velikoj Albaniji zaživela je na fudbalskoj utakmici. Poruka Makedoncima je bila jasna: "1st state Albanija" (Prva država - Albanija), "2nd state Kosova" (Druga država - Kosovo), "3rd state coming soon" (Treća država - uskoro).

Policija na ove poruke nije reagovala.

Da li će i kako reagovati UEFA? Morala bi, kao što je bilo i u slučajevima sličnih divljanja navijača sa ovih prostora. Predstavnici Partizana su još na stadionu ukazali delegatu Austrijancu Kristijanu Šmelceru na sve što se dešavalo. Epilog ćemo saznati uskoro.

Treba pomenuti da članovi ekspedicije Partizana, kao i novinari koji su pratili srpskog šampiona na gostovanju u Makedoniji, za nešto manje od dva dana boravka u Skoplju, sve do dolaska na utakmicu, nisu doživeli nijednu neprijatnost.

Naprotiv.

Ljubaznost domaćina mogla je da se oseti na svakom koraku.

(MONDO)